Zahtjev, inicijativa – ili kako to već nazvati – ugostitelja za zabranom prodaje pića na kioscima u blizini njihovih objekata jedna je od apsurdnijih akcija koje je Hrvatska vidjela u posljednje vrijeme.

Iako imam veliko razumijevanje za sve vlasnike kafića i restorana kao za nekog tko puno vremena provodi u takvim objektima, ipak zaključujem kako su se namjerno ili nenamjerno pridružili nizu nemogućih i pomalo smiješnih inicijativa koje pomiču fokus s pravih problema.  I pogoduju onima koji trebaju donijeti jasne i precizne odluke, odvlačeći pažnju javnosti prema nečem što se ustvari nikada neće dogoditi.

Uništili ih trgovci
Tim činom ugostitelji se svrstavaju među one koji pogoduju vlastodršcima bez obzira na njihove stranačke boje, a odmažu tržištu i kakvoj-takvoj gospodarskoj budućnosti ove zemlje. Ljudi koji vrijedno rade svoj posao, uredno plaćaju porez i previsoka davanja državi odjednom svoj problem vide u istim takvim ljudima, koji nemaju stolove i pladnjeve već kioske i hladnjake. I tako počinje bespoštedni rat između dvije opcije – kupiti vodu na kiosku ili tražiti u kafiću, bez da se spominje previsoka cijena rada, bespotrebna davanja poznatija kao parafiskalni nameti, cijena otvaranje terase koju nemilice podiže lokalna uprava ili trošak klimatizacije prostora zbog pušača. Sve to postaje bespotrebno i nevrijedno spominjanja nasuprot kupcima na kiosku koji će, eto, uništiti naše ugostiteljstvo.

Vrijedi ovdje primijetiti kako je ova inicijativa krenula sada kada najveći vlasnik kioska u Hrvatskoj – Tisak, blago rečeno, baš i nije u sjajnoj situaciji. Ali problem nisu ugostitelji ili kiosci. Problem je u našem umijeću neimenovanja važnih stvari, ali zato upornim i tvrdoglavim bavljenjem nebitnim pitanjima. Jer neće uklanjanje pića s kioska povećati promet u ugostiteljstvu, posebice ne u značajnim brojkama koje bi osjetili mali vlasnici kafića na manje atraktivnim lokacijama.

Uklanjanje pića s kioska neće uništiti ni prihode vlasnika kioska jer njih su već u tom segmentu opasno načeli, a one male privatne i uništili veći trgovci koji rade do 21, 22 sata i koji imaju daleko niže marže. Tako će ova inicijativa ugostitelja ostati samo još jedan relikt vremena u kojem se nismo bavili važnim stvarima.  Nitko od ugostitelja nije pokrenuo sveobuhvatnu inicijativu npr. o tome da se male ugostitelje koji tek otvaraju lokal oslobodi svih davanja na godinu ili dvije. Ili da ih se oslobodi komunalnih davanja, možda i plaćanja gradu za terase, što je sve značajna ušteda, ali da onda i oni spuste svoje marže pa šalicu kave prodaju primjerice po pet ili šest kuna, a ne sedam ili osam.

Pomoć na bolji način
Možda bi se tako objekti brže punili, a zakonom velikih brojki i novčanici ugostitelja, dok bi oni kojima se to ne sviđa mogli i dalje posjećivati kioske i popiti svoje piće dok šetaju gradom. Jer ako se nastavimo baviti ovakvim inicijativama o pravim problemima nećemo govoriti ili ćemo govor o njim zaglušiti nerazumnim i krivim zahtjevima.  Ubrzo bi netko pitanje Agrokora, Ine ili PDV-a u ugostiteljstvu i turizmu mogao pomesti iz javnog rakursa idejom da se u blizini knjižare ne smije nalaziti i knjižnica jer tko će kupiti knjigu ako je može posuditi.

I legitimna bi to bila inicijativa ili barem ravna ovoj ugostiteljskoj, a na opće veselje odgovornih nitko ne bi više pitao gdje je otišao novac predviđen za poticanje čitanja – koje je i dalje u padu. Na kraju, uz veliko poštovanje prema ljudima koji svoj kruh zarađuju služeći druge, pojedini i u dvije smjene ne bi li opstali, hajdemo biti malo ozbiljni i pokrenuti neku potrebniju inicijativu. Uz toliko udruženja i interesnih skupina sigurno se može izroditi bolji način za pomoć domaćem ugostiteljstvu od uklanjanja pića s kioska.