Prije godinu dana prvu sjednicu svoje Vlade premijer Andrej Plenković otvorio je porukom da Hrvatska neće odustati od Ine i pustiti je da se svede tek na podružnicu svog suvlasnika Mola. Odlučan stav u najavi kako će se konačno prekinuti s dugogodišnjim pasivnim promatranjem slabljenja najveće kompanije u zemlji pozitivno je dočekana u javnosti, to više što se premijer promptno primio posla i krenuo je u pokretanje pregovora s Mađarima. Međutim, taj je prioritetan posao u godinu dana potpuno zasjenilo spašavanje koncerna Agrokor. Sam Plenković u jučerašnjem podnošenju izvješća Hrvatskom saboru o radu svoje Vlade u prvoj godini mandata upravo je krizu u Agrokoru stavio u prvi plan svih aktivnosti u segmentu jačanja gospodarstva i posvetio najviše vremena da još jednom pojasni slijed događaja i razloge pojedinih odluka.

“Najveći reformski proces hrvatskog gospodarstva, koji smo teško mogli i naslutiti prije dvanaest mjeseci kada sam od vas tražio povjerenje za sastavljanje Vlade, je upravljanje krizom u koncernu Agrokor”, kazao je Plenković, uvjeren da je svima u Hrvatskoj danas jasno da izgledan scenarij stečaja i domino efekta na ukupno gospodarstvo Vlada nije smjela dopustiti. Slučaj Agrokora Plenković promatra i kao temelj vraćanja povjerenja u institucije, kao i priliku za transformaciju ponašanja u gospodarstvu i u hrvatskom društvu.

“Vjerujem da će cjelovito rješavanje situacije s Agrokorom predstavljati i konačan obračun s dugogodišnjim nepravednim gospodarskim modelom”, zaključio je Plenković priču o Agrokoru u svom obraćanju zastupnicima.

A dok Ivica Todorić Plenkovića i njegove ministre javno proziva za nacionalizaciju njegovog koncerna, željeno preuzimanje Ine kaska. Po donošenju odluke o vraćanju Ine državi osnovan je još prije devet mjeseci Savjet za pregovore s MOL-om koji je, kako kaže i premijer, raspravio modele financiranja. Prije dva mjeseca je pokrenut postupak odabira investicijskog savjetnika, koji bi trebao obaviti procjenu vrijednosti kompanije i pripremiti procjenu potencijalnih strateških partnera.

U kojoj je, pak, fazi sam odabir savjetnika i kakav hodogram će mu biti zadan, jučer se nije moglo čuti. Tek se iz iznesenog može zaključiti kako ovaj zadatak Vlada rješava nešto sporijom dinamikom nego se dalo zaključiti iz prvotnih najava. Nije to, naravno, jedini posao iz programa Vlade za koji se “probilo” rokove ili od kojih je Vlada pod pritiskom kritičara odlučila odgoditi provedbu. Najkrupniji je slučaj tzv. poreza na nekretnine, koji je važan dio započete porezne reforme i koji će i za godinu dana biti jednako teško iskomunicirati kao i ove godine. U Banskim dvorima inkluzivnost i dijalog postaju glavna prepoznatljiva obilježja Plenkovićevog načina rada i nastojanja da se u javnosti stvori pozitivnu percepciju onoga što njegova vlada radi, no odgađanje reformi i odlučnih poteza u prvoj godini mandata u političkoj praksi smatra se gubitkom energije koji će se teško nadoknaditi u naredne tri godine.

Sličan primjer imalo se prilike vidjeti u mandatu Zorana Milanovića, koji je u Banske dvore došao s velikim paketom predviđenih bolnih rezova, ali se vrlo brzo predomislio i čuvao svoju popularnost.

U ovom trenutku svi makroekonomski pokazatelji Plenkoviću idu na ruku, a i naznake daljnjih trendova za njega su ohrabrujući. U njegovoj prvoj godini rada Hrvatska je izašla iz procedure prekomjernog deficita. Uspješnost je dokazao i ministar financija Zdravko Marić u vođenju javnih financija, pa se premijer mogao pohvaliti i da je prvi puta u novijoj povijesti u prvoj polovici ove godine zabilježen suficit proračuna opće države, a prvi put nakon dugo godina došlo je i do smanjenja vanjskog duga. Nastavlja se i trend smanjenja javnog duga, što su, nije propustio reći premijer, prepoznale i sve tri vvodeće svjetske rejting agencije koje su poboljšale izglede za hrvatski kreditni rejting, a Standard & Poor’s je podigao izglede sa stabilnih na pozitivne. Šef Vlade nada se i da će se kreditni rejting Hrvatske podići na razinu investicijskog zbog čega se “bezrezervno nastavlja sa strukturnim reformama”. One su, ujedno, nužne i radi ispunjavanja kriterija za uvođenje eura kao službene valute. Od četiri kriterija (stabilnost cijena i tečaja, održivost javnih financija i konvergencija dugoročnih kamatnih stopa) Plenković konstatira kako ispunjavamo sve osim jednoga, omjera duga opće države i BDP-a, s tim da je i taj odnos pozitivniji slijedom ekonomskog rasta i stabilnosti javnih financija. Stoga premijer Plenković zaključuje kako je za Hrvatsku ispunjavanje kriterija za euro dostižan i realan cilj.

U pregledu aktivnosti Plenković je izdvojio i trostruko povećane dodijeljene potpore malim i srednjim poduzetnicima, ukupno 1,5 milijardu kuna, a od kojih se očekuje otvaranje ioko dvije tisuće radnih mjesta. Suprotno prozivkama iz oporbe za sporo povlačenje novca iz europskih fondova, Plenković je upravo velik iskorak naveo u tom segmentu. U zadnje tri godine, naveo je, Hrvatska je ugovorila 2,8 milijardi eura, a od toga se više od polovice ugovorilo u prvih osam mjeseci ove godine. Osim toga objavljeni su i novi natječaji vrijedni 2,2 milijarde eura, pa je ukupan iznos objavljenih natječaja podignut na 5 milijardi eura, što je 47 posto ukupne vrijednosti novca kojeg Hrvatska na raspolaganju ima do 2020. godine. Evidentno ubrzanje povlačenja novca iz EU fondova pridonijelo je pozitivnim predznacima javnih financija i ekonomskih trendove. Ono do čega se još uvijek nije prelio taj pomak je percepcija javnosti koja je još uvijek nezadovoljavaljuća i negativna. Slabom točkom za Plenkovićev rad u proteklih godinu dana pokazuje se i politički kontekst u kojem djeluje njegova Vlada, i to ne zbog promjene koalcijskog partnera u Vladi, nego zbog toga što nema doraslog konkurenta u političarima na oporbenoj sceni.