Iako se među dionicima slučaja Agrokor i ovih dana govori o "intenzivnoj komunikaciji po svim linijama", malo toga trenutno se dijeli s javnošću.

Udruga dobavljača još ne izlazi s najavljenim konkretnim (protu)prijedlozima vezanim uz model nagodbe, što dio njezinih članova tumači "nedostatkom dovoljne količine informacija, tj. brojeva". Još se pak čeka da sa svojim alternativnim planom nagodbe izađe i Udruga manjinskih dioničara koncerna Agrokor, koja u smislu nagodbe nije tzv. strana u postupku, ali su manjinski dioničari dionici te priče koji prema sadašnjem nacrtu nagodbe jedini gube sve.

No, s tim se očito ne mire; još vjeruju da imaju aduta kojima bi mogli pomrsiti aktualne planove izvanredne uprave i njezinih savjetnika. Nakon što su u toj udruzi javno potvrdili da je na njihovu planu angažirano više domaćih stručnjaka koji sada bruse pojedine pravne i financijske elemente modela, javno predstavljanje navodno planiraju za idući tjedan. U međuvremenu uredno teku zadani rokovi za pojedine korake vezane uz objavu rješenja Trgovačkog suda o utvrđenim i osporenim tražbinama s kojima se ide u nagodbu. Tako ovih dana curi i rok u kojemu izvanredni povjerenik Ante Ramljak treba obznaniti način razvrstavanja vjerovnika u skupine i poslati poziv vjerovnicima s utvrđenim tražbinama da u roku 30 dana predlože, odnosno obavijeste njega i sud o članovima stalnog vjerovničkog vijeća.

Za taj je korak, naime, predviđen rok od pet dana nakon dostave sudskog rješenja, koje se dostavljenim smatra osam dana od njegove objave (15. siječnja). U Agrokoru s tim u vezi kažu kako taj rok istječe u ponedjeljak.  Na pitanje je li već određen način razvrstavanja vjerovnika u skupine odnosno koliko je razreda predviđeno odgovaraju kratko da će "razredi vjerovnika biti poznati nakon objave". Međutim, u redovima vjerovnika kažu kako će se, prema posljednjim informacijama iz izvanredne uprave, pri formiranju stalnog vjerovničkog vijeća ostati pri pet skupina vjerovnika te da će ono i u "stalnom" sastavu imati pet članova. Zasad je teško reći hoće li njihov izbor po skupinama ići glatko, no neki od vjerovnika ističu kako pritom treba imati na umu da će tražbine pojedinih vjerovnika zapravo biti raspoređene u više skupina, i kako općenito u pogledu razreda i prava glasa postoji i element kreativnosti.

Pritom se aludira na osiguranje 'prolaza' predloženog nacrta nagodbe s kojim većina dobavljača nije zadovoljna, a neki od njih podcrtavaju da se pritom ne radi samo o tehničkim nijansama već im je sporan sam koncept, osnovni model. Sudsko rješenje o tražbinama objavljeno prije nepuna dva tjedna u tom smislu ih je ohrabrilo jer je, kažu, pristup pitanju namirenja ovisno o tome prema kojoj od kompanija je tražbina "konceptualno pogrešan".

Dodaju kako imaju saznanja da izvanredna uprava priprema očitovanje odnosno pritužbu sudu u vezi s dijelom rješenja koji se odnosi na "rušenje modela prioriteta subjekata".  Ne znam koje će oni argumente koristiti u žalbi ili svojoj pritužbi, komentira jedan sugovornik, no sudsko rješenje nikako nije neka posebna "voda na mlin" dobavljačima, nego je to jedino logično i apsolutno u duhu Zakona o izvanrednoj upravi.

Kako pojašnjava, poanta je u tome da je čitav Lex Agrokor baziran na činjenici na kojoj se promovira da se vjerovnici tretiraju jednako i namiruju na niovu Agrokora bez obzira koja operativna kompanija je dužnik. "Izvanredni povjerenik je kompaniju vodio na taj način, te je čak i kredit uzeo na nivou Agrokora, a i glasanje o nagodbi pretpostavlja da smo svi u istom statusu. Glasa se za nagodbu kroz klastere, ali ne na nivou pojedine operativne kompanije, već na nivou  Agrokora", kaže naš sugovornik.

Dodaje kako se čini da su savjetnici u Agrokoru postali svjesni takvog stava suda, zbog čega prevladava uvjerenje da će pokušati razuvjeriti sud jer je "apsolutno protivno Entity Priortiy Modelu koji je izvanredni povjerenik Ramljak prezentirao javnosti".Sve u svemu, rokovi vezani uz proces nagodbe čine se prilično tijesnima. Pita li se dobavljače o trenutnom statusu nekih od spornih točaka nacrta, pravi pregovori još zapravo i nisu počeli. To je, čini se, slučaj i s pitanjem tzv. graničnog duga, koji prema dobavljačima nikako ne može biti pitanje pregovora u smislu otpisa. Za njih je tih dvjestotinjak milijuna eura operativni dug kompanija koncerna o kojemu se može raspravljati samo u kontekstu dinamike namirenja.