Američki fond Knighthead najveći je dobitnik Lexa Agrokor, jer mu taj zakon omogućuje visok profit u kratkom vremenskom razdoblju, dok će drugi vjerovnici morati otpisati znatan dio svojih potraživanja, piše osnivač i bivši predsjednik Uprave Agrokora Ivica Todorić u najnovijem blogu.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

Knighthead Capital Management (dalje: Knighthead) američki je fond specijaliziran za ulaganja u posrnula društva koja uslijed lošeg boniteta nemaju mogućnost redovnog zaduženja kod poslovnih banaka. Za razliku od poslovnih banaka koje zaradu ostvaruju primarno dugoročnim ulaganjima, cilj Knightheada je visoka zarada u kratkom vremenskom razdoblju, tzv. rizična ulaganja s visokim prinosima.

Prema vlastitom kazivanju Thomasa Wagnera, jednog od suosnivača Knightheada, Knighthead počinje kupovati Agrokorove obveznice još u siječnju 2017. godine po cijeni 85 do 90 centi za dolar (dakle, prije bilo kakvih početaka spominjanja Lex Agrokora u javnosti). Kako cijena od 85 do 90 centi za dolar nije povoljna, postavlja se pitanje zašto jedan američki fond koji posluje rizičnim ulaganjima s visokim prinosima plaća visoku cijenu za obveznice Agrokora?

Nadalje, prema daljnjem kazivanju Thomasa Wagnera već u mjesecu ožujku Knighthead postaje najveći imatelj obveznica Agrokora, a nastavlja kupovati obveznice (po 30% njihove cijene) i nakon otvaranja postupka izvanredne uprave. Daljnje je pitanje, zašto Knighthead to čini kad sve najavljuje «propast Agrokora», čime navedene obveznice postaju bezvrijedne?

Uistinu, sve ukazuje na to da obveznice i jesu bezvrijedne, odnosno da postoji krajnje neizvjesna mogućnost napate po istima. Izvanredna uprava prikazuje situaciju krajnje alarmantnom (nije se plaćalo dobavljačima, društvo je prezaduženo, prijetila je izgledna mogućnost stečaja…), javnosti se prezentira izvješće izvanrednog upravitelja, koje je sačinjeno kao likvidacijska bilanca (sve dugoročne nedospjele obveze prikazane su dospjelima u trenutku otvaranja postupka izvanredne uprave, vrijednost žigova svedena je «na nulu», nisu uzete vrijednosti iz budućeg poslovanja društva itd..).

Postavlja se pitanje, zašto bi netko tako sumanuto gomilao obveznice Agrokora u takvoj situaciji? Ili srlja u propast, ili ima pravu informaciju…

Sve postaje jasno nakon 8. lipnja 2017. godine, dana kada se potpisuje Ugovor o najstarijem kreditu do EUR 1.060.000.000 (tzv. Ugovor o roll-up kreditu). Knighthead, kao značajan kreditor, sudjeluje i u davanju tog kredita s prednosti namirenja. Nažalost, javnost saznaje za ugovorene uvjete tek putem objava medija krajem listopada 2017.

Kako Ugovor o roll-up kreditu utječe na vjerovničku poziciju Knightheada?

Primarno, Ugovorom Knighthead stječe «dvostruki senioritet», tj. osim što stječe pravo prvenstva u odnosu na namirenje tražbina s osnova danog novog roll-up kredita (koji povrat je osiguran založnim pravom na navodno bezvrijednoj imovini, a u stvarnosti vrijednim žigovima), Knighthead stječe i pravo na namirenje svojih tražbina s osnova obveznica u cijelosti (dolar za dolar) i to do iznosa danog novog roll-up kredita. Drugi vjerovnici koji nisu sudjelovali u roll-up kreditu neće imati tu mogućnost već će morati otpisati cca. 70%-85% svog potraživanja po istom osnovu. Na navedeni način izravno se remeti načelo razmjernog namirenja vjerovnika za tražbine nastale prije otvaranja postupka izvanredne uprave, a što nije u skladu s odredbama niti Lex Agrokora, niti ostalih pozitivnih pravnih propisa. Nažalost, sud prema Lexu nema mogućnost na bilo koji način intervenirati na sklapanje takvog ugovora.

Nadalje, 50% iznosa dobivenog temeljem roll-up kredita koristi se upravo za namirenje dugova nastalih prije otvaranja postupka, tj. za namirenje po obveznicama. Dakle, ako je Knighthead dao 100 dolara, 50 dolara mu se odmah vraća po drugom osnovu (opisanom gore u toč. 1.). Navedeno je također protivno odredbama Lex Agrokora, jer temeljem odredaba tog zakona novac dobiven temeljem roll-up kredita mora biti korišten isključivo za smanjenje sistemskog rizika, nastavak poslovanja, očuvanje imovine ili podmirenje tražbina iz operativnog poslovanja (a ne za namirenje starih dugova po obveznicama). Dakle, osim što se remeti načelo razmjernog namirenja vjerovnika, novac iz roll-up kredita se troši suprotno zakonom predviđenoj svrsi. Bez ikakve mogućnosti nadzora suda.

Samim time, financijski gledano, umjesto značajnog gubitka na otpisu potraživanja temeljem obveznica Knighthead iznenada postaje financijski pobjednik koji namiruje 100% potraživanja po obveznicama. Za obveznice koje je u početku plaćao 85-90 centi za dolar, a kasnije, u većem dijelu, samo 30 centi za dolar, sada dobiva dolar za dolar. Zaključak: enorman profit već samo na temelju potraživanja iz obveznica.

Usto, osim što na uloženih 100 dolara Knighthead odmah dobiva gore opisani povrat od 50 dolara (dakle, stvarno kreditiranje je u biti samo 50 dolara), Knighthead po roll-up kreditu ima pravo na povrat ponovo svih 100 dolara, uvećano za ugovorenu kamatu na tih 100 dolara. Primjer: ako je Knighthead imao u obveznicama potraživanje od 50 dolara, koje je platio samo 15 dolara (30 centi za dolar), za danih novih 100 dolara po roll-up kreditu, uz ugovorenu kamatu od npr. 5%, Knighthead je dobio natrag 50 dolara po obveznicama, i ima pravo na povrat danih 100 dolara po roll-up kreditu uvećanih za 5 dolara s osnova kamate. Dakle: Knighthead je uložio 115 dolara (15 za obveznice i 100 za roll-up), a na kraju dobio 155 dolara za godinu dana. To je zarada od čak 35%, i to bez uzimanja u obzir otpisa koji će po obveznicama morati vršiti drugi vjerovnici. Kada bi se simulirala situacija da nije bilo roll-up kredita, Knighthead bi imao veliki gubitak na uloženo po obveznicama (otpis od 85%), kao ostali vjerovnici. Ovako, u odnosu na druge vjerovnike, ima poziciju višestruko bolju (a na štetu drugih vjerovnika). Nažalost, Lex brani drugim vjerovnicima pokretanje bilo kakvih postupaka kojima bi se moglo utvrditi da je navedeno štetno i zabraniti takav pravni posao. Također, sam Lex tvrdi da niti u slučaju stečaja stečajni upravitelj ne može pobijati takav posao.

Ali to nije sve, temeljem Ugovora o roll-up kreditu Knighthead dobiva pravo da izravno odobrava tekst nagodbe, koji bi prema Lexu morao biti u autonomiji izvanrednog povjerenika i vjerovničkog vijeća. Osim navedenog, Knighthead dobiva pravo i da se izvanredni povjerenik mora savjetovati s njime u svezi imenovanja osoba u upravu i nadzorni odbor novih društava koja će nastati provedbom nagodbe, pa čak i pravo da kao novi kreditor po Ugovoru o roll-up kreditu ima svoju posebnu skupinu u nagodbi i predstavnika u vjerovničkom vijeću. Sve odredbe u izravnom su sukobu s Lexom.

Konačno, Ugovorom o roll-up kreditu onemogućen je sud u ostvarenju svog najjačeg prava – mogućnosti da smjeni izvanrednog povjerenika Ramljaka i savjetnika za restrukturiranja (AlixPartners). Navedena smjena smatrala bi se kršenjem Ugovora i cjelokupna obveza po Ugovoru bi dospjela, čime bi se onemogućilo poslovanje a Agrokor završio u stečaju. Ugovorom je postavljen iznad zakona, što je nedopustivo, neovisno o tome koliko je sam zakon loš.

Pitanje je, zašto je Knightheadu bitno da se ne može smijeniti Ramljaka i AlixPartners? Odgovor je jednostavan. Zato što je netko primarno morao sprovesti mogućnost ovakve zarade, napisati zakon kojim se to omogućuje, a kojim se isključuje bilo kakva mogućnost suda da nadzire postupak. Također, netko je morao i provesti takav ugovor o roll-up kreditu. Kada bi se takva osoba mogla smijeniti, kada bi se u posao mogao umiješati sud, tada bi postojao rizik za takav posao. A rizične poslove ne voli nitko, pogotovo ne fondovi specijalizirani za rizična ulaganja s visokim prinosima.