Glavna poruka knjige "Lažiranje financijskih izvještaja, prijevare i računovodstvena forenzika" autora Vinka Belaka je da i kod nas treba ubrzano razvijati mehanizme za borbu protiv prijevara i lažiranja financijskih izvještaja. Redovni profesor na ekonomskom fakultetu u Zagrebu i financijski forenzičar Vinko Belak svoju knjigu promovirao je jučer, a za Poslovni dnevnik govori o poslu računovodstvenog  forenzičara, slučaju Agrokor, zaštiti vjerovnika te velikim međunarodnim financijskim prevarama.

Koja je glavna poruka Vaše nove knjige iz područja forenzičnog računovodstva i računovodstvenih prijevara?
Glavna poruka knjige "Lažiranje financijskih izvještaja, prijevare i računovodstvena forenzika" je da i kod nas treba ubrzano razvijati mehanizme za borbu protiv prijevara i lažiranja financijskih izvještaja. To je cijeli jedan proces koji obuhvaća zakonodavstvo, sudstvo, DORH i sve oblike istražnih organa i organizacija. Slučaj Agrokor je pokazao da se velike financijsko računovodstvene prijevare ne događaju isključivo negdje drugdje nego da je to moguće i kod nas. Nedavni događaji su ukazali na razliku između redovite revizije, istraživačke revizije i računovodstvene forenzike. Iako je redovita komercijalna revizija u Agrokoru i drugim tvrtkama koje su lažirale financijske izvještaje trebala pronaći približno iste stvari kao i istraživačka revizija u realnom životu to se nije dogodilo. U mnogim analiziranim slučajevima, od komercijalnih revizora mnoge nepravilnosti su bile skrivane. Osim toga, komercijalna revizija je bila pod stalnim pritiskom uprava revidiranih tvrtki da potpišu financijske izvještaje ili će izgubiti posao. Velika razlika između redovite komercijalne revizije i istraživačke revizije je upravo u tome što istraživačka revizija nije pod pritiskom već smijenjene uprave i ona može slobodno obaviti posao revizije u skladu sa svim normama i propisima. Međutim, između istraživačke revizije i računovodstvene forenzike postoji značajna razlika u tome što računovodstvena forenzika detaljnije i dublje istražuje sve sumnjive transakcije a zatim prati tragove i učinke pronađenih manipulacija a posebno tragove novca. Tek kad je nakon provedene istraživačke revizije Vladin povjerenik za Agrokor Ante Ramljak naručio računovodstvenu forenziku od jeden strane tvrtke, ljudi su shvatili da revizija i računovodstvena forenzika nisu iste stvari. 

Koje su najčešće vrste prevara i pričinjene štete kao tipični primjeri vjerovnicima i dioničarima?
Većina tvrtki čije dionice kotiraju na tržištu kapitala su lažno poboljšavali rezultate kako bi privukli ulagače, održali i povećali cijenu svojih dionica te pozajmili što više novaca koji u takvim slučajevima kronično nedostaje. Ulagači koji su uložili svoj novac, banke koje su na temelju lažnih iskaza financijskog stanja posuđivale novac i dobavljači koji su isporučivali  robu najčešće su nakon financijskog sloma ili otkrića prijevare ostali bez cijele uložene imovine ili ima je vraćen samo neznatan dio. Posebno su opasne Ponzijeve sheme zamaskirane u redovito poslovanje kako ulagači ne bi primijetili prijevaru. Primjerice, Thomas Petters (SAD)  je stvorio Ponzijevu shemu sa zadužnicama na koje je nudio 15% kamata i tako je prikupio nevjerojatan iznos od 3,65 milijardi dolara. Na kraju kad je shema propala, ulagači koji su posljednji ulagali u zadužnice izgubili su sav svoj novac. Petters je za tu prijevaru osuđen na 50 godina zatvora.

Koliko ste slučajeva obradili i kakav je bio njihov epilog?
U knjizi  je obrađeno više od 60 slučajeva lažiranja financijskih izvještaja i prijevara. Analiza je obuhvatila različite djelatnosti u kojima su se događale računovodstvene manipulacije kako bi svi čitatelji mogli pronaći nešto za sebe. Između ostalog, analizirani su i slučajevi računovodstvenih manipulacija u djelatnostima trgovanja nekretninama, poljoprivredi, trgovanja novcem i vrijednosnicama. Posebno poglavlje je posvećeno prijevarama banaka i drugih financijskih institucija jer su one omiljena meta kradljivaca. Posebna pozornost je posvećena prijevarama pomoću Ponzijeve sheme i različitih moderniziranih piramidalnih shema. Te sheme su najstarije vrste prijevara i ni danas se ne daju zaustaviti. Novo polje prijevare izrasta s pojavom krypto valuta kao što su Bitcoin, Onecon i ostale. Nakon analiza svih prijevara moglo se vidjeti da, osim što država treba razvijati mehanizme za borbu protiv prijevara, ljudi sami moraju voditi računa da ih pohlepa ne uvuče u zamku prijevare. Drugim riječima, ne može ih država zaštititi od njih samih. Kod raznih piramidalnih shema ljudi su svjesni da ulaze u prijevaru ali se nadaju da će zaraditi prije nego shema propadne. 

Što ste obradili u slučaju Agrokora i kakve su prema Vašem mišljenu paralele tog slučaja sa istaknutim najsličnijim slučajem talijanskog Parmalatom?
Slučaj Agrokor je tek krenuo. Još nema optužnice a poznato je vrlo malo informacija koje su javno iznesene. Zbog toga je s forenzičnog aspekta vrlo nezahvalno komentirati taj slučaj. S jedne strane se ističu vrlo ozbiljne optužbe dok, s druge strane, Ivica Todorić negira te optužbe i iznosi protuoptužbe. Ako je suditi prema do sada dovršenim slučajevima, većina optuženika je ispočetka negirala prijevaru i lažiranje financijskih izvještaja sve dok im nisu predočeni neoborivi dokazi ili svjedoci koji su izvodili prijevaru skupa s njima. Međutim, ne treba biti naivan pa pomisliti kako je slučaj dovršen podizanjem optužnice. Cijeli postupak treba voditi ozbiljno a forenzični dokazi moraju biti apsolutno bez ijedne greške. Samo jedna pogreška u izvedenim dokazima može prouzrokovati neuspjeh optužnice i to ne bi bilo prvi put jer se to već događalo.  Skandal oko "Agrokora" je najsličniji skandalu u vezi s talijanskom tvrtkom "Parmalat" zbog slične djelatnosti i utjecaja na nacionalnu ekonomiju. Naime, tvrtka "Parmalat" je za Italiju bila od strateškog značaja kao što je i "Agrokor" za Hrvatsku. Talijanska Vlada je donijela poseban zakon o Izvanrednoj upravi kao bi mogla kontrolirati saniranje šteta koje je proizveo "Parmalat". Kao što je ranije opisano, "Parmalat je brojnim računovodstvenim manipulacijama prikazivao bolje poslovne rezultate od stvarnih da bi se na kraju ispostavilo da su financijski izvještaji bili lažirani. Skriveni dugovi iznosili su oko 12 milijardi eura. Predsjednik Uprave Parmalata i glavna osoba koje je vodila prijevaru Calisto Tanzi je nakon otkrića afere pobjegao u Južnu Afriku. Međutim, ubrzo je shvatio da nema ništa od toga pa se vratio u Italiju i predao vlastima. Osuđen je 2010. godine na 18 godina zatvora. Imovina mu je zamrznuta do kraja procesa. Zanimljivo je da su istražitelji pronašli veliki broj skupih umjetničkih slika kod njegovog prijatelja koje su oduzeli i prodali na dražbi da bi nadoknadili barem dio gubitkaka koje su vjerovnici imali.   

Također , kakve su bile ovlasti njihove izvanredne uprave- Enrica Bondija i sama zakonska rješenja u odnosu na naš lex agrokor?
Talijanski Zakon o izvanrednoj upravi je Bondiju davao mogućnost da, uz odobrenje ministra (koji je praktički nadomještao Nadzorni odbor), prodaje dijelove imovine kompanije i isplaćuje vjerovnike kako bi se sačuvalo matično poslovanje. Taj zakon je kasnije kombiniran s namjenskim državnim fondom i u određenoj mjeri je zaštićivao i zaposlenike jamčeći im primanja slijedeću godinu dana ako ostanu bez posla. Osnovni cilj Bondija je bio oporaviti matično poslovanje a ne rasprodati tvrtku kako to često biva nakon klasičnog bankrota.  Izvanredna uprava Parmalata je dobila rok od dvije godine za restrukturiranje. To je podrazumijevalo i moratorij na dio obveza čije rješavanje je odgođeno za kasnije. Ako restrukturiranje ne bi uspjelo, slijedila bi likvidacija. Na sreću, restrukturiranje je uspjelo jer su njegovi problemi bili prouzročeni financijskim manipulacijama dok je proizvodni i trgovinski dio bilo moguće oporaviti. Nakon početnih gubitaka 2006. godine ostvaren je dobitak od 192,5 milijuna EUR. Kompanija je krenula prema oporavku. Nakon nekoliko godina, odnosno 2011. Godine, kompaniju "Parmalat" je preuzela francuska grupa Lactalis iako su Talijani pokušali svim silama zadržati kompaniju u svojim rukama.  Lex agrokor se u nekim odredbama razlikuje od talijanskog zakona ali u osnovi ima isti cilj i vrlo je sličan tom zakonu. Stečajna zaštita nad tvrtkom po odluci suda nije ništa novo. Ona postoji u američkom zakonu i često se spominje kao "stečajna zaštita po čalanku 11. Zakona". Taj propis omogućava tvrtkama koje dođu u teškoće da po odluci suda budu zaštićeni od vjerovnika na određeni rok kako bi dobili priliku da se oporave nastave normalno poslovati. Budući da većina europskih zakona nema zakone kakve ima Amerika, moraju donositi posebne zakone ili uredbe o tim pitanjima.  

Što pokazuju slučajevi na planu odgovornosti za štetu revizora?  
Revizorske tvrtke su imale dosta problema i neugodnosti zbog toga što nisu otkrili prijevaru. Često se događalo da dioničari tuže revizorske tvrtke koje su morale plaćati velike odštete. Međutim, u slučajevima kad su revizori sudjelovali u prijevari neki od njih su i osuđeni. 

Koji su najistaknutiji slučajevi u pogledu kaznene odgovornosti uprava tvrtki za lažiranje financijskih izvješća?
Bilo je svega. Bernie Madoff je osuđen na najveću kaznu od 150 godina zatvora za Ponzijevu shemu tešku skoro 65 milijardi dolara. Tom Petters je dobio 50 godina zatvora za Ponzijevu shemu sa zadužnicama. Calosto Tanzi je dobio za Parmalat 18 godina. Barry Minkow je za prijevaru sa ZZZZ Best kompanijom dobio 25 godina zatvora ali je izašao mnogo ranije. Međutim, on se nakon toga potrudio da ponovo dođe u zatvor gdje se i sada nalazi. Nakon bankrota tvrtke WorldCom i provedene istrage, Bernard J. Ebbers je osuđen (2005 godine) na 25 godina zatvora i morao je platiti 45 miliona dolara odštete. Drugog ožujka 2004. godine direktor financija tvrtke WorldCom Scott Sullivan proglašen je krivim za prijevaru i osuđen je na 25 godina zatvora. Dennis Kozlowski je za lažiranje financijskih izvještaja u tvrtki Tyko dobio 25 godina zatvora i morao je platiti kaznu od 70 miliona USD.  Teško je sve nabrojiti. Općenito gledajući, američki sudovi su stroži u slučaju velikih financijskih i računovodstvenih prijevara nego sudovi u drugim zemljama. 

U čemu se sastoji zadatak računovodstvenih forenzičara i koliko taj posao prosječno traje?
Zadatak računovodstvenih forenzičara je pronalaženje dokaza o manipulacijama a posebno ako je bilo izvlačenja novca na privatne račune kao što je to pronađeno kod Parmalata. Budući da forenzičari moraju tražiti manipulacije u milijunima transakcija i dokumenata moraju posjedovati vještinu sužavanja polje traženja i vještinu korištenja forenzičnih testova. Posao računovodstvene forenzike u prosjeku traje od pola godine do dvije godine ovisno o veličini tvrtke i djelatnosti. Primjerice, u Americi se za prijevare u financijskoj industriji dopušta dulje vrijeme za forenzična istraživanja. 

Načelno, kako se investitori mogu zaštiti od računovodstvenih prijevara tzv. bijelih ovratnika?
Prilično teško. Prijevare su najčešće dobro zamaskirane. Glavni akteri prijevare u poslovodne odbore dovode svoje pouzdane prijatelje koji ih slušaju. Spas se može tražiti u boljim propisima o korporativnom upravljanju. Italija je nakon afere s Parmalatom donijela posebne dopune propisa o korporativnom upravljanju. Isto se može reći i za nadzorne odbore čiji bi članovi trebali biti neovisni. Propisi o unutarnjoj reviziji i kontroli morali bi biti stroži barem za kompanije čije dionice kotiraju na burzi slično kao što je to kod banaka.