Iako nam se još uvijek sam po sebi događa u većoj mjeri nego li njime upravljamo, turizam je u Hrvatskoj ušao u novu eru, čiji se trendovi sve manje mogu usporediti s kretanjima u prošlosti. Prije svega je porasla prosječna dnevna potrošnja turista za 20-tak posto, prvi put značajan je udio gostiju koji su u Hrvatskoj po prvi put, smanjuje se udio obitelji s djecom i povećava udio parova, a internet je preuzeo vodeće mjesto bilo kad je riječ o informiranju prije putovanja ili tijekom posjeta. Sve je to, uz još mnoštvo detalja pokazala analiza Tomas ljeto 2017, analiza potrošnje i stavova turista koju je po deseti put proveo Institut za turizam.

To je bio povod za razgovor s Damirom Krešićem, ravnateljem Instituta za turizam koji je na poziciju stupio prije par mjeseci, i to nakon četiri mandata bivše ravnateljice Sande Čorak. Krešić je na vodeću poziciju stupio s velikim ambicijama koje bi Institutu trebale donijeti bolje prihode, još bolju znanstvenu produktivnost i prepoznatljivost ali i povezanost s gospodarstvom i društvom koje sve više živi od turizma. U razgovoru za Poslovni dnevnik otkriva kako Institut može pomoći da se smanje gužve u destinacijama, zašto nije provedena nacionalna turistička strategija, ali i niz problema s kojima se suočavaju znanstvenici u Institutu zbog rezanja troškova države.

Tomas ljeto najnovija je publikacija s kojom ste ovih dana izašli. Zbog čega je ona važna i što je pokazalo ovo istraživanje?
Nalazi Tomasa znakovito pokazuju da je hrvatski turizam ušao u novu eru, jer su se  nalazi u odnosu na Tomas ljeto 2014 promijenili puno više nego u proteklom razdoblju između analiza Tomas ljeto 2010. i Tomas ljeto 2014. Tomas istraživanje jedino je takvo istraživanje koje se radi u Hrvatskoj ali i široj regiji, a pomaže nam da dobijemo usporedive podatke koji nam pokazuju što smo napravili, što su eventualni propusti i na što se u budućnosti trebamo fokusirati kako bi podigli kvalitetu turističkog proizvoda. Tako primjerice spoznaju o sve većoj upotrebi interneta tijekom boravka u destinaciji možemo iskoristiti da se ublaži jedan od problema na koji su ovog ljeta na Jadranu ukazali naši ispitanici, a to je nedostatak aktivnosti u destinaciji u slučaju lošeg vremena. Upravo Internet može puno pomoći u informiranju turista o sadržajima i aktivnostima u destinaciji. Dakako ta ponuda mora postojati, ali ona ponekad i postoji, ali nije dovoljno vidljiva.

Jeste li i ove godine imali problem s financiranjem projekta? Koliko košta Tomas ljeto istraživanje? 
Cijena Tomas istraživanja ovisi od mnogo varijabli, od veličine uzorka, načina prikupljanja podataka i sl., a u pravilu koštaju od 300-500 tisuća kuna, a iako se radi o jedinstvenom istraživanju, svaki put kad treba složiti financijsku konstrukciju imamo određenih problema i to skoro nikada ne ide jednostavno. Tako smo Tomas ljeto 2014 sami financirali, jer nismo htjeli da prođe previše vremena između dva istraživanja. Tomas ljeto bi bilo potrebno raditi svake dvije do tri godine, i dosadašnji intervali su ispali u redu, ali stalno slušamo priče da godišnje imamo deset milijardi eura deviznih prihoda od turizma, a često je problem naći 60 tisuća eura da se financira takvo istraživanje. Pri tome treba reći i to da bar 70% novca koje naplatimo za Tomas istraživanja ode na usluge agencija za istraživanje tržišta.

Ministarstvo turizma najavilo je da će se sljedeći Tomas raditi 2019. godine u cijeloj zemlji tijekom cijele godine. Kako to onda mislite provesti, s kojim novcem?
To nismo još sigurni. U tijeku su pregovori s Ministarstvom turizma i HTZ-om, vidjet ćemo hoće li još netko biti zainteresiran pa ćemo probati složiti neku financijsku konstrukciju, jer će to biti složenije i financijski zahtjevnije od prethodno provedenih Tomas istraživanja. Bit će provedeno na puno većem uzorku nego ovo do sada, sigurno će biti 20-25 tisuća ispitanika, provodit će se tijekom cijele godine. Međutim to istraživanje je ključno kako bi dobili bolji uvid u obilježja turističke potražnje na kontinentu i u vansezonskom razdoblju, o čemu se trenutno zna vrlo malo.

Tomas ljeto samo je jedna od aktivnosti Instituta za turizam, možete li nabrojati neke važnije projekte na kojima trenutno radite?
Jedan od strateški važnih projekata na kojima Institut kontinuirano radi je turistička satelitska bilanca kojoj je cilj utvrditi direktne, indirektne i inducirane ekonomske učinke turizma i gdje su nam partneri Ministarstvo turizma i DZS. Važan projekt u kojem smo sudjelovali je projekt Rooms to VET financiran sredstvima EU u sklopu programa Erasmus+, u čiju je provedbu bilo uključeno 9 partnera iz 5 europskih zemalja (Hrvatska, Cipar, Grčka, Slovenija, Španjolska) iz područja turizma i cjeloživotnog i strukovnog obrazovanja. Cilj projekta bio je da održi i podigne razinu konkurentnosti europskog turizma stvaranjem "e-learning" platforme za vlasnike privatnog smještaja, kuća za odmor i obiteljskog smještaja. Upravo krećemo s projektom "Season ready", što je također projekt koji se financira iz EU  EU Erasmus+ fonda, a usmjeren je na stručno osposobljavanje sezonskih radnika u turizmu. Na nekim EU projektima smo partneri, na nekima smo voditelji a trudimo se stalno imati nekoliko EU projekata u raznim fazama provođenja.  

Imate li dosta ljudi za sve te projekte i kako stojite s proračunskim financiranjem? 
Nemamo dovoljno ljudi i to nam je velik problem, mi smo kadrovski izuzetno podkapacitirani, s nepovoljnom dobnom  strukturom zaposlenih s prosjekom od 55 godina na više. To je posljedica dugotrajne zabrane zapošljavanja novih ljudi u znanosti i visokom obrazovanju, za što možda postoje objektivni razlozi jer nema dovoljno novaca, no to stanje ne može biti trajno jer u konačnici moramo osigurati nova znanstvena radna mjesta. Mi možemo zaposliti ljude iz vlastitih izvora, možemo angažirati vanjske suradnike i dio poslova 'outsourcati', ali to ne rješava naš problem trajno jer su nama potrebna nova znanstvena radna mjesta, i tu smo zapeli. Imali smo nekoliko ljudi na stručnom osposobljavanju koji kod nas provedu godinu dana, nešto nauče, poslije ih možemo povremeno angažirati, ali to nisu znanstvenici koji su Institutu potrebni kako bi rastao i razvijao se i kako bi mogao odgovoriti na rastuće potrebe hrvatskog turističkog gospodarstva.   U Institutu imamo 28 ljudi zaposlenih, od toga 15 znanstvenika, naša znanstvena produkcija u zadnjih par godina značajno je porasla, imamo puno znanstvenih radova objavljenih u vrhunskim časopisima uz izuzetno visoku citiranost, što znači da je to što objavljujemo zanimljivo i relevantno međunarodnoj znanstvenoj zajednici. Imamo dobru suradnju s međunarodnim partnerima kao što je Svjetska turistička organizacija (UNWTO) s kojom smo sudjelovali u projektu Transturizam – Integrirani pristup u proučavanju transformativne uloge turizma u 21. stoljeću, koji se financira iz Hrvatske zaklade za znanost. Prošle godine u suradnji s UNWTO-om osnovali smo Hrvatski opservatorij za održivi turizam – CROSTO, uspostavili smo metodologiju za praćenje održivosti turizma, što i u Hrvatskoj sve više dobiva na značaju.  Kada je riječ o proračunskom financiranju, moram reći da je ono nedostatno za sve ono što bi željeli napraviti i mi značajan dio prihoda koji ostvarimo od komercijalnih projekata ulažemo u podizanje kvalitete znanstvenog rada. Sva IT oprema s kojom radimo, znanstvena i stručna literatura, sudjelovanje na znanstvenim skupovima, usavršavanje naših znanstvenika i sl. se velikim dijelom financira iz naših komercijalnih projekata. 

Vidimo da je i Tomas pokazao da je palo zadovoljstvo gostiju zbog neljubaznosti lokalaca i prometnih gužvi, to je upravo pitanje održivosti koju sve bolje razumijemo?
Održivost nije samo pitanje ekologije, nego i stupnja zadovoljstva i koristi koje od razvoja turizma imaju stanovnici destinacija, što i jest krajnji cilj razvoja turizma. Turizam može transformirati naselja, dovesti infrastrukturu koju ne bi bilo isplativo graditi samo za lokalno stanovništvo, može otvoriti radna mjesta, potaknuti naseljavanje. Mi kao Institut možemo proučavati taj fenomen, ali ključ održivog razvoja turizma je na jedinicama lokalne uprave uz podršku države. Održivi razvoj podrazumijeva dobro prostorno planiranje i kao ostale planove, a turizam je dosta često u tom planiranju zanemaren već se odluke donose kad se ukaže potreba. Mnoge destinacije su još uvijek neizgrađene i treba paziti da ta izgradnja bude planska i da ne uništi prostor kao najvrjedniji turistički resurs. Nadalje, mi imamo premalo spoznaja o tome koliko je lokalno stanovništvo uopće zadovoljno razvojem turizma u njihovim destinacijama i to je jedan važan dio našeg znanstvenog interesa. Institut je temu održivosti i ranije promicao a to planiramo raditi i u budućnost. Naglašavam da je, između 20-tak destinacija koje su se uključile u INSTO projekt UNWTO-a, upravo naš izvještaj ocjenjen najboljim. To je naš istraživački interes i mi, bez obzira na sve poteškoće, imamo društvenu odgovornosti da to odradimo jer je to važno za kvalitetan razvoj hrvatskog turizma u budućnosti.

Može li turizam onda oživjeti nerazvijene krajeve i spriječiti iseljavanja recimo u Slavoniji?
Potencijalno može ali su to jako spori procesi, i turizam ne može jedini ispuniti tako zahtjevne ciljeve. Neozbiljno je reći idemo negdje razvijati turizam, potrebno je razvijati i druge segmente gospodarstva jer ne mogu svi raditi u turizmu, netko mora nešto i proizvoditi, a u nekim našim krajevima imate ljude koji su zaposleni samo u javnom sektoru, bilo kakva poduzetnička aktivnost je praktički nepostojeća i onda se sjete da idu razvijati turizam, kao da je turizam neki "deus ex machina" koji će riješiti sve probleme.    

Dosta se toga vrti oko novca, ako vam nije dovoljan novac iz proračuna, zašto ne povećate komercijalnu djelatnost? 
Mi imamo izuzetno dobru suradnju s gospodarstvom, uostalom prije ulaska u sustav znanosti Institut su, 50-ih godina prošlog stoljeća, osnovali gospodarstvenici. Primjerice, za neke kompanije radimo istraživanja o stupnju zadovoljstva njihovih djelatnika, imamo dobru suradnju s regionalnim i lokalnim razvojnim agencijama, s jedinicama lokalne samouprave i sl. Doduše, ta bi suradnja mogla biti bolja, i nadam se da ćemo to u budućnosti popraviti i intenzivirati, a i da će kompanije početi shvaćati da naše znanje i rad nisu besplatni, iako smo javni institut. Ono što je nama problem je voziti na dva kolosjeka – teško se kvalitetno baviti znanošću i istovremeno imati jaku prisutnost na tržištu. Međutim, to se može uskladiti ako provodite znanstvena istraživanja koje ima praktičnu primjenu u gospodarstvu a upravo je jedna od zadaća Instituta povezivanje znanosti i prakse.

Onda mora da ste jako frustrirani provedbom nacionalne strategije turizma koju je također radio Institut.
Slažem se da je provedba strategije daleko od idealnog, što je utvrdio i IRMO u svojoj evaluaciji provedbe strategije. Glavni problem je u tome što je turizam multidisciplinaran i za kvalitetnu provedbu strategije potrebna je visoka razina međuresorne suradnje koja u Hrvatskoj nedostaje. Ministarstvo turizma koliko god se trudilo, strategiju ne može efikasno provoditi bez drugih resora. Mi kao država stalno pričamo o turizmu, no ne vidimo da on dobiva dovoljno značaja. Ako smo već toliko zainteresirani za turizam i ako nam smanjuje deficit u robnoj razmjeni s inozemstvom, ako nam je turizam pomogao da se pozicioniramo kao moderna europska zemlja, onda bi bilo logično da ministar turizma bude potpredsjednik Vlade. U jednoj zemlji u kojoj turizam generira 15 posto BDP-a i on je perje kojim se kitimo turizam bi trebao imati puno veći značaj, a spomenuta suradnja, počevši od lokalne razine do regionalne i nacionalne bi trebala biti puno bolja.

Ako nam se turizam događa sam od sebe i provedba strategije je slaba, jesu li onda ovi rezultati Tomasa zasluga okolnosti na tržištu ili naših napora?
Rezultati Tomas istraživanja pokazuju da, bez obzira na sve probleme s kojim se suočavamo, hrvatski turizam raste i razvija se u pozitivnom smjeru. Taj rast i razvoj se sigurno ne događa toliko brzo koliko bi mi željeli ali se ipak događa. To je djelomično posljedica sustavnog rada na podizanju kvalitete turističkog proizvoda i promocije Hrvatske, ali djelomično i posljedica političkih i gospodarskih okolnosti na našim najvažnijim emitivnim tržištima i u zemljama koji su nam glavni konkurenti na turističkom tržištu. Međutim, i sreću na neki način treba zaslužiti jer sreća prati hrabre, pa u tom kontekstu treba promatrati i naše recentne turističke rezultate.   

Jedan od ciljeva strategije je bio da se snižavaju stope PDV-a? Kako komentirate aktualna zbivanja, je li tu bilo propusta?
To je teško reći. Postoji ono što bi mi htjeli u idealnom svijetu i ono što je realno moguće. Slažem se da trebamo imati nižu stopu PDV-a, i činjenica je da bi to generiralo višu dobit sektora i da bi ona mogla podići ulaganja, no pitanje je koliko je to u Hrvatskoj realno moguće. Ne vjerujem da ministar financija radi kontra sebe i da bi mogao sniziti stopu PDV-a na 10 posto, a da to neće napraviti iz inata hotelijerima. S druge strane, stopa PDV-a od 13% odnosno 25% je među najvećima u EU i hotelijeri imaju legitimno pravo da se, kroz strukovna udruženja bore i da lobiraju za svoje interese. Međutim, nisam uvjeren u brojke koje smo nedavno imali prilike čuti, da će zbog visoke stope PDV-a do 2030. investicije biti manje za 2,5 milijarde eura, te da ćemo ostati bez 200 hotela i 80 tisuća kreveta. 

Jeste li se vi javili da radite to istraživanje za Komoru?
Mi smo svojevremeno ponudili jedno istraživanje utjecaja PDV-a koje je bilo puno sustavnije u smislu da mu u fokusu nije bio samo smještaj i priprema i usluživanje hrane i pića, jer je turizam puno više od toga. Na žalost taj posao nismo dobili.

Što ćemo s privatnim smještajem? Strategija je predvidjela njegovo ograničavanje, dogodilo se suprotno?  
Strategija kaže da treba ići prema pretvaranju obiteljskog smještaja u male obiteljske hotele, što se nije dogodilo. Projekt rekategorizacije i najava povoljnih izvora financiranja preko HBOR-a za obiteljski smještaj će svakako pomoći obiteljskom smještaju da podigne kvalitetu, i trebali bi se tome veseliti. Obiteljski smještaj je jako heterogen. Imate primjer kuća u Podbiokovlju koje imaju puno bolju popunjenost od 150-200 dana, nego kuće u Makarskoj koje su prvi red do mora, zato što su one ostale na cimer fraj razini 85. godine, tu se vrlo malo ulaže, dok su gore ljudi uložili ozbiljne novce i trebaju vraćati kredite, a to ne mogu ako nisu puni bar 180 dana. Drugi primjer je Imotska krajina koja se u zadnjih 5 godina razvija izuzetno brzo, i koja može poslužiti kao svojevrstan model turističkog razvoja koji je možda moguće primijeniti i u drugim destinacijama koja imaju ambiciju razvijati turizam. Nedavno je osnovana i TZ područja Imotske krajine što je važan korak ka usustavljenju turističkog razvoja toga kraja. Zanimljivo je i to da kuće na tom području nisu izgrađene s idejom da se ljudi bave turizmom nego su to bile obiteljske kuće, no kad im se pružila prilika prenamijenili su ih, uz pomoć Ministarstva i Županije su izgradili bazene i podigli kvalitetu, i uz suradnju s agencijama kao što je  Novasol, koji im plaća unaprijed i puni im kapacitete postižu dobre rezultate. Privatni smještaj je važan segment sveukupnog hrvatskog turizma, to je ono po čemu smo specifični i prepoznatljivi na turističkom tržištu i on može pružiti ono što traže suvremeni turisti, a to je neposredan kontakt s domaćinima i uranjanje u lokalnu kulturu i običaje odnosno po mjeri skrojeno a ne konfekcijsko turističko iskustvo.