Već prošle, 2016. godine je u Njemačkoj probijena granica od 3 milijarde paketa koji su isporučeni nekom od osamdesetak milijuna stanovnika ove zemlje – to je gotovo 40 paketa koje je u prosjeku svatko u Njemačkoj dobio prošle godine. Ove godine će biti oko 3,3 milijarde pošiljki, a u ova blagdanska vremena će se svakog dana morati dijeli „znatno više" od 15 milijuna paketa, piše DW.

Rast je prije svega posljedica glavnog segmenta tog posla: u stručnom žargonu se on zove B2C – Business to Consumer, što u pravilu znači internetsku trgovinu. A on raste vrtoglavom brzinom: „Mi smo već ovog ljeta imali broj paketa koliko je bilo u danima najveće gužve Božića 2016." kaže predsjednik Udruge internetskih prodavača Oliver Prothmann. Drugim riječima, ako se takav rast nastavi i ovo što se u ovim danima još zove „gužva", već slijedećeg ljeta bi mogla biti svakodnevnica. A slijedećeg Božića onda još više paketa – i još više kaosa. „Mi imamo trajni logistički problem. Hitno moramo pronaći neko rješenje", upozorava Prothmann.

A problema ima toliko da ih je teško i nabrojati: nedostaje ljudi u dostavi. Već prošle godine je to u Njemačkoj radilo oko 219.000 osoba, traže se i dalje, ali stopa zapošljavanja u ovom sektoru ne prati rast promet paketa, dakle skoro 10% godišnje. Povrh toga, samo dvije najveće službe dostave imaju vlastitu, stalno zaposlenu radnu snagu kojoj plaćaju sve pristojbe. Ostale tri službe ovise o „slobodnim suradnicima", često i s istoka Europe i mizerno su plaćeni za posao koji rade. A često ne poznaju niti dostavno mjesto, ponekad ne znaju ni njemački i čak engleski tek natucaju. Samo da bude jeftino kada kupac na internetu odlučuje, kojeg dostavljača želi. I u pravilu klikne pored najjeftinijeg. Takvo ilegalno zapošljavanje je već uzrokovalo i policijske racije, ali teško da će i to zaustaviti ovaj trend.

Onda su problem i današnji gradovi: početnicima i strancima u dostavi se obično „uvale" najteža područja. To znači ili predgrađa s obiteljskim kućama gdje se dugo mora pješačiti od kuće do kuće ili stara središta gradova sa zgradama i od četiri, pet katova – bez lifta. Kako ne poznaju dostavno područje, a ponekad niti jezik – čak i praktično je nemoguće da sve pakete koje su im dodijeljeni onda i dostave do stana. A tu su i zdravstveni problemi: treba i fizički biti dovoljno izdržljiv nositi svu tu težinu. Svi mogući roboti u zraku i na tlu tu ne rješavaju taj problem.

Rješenje je onda da lažu: jednostavno tek u poštanski sandučić ubace „obavijest od prispijeću pošiljke", makar korisnik čak i čeka kod kuće paket koji mu treba doći. Samo u pokrajini NRW je služba za potrošače u protekle dvije godine primila preko 20 tisuća bijesnih poruka o sudbini njihovih paketa. Još i gore: nadzornoj službi njemačkog Saveznog ureda za nadzor telekomunikacijskih mreža samo ove godine će stići oko 5 tisuća pritužbi. A to su u pravilu ozbiljne stvari: krađa, značajno oštećenje ili nestanak pošiljke. No i taj ured jedva što može učiniti: dostavna služba treba dati obrazloženje kako želi izgladiti spor – i ništa drugo. Nije ovlašteno čak niti novčano kazniti tu službu.

A onda su tu i sami gradovi: kad u uske uličice starih dijelova grada stigne dostavno vozilo DHL-a, onda i UPS-a, dođe i ono DPD-a, Hermesa i onda i GLS-a, više baš nitko ne može proći pored njih. Parkirališnih mjesta jednostavno nema, a čak i ako kratko „divlje" zaustave vozilo u raskrižju, kolnom ulazu ili tek nasred ulice, tu nužno nastupa i prometni kolaps.

Dostavne službe su sa druge strane suočeni i sa konkurencijom: gigant internetske trgovine Amazon je u SAD i u Velikoj Britaniji već pokrenuo službu „Amazon Flex". Tu se pošiljke uopće ne šalju klasičnim putevima, nego je to svojevrsna „Uber dostavna služba": svatko tko želi, može sudjelovati u dostavi sa svojim vozilom i dobiva određeni, ne osobito velik iznos. Prednost je što se tako dostava vrši i nedjeljom i blagdanima, što je u „klasičnim" poštanskim službama u pravilu nemoguće, već i zbog sindikata. Ali Amazon nije baš poznat po tome da se uopće obazire na prava djelatnika, piše DW.