Američka gospodarska komora u Hrvatskoj pokrenula je 2013. program AmCham Talents s ciljem pomaganja mladim poslovnim stručnjacima u razvoju njihovih vještina vođenja. 

Do danas je u programu sudjelovalo više od 320 mladih talenata kojima je vrijedno znanje prenijelo oko 50 istaknutih govornika. U ožujku započinje šesta generacija programa AmCham Talents, a kako je bilo na prošlogodišnjem izdanju popričali smo sa Željkom Ćenan, specijalisticom za marketing i odnose s javnošću Poliklinike Bagatin, koja je lani odnijela titulu AmChamova talenta godine.   

Kako ste saznali za AmCham Talents program i što vas je motiviralo da se prijavite?
Za AmCham Talents program sam prvi put čula prije nekoliko godina kada je jedna od polaznica programa bila moja prijateljica. Nakon toga sam svako malo čula po neku dobru riječ od ljudi iz svojih krugova koji su također bili polaznici. A onda je početkom prošle godine stigao poziv mog HR odjela s detaljnim opisom programa i pitanjem – želim li se prijaviti? Naravno! Novih znanja, iskustava i poznanstava nikada dovoljno. To je moja motivacija. 

Kakva su bila vaša očekivanja od programa i jesu li se ona na kraju ispunila?
Apsolutno. Nadala sam se i, temeljem iskustava dosadašnjih meni poznatih polaznika, vjerovala sam da ću imati priliku čuti  korisne informacije, dobiti uvid u razne perspektive posla, čuti iskustva s 'obiju strana' i upoznati zanimljive i inspirativne ljude. Očekivanja su bila realna i, u konačnici, ispunjena. Vrlo je poticajno biti okružen različitim ljudima, čuti njihove životne, odnosno, karijerne puteve i diviti se njihovim uspjesima jer shvatite da smo u toj našoj raznolikosti ipak svi vrlo slični. Naravno, tu je i prilika upoznati i predavače, odnosno, mentore te s njima porazgovarati 'jedan na jedan' o nekoj aktualnoj temi. Organizacija cijelog programa od strane tima Američke gospodarske komore bila je čak i iznad svih očekivanja, za svaku pohvalu. Ono što definitivno nisam očekivala je sresti neka poznata lica iz školskih klupa (osnovnoškolskih čak) i ponovno s njima dijeliti 'učionicu', obnoviti prijateljstva kao i steći neke nove prijatelje.

Imali ste priliku stjecati nova znanja i vještine kroz brojna predavanja i mentorstva. Možete li istaknuti nešto što vas je posebno impresioniralo, nešto što smatrate posebno vrijednim za nastavak vaše profesionalne karijere?
Ovaj se program diferencira od ostalih na tržištu jer se prvenstveno temelji na iskustvu svakog od naših predavača. S teorijskim dijelom smo se svi susreli tijekom našeg dugogodišnjeg obrazovanja i teorija je, srećom, dostupna svima u svakom trenutku, bilo online ili offline. S druge strane, iskustvo drugih, koji su ga odlučili s nama nesebično podijeliti,  a koje nemamo prilike pročitati u knjigama, je upravo ono najvrjednije i najkorisnije. Svi znamo definirati što je pregovaranje, no jeste li čuli nečije iskustvo pregovaranja u stvarnoj situaciji? Nadalje, istaknula bih još i networking koji je za mene osobno, ali i za moj posao PR-a i marketinga vrlo važan. A upravo je AmCham Talents program najbolji networking. Na jednom mjestu imate priliku upoznati 80-ak novih imena, karijera, iskustava, poslodavaca, priča, jednom riječju – kontakata. 

Kako danas gledate na svoju pobjedu, je li bilo teško postati AmChamov talent godine? Kakva je bila konkurencija i koliko su vas kolege s programa motivirale da budete još bolji i izvučete najbolje od sebe?
Ne bih kolege nazvala baš 'konkurencijom' jer mislim da se nitko od nas nije prijavio zbog nagrade ili titule. Druženje, novo iskustvo, znanja i vještine, vjerujem da nam je to svima bila glavna motivacija. A sve što je došlo na kraju puta je 'šećer na kraju'. U sklopu programa bili smo podijeljeni u manje grupe za naše zajedničke, grupne radove. Nas šest totalnih neznanaca i individualaca postali smo tijekom trajanja programa pravi tim. Uz takvo poticajno okruženje ništa nije teško, pa ni postati talent godine. Iz našeg tima čak nas je dvoje bilo u top 3 što jako puno govori o kvaliteti ljudi, što je već bila svojevrsna 'pobjeda'. Navijali smo međusobno jedan za drugog, poslušali izlaganje prije finalnog izlaganja, davali si savjete, a kolege iz tima su nam čak izradili 'navijačke' transparente! How cool is that? Moram spomenuti i kolege s posla koji su bili pravi 'vjetar u leđa'! 

Gdje vidite sebe za deset godina, imate li planove vezane za karijeru ili smatrate da je to danas vrlo teško predvidjeti?
Za 10, 15, 20 godina vidim se i dalje u marketingu. To je moj mali dio svemira koji volim i u kojem želim raditi. Svaki dan donosi nešto novo, novo iskustvo i znanje, ali i svaki dan donosi neku inovaciju u naš posao, obzirom na trendove koji se brzo mijenjaju. Upravo zbog te dinamičnosti volim ovaj posao. Teško je predvidjeti trendove u budućnosti, no mi smo generacija multitaskinga i digitalizacije tako da se ne bojim da se nećemo moći prilagoditi novim kanalima komunikacije, alatima oglašavanja, društvenim mrežama… Dapače, veselim se svim tim izazovima i, koliko vjerujem u svoju generaciju, toliko vjerujem i u sebe.  

Vjeruju mladima  

Koliko su danas mladi spremni preuzeti prilike i odgovornosti u biznisu i da li im se pružaju takve mogućnosti? Vjeruju li danas poslodavci dovoljno u mlade?
Na svom vlastitom primjeru mogu reći da vjeruju. Možda imam tu ludu sreću, ali moj poslodavac najveći naglasak stavlja na razvoj nas 'superheroja',  kako nas voli zvati. Znanje i edukacija su najvažniji u razvojnom putu svake osobe. Cijelom timu Poliklinike Bagatin na raspolaganju su mnogobrojne edukacije, seminari, programi usavršavanja, treninzi s life coachevima. Pokrenuli smo čak i vlastiti program edukacije, Bagatin Akademiju, gdje učimo o mekim vještinama (soft skills) u svakodnevnom radu. Stvarno mogu reći da je naš ravnatelj Ognjen Bagatin pravi vizionar i primjer drugima što potvrđuje i činjenica da su u jednoj generaciji tri zaposlenice Poliklinike dobile priliku biti dio AmCham Talents programa. Uostalom, pogledajte ostale polaznike – ukupno 72  kolega iz raznih branši, industrija, domaćih i internacionalnih poduzeća dokaz su vjere poslodavca u mlade, u njihov potencijal i spremnosti  da im budu  podrška. Ima li, u konačnici, ičeg dugoročno isplativijeg za poslodavca od ostvarenih, motiviranih i educiranih mladih zaposlenika koji vole svoj posao, cijene svog poslodavca i doprinose razvoju svog okruženja?