Otkako je 2011. godine Pravilnikom o PDV-u konačno uređeno pitanje eRačuna u Hrvatskoj, svake godine bilježi se značajan rast korisnika eRačuna, sa strane i primatelja i pošiljatelja, pri čemu je B2B sektor nositelj svih pozitivnih promjena u tom segmentu ePoslovanja. Poseban rast eRačuna bilježi se u protekle tri godine, konkretno od početka 2014. godine do danas gdje je nešto više od 35.000 poslovnih subjekata koji aktivno, na dnevnoj bazi, razmjenjuju račune u elektroničkom obliku. Kakve nas promjene očekuju u gospodarstvu u 2018. godini, kada konačno mora biti donesen dugo najavljivani Zakon o obaveznom elektroničkom računu u javnoj nabavi, otkrio nam je Marko Emer, direktor servisa Moj-eRačun i inicijator moj-eRačun Mreže, platforme koja obuhvaća više od stotinu proizvođača ERP informacijskih sustava za računovodstvo.

Iz vaših ranijih najava dobili smo dojam da će Zakon biti donesen još 2016. godine, no tek sada očekujemo da se javnosti predstavi nacrt tog Zakona. Je li to čekanje utjecalo na tržište?

Zakon čekamo otkako je u travnju 2014. godine izdana Direktiva (2014/55/EU) prema kojoj su zemlje članice obvezne uvesti eRačun u javnoj nabavi, čime bi se i u javnom sektoru uveo oblik računa koji je lakši za obradu, ali i jeftiniji za skladištiti, što bi i u tom sektoru dovelo do znatnih ušteda, ali i potaknulo ostatak B2B tržišta, koje još uvijek nije prihvatilo eRačun, da to učini. Do sada smo u nekoliko navrata bili vrlo blizu tom momentu da Zakon konačno ugleda svjetlo dana, no kako je u godinu dana došlo triput do promjene vlasti, to je bilo na čekanju. Možda i nismo puno izgubili jer, sudeći prema najavama iz Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, koje je zakonodavac po pitanju eRačuna, Zakon bi trebao ići u širu primjenu, što svakako pozdravljamo.

Što konkretno znači da će Zakon ići u širu primjenu?

To znači da će, nakon što se javni naručitelji osposobe za zaprimanje strukturiranog računa, odnosno eRačuna u XML formatu, isti Zakon propisati, odnosno proširiti obvezu i na izdavatelje računa. Ukratko, time bismo uistinu mogli ostvariti tendenciju, da ne kažem nalog, Europske unije da do 2020. godine eRačun bude primaran oblik računa, a razmjena machine to machine, odnosno iz računala u računalo.

Zbog čega Europska unija toliko forsira eRačun? Proteklih godina puno je truda i novca uloženo kako bi se donijela zajednička norma za eRačun za zemlje članice.

Procjenjuje se kako bi eRačun tvrtkama u zemljama članicama donio uštedu od čak 40 milijardi eura godišnje. Zamislite kolika je to financijska injekcija u gospodarstva tih država, a u konačnici i što bi to značilo za gospodarstvo EU općenito?! Banalno je razmišljati da eRačun donosi uštede samo meni kao pošiljatelju na toneru, papiru, kuvertama i pošti. One najznačajnije uštede su na strani primatelja podjednako. eRačun eliminira brojne nekorisne radne procese; ako zaposlenik zapravo koristi svoju ekspertizu za razvoj tvrtke, a ne za prepisivanje podataka s nekog računa, onda je taj zaposlenik daleko korisniji i za tvrtku i za lokalnu zajednicu i gospodarstvo u cjelini. Sve su to kotačići bez kojih gospodarska mašinerija ne funkcionira. A propos norme za eRačun, ona je morala biti donesena jer svaka zemlja članica ima propisani vlastiti sadržaj računa, a sve te zemlje sudjeluju ili barem žele ravnopravno sudjelovati na tržištu EU.

Kakav će utjecaj imati novi Zakon na tržište? Možemo li se nekako približiti tim brojkama Europske unije?

Danas u Hrvatskoj postoji više od 35.00 poslovnih subjekata koji razmjenjuje eRačune direktno iz računala u računalo, odnosno iz ERP-a u ERP, čime se višestruko eliminiraju troškovi: nekorisnog rada, ljudskih pogrešaka prilikom unosa računa, gubitaka računa, kašnjenja valute plaćanja, ispisa, kuvertiranja i slanja računa. Još je barem 80.000 poslovnih subjekata koji su najmanje jednom zaprimili eRačun. Tom je trendu predispozicija bila razvijanje Moj-eRačun Mreže, platforme za razmjenu eRačuna, kroz koju je servis Moj-eRačun obuhvatio više od 100 proizvođača ERP softvera u koje je integriran eRačun te tako omogućio ne samo razmjenu eRačuna u slikovnom, odnosno PDF obliku, nego u podatkovnom, odnosno XML obliku, što uostalom i jest intencija eRačuna. Od tih 80.000 tvrtki, možda njih pet posto neće usvojiti eRačun kroz iduću, ali zasigurno će to učiniti godinu ili dvije poslije. Ako znamo, a to je lako izračunati, da već u prvom mjesecu razmjene eRačuna M2M čak i mala tvrtka koja prima i šalje 50-ak računa mjesečno može uštedjeti nekoliko tisuća kuna, onda možete zamisliti o kakvom kapitalu spremnom za daljnja ulaganja govorimo kada uzmemo u obzir sto tisuća hrvatskih poduzeća koja će usvojiti eRačun.

Smatrate li da ćemo benefite u gospodarstvu osjetiti odmah?

Apsolutno! Ponavljam, razlika u rashodima vidljiva je odmah. I ne samo u rashodima, nego općenito u provođenju poslovnih procesa i osvarivanju ciljeva. Eliminacijom uhodanih, ali loših i nekorisnih poslovnih procesa, tvrtka trenutno profitira. eRačun i digitalizacija poslovanja je u biznisu 21. stoljeća ono što je bila pokretna traka 1913. u industriji. Tada su kritizirali Henryja Forda da će zbog automatizacije ljudi ostati bez posla, no danas smo itekako svjesni da je ta automatizacija otvorila milijune radnih mjesta i stvorila svijet kakav danas poznajmo.

Spomenuli ste Moj-eRačun Mrežu i integraciju s ERP proizvođačima. Može li Mreža prihvatiti toliku količinu tvrtki koje bi, prema vašim procjenama, trebale započeti primjenu eRačuna?

Svaki korisnik bilo kojeg ERP-a integriranog u Moj-eRačun Mrežu već danas ima mogućnost slati i primati eRačun direktno u program bez ispisivanja, pretipkavanja podataka i slično. Stoga ću kratko odgovoriti: da, Mreža je spremna, mi kao informacijski posrednik smo spremni prihvatiti i čuvati tu enormnu količinu podataka, a vjerujem da su i te tvrtke spremne konačno kliknuti na ikonu eRačuna u svom računovodstvenom programu sad kad će Zakon biti donesen. Mi smo takav mentalitet, čekamo uvijek da nam država kaže što moramo raditi, iako je naš pravni sustav temeljen na Rimskom pravu pa je zapravo dopušteno sve što nije izričito zabranjeno.

Djeluje kao da očekujete da će 2018. godina biti početak potpune digitalizacije poslovanja u Hrvatskoj. No, do sada se nismo daleko maknuli od internetskog bankarstva i e-pošte, drugi procesi i dalje se obavljaju „ručno“ kao i prije 30 godina.

Iza mene je više od 20 godina iskustva u razvoju softvera za digitalizaciju različitih poslovnih procesa, ali i tržišta za te softvere. Odradio sam desetke tisuća sati edukacija, savjetovanja i sastanaka s korisnicima i ono što im je zajedničko je da su ubrzo nakon eRačuna uveli i druge oblike eDokumenata u svoje poslovanje te potpuno automatizirali njihovu razmjenu unutar i izvan tvrtke. Tako da da, siguran sam da će 2018. biti godina početka potpune digitalizacije poduzeća u Hrvatskoj i godina potpune promjene gospodarske slike jer će uz eRačune zaživjeti i qPay, usluga koja će omogućiti malim i srednjim poduzećima da račune određenog iznosa i s određenom valutom plaćanja naplate odmah sutradan od banke, a da se banka u valuti naplati od kupca. Uštede zbog eRačuna s jedne, redoviti priljev za naplaćene usluge s druge strane, učinit će da domaći poduzetnici konačno prodišu, ulažu i razvijaju se. ICT sektor, vjerujem, postat će glavna gospodarska grana u Hrvatskoj.