Točno je pola godine prošlo od aktiviranja tzv. lex Agrokora. Ta se kontrolna točka procesa izvanredne uprave poklopila s otkrićima revizije o razmjerima računovodstvenih čarobiranja, ali i nekih daleko brutalnijih ‘faula’ koje je bivše vodstvo koncerna Agrokor kroz duže vrijeme radilo kroz skrivanje pojedinih troškova i obveza, uključujući i one po kreditima i zajmovima.

Mnogi su nalazima ipak ostali zatečeni. A dok se u javnosti još probavljaju pojedini šokantni detalji iz revidiranih izvješća Agrokora d.d. odnosno konsolidiranog izvješća za Agrokor grupu za 2016., pitanje koje se nameće je što sve to znači za vjerovnike.

Kakve inpute revizorsko seciranje koncerna nudi u smislu razmjera prijavljenih (nespornih) tražbina čiju je objavu povjerenik Ante Ramljak najavio za desetak dana, a što će, uz (korigiranu) vrijednost imovine na drugoj strani, na kraju biti i važan parametar za razmjere otpisa vjerovničkih potraživanja? Za početak, valja imati na umu da prijave tražbina obuhvaćaju i one nastale u nešto više od tri mjeseca ove godine, do aktiviranja tzv. lex Agrokora, kad je koncern bio pod velikim likvidnosnim pritiscima.

Izvanredna je uprava nedugo nakon što je ušla u kompaniju objavila i okvirni pregled stanja dugova tzv. proširene grupe Agrokor (bez npr. Mercatora) na dan 30. ožujka, a prema tom prikazu dugova prema raznim skupinama vjerovnika, on je iznosio 40,4 milijarde kuna. Tom su brojkom bili obuhvaćeni i neki zajmovi za koje su revizijom 2016. uočene računovodstvene nepravilnosti. Primjerice, u nju je uključeno i više od milijardu kuna Adrisova zajma, iako je on godinama prethodno u izvješćima prikazivan kao kapitalna rezerva a ne dug.

Kad je posrijedi stanje duga na kraju ožujka, isto zacijelo vrijedi i za gotovo tri milijarde kuna duga po bankovnim kreditima kojih u godišnjim izvješćima prethodno nije bilo.

‘Niži otpisi utopili bi tvrtke’     

No, pitanje je jesu li i okvirnim pregledom stanja duga 31. ožujka bile obuhvaćene i približno 3 mlrd. kn skrivenih troškova vezanih uz sporazum Todorića i Agrokora za IPO shemu. Kako bilo, u procesu prijava tražbina moguće je već po toj osnovi očekivati nešto veći iznos tražbina od okvirno utvrđenih 40-ak milijardi. Koliko će prijavljene tražbine dosegnuti, donekle je očito i pitanje koje nadilazi samo iznose glavnice duga, ali na konačnoj listi zacijelo se neće iskazati višestruke prijave istih tražbina (po izvornom dužniku i po svim jamcima).

“Revidirano izvješće početak je kraja koncerna Agrokor i istodobno polazna osnova za smjer kojim bi mogao ići postupak prema nagodbama”, ocjenjuje revizor Vlado Brkanić. Ističe ključno pitanje – hoće li se nastavak poslovanja odvijati u dosadašnjem obliku postojanja ovisnih društava i matice ili će se sporazumi o nagodbama raditi na razini pojedinih društava.

“Kad se to utvrdi, mogući su konačni modeli nagodbe uključujući pitanje koliki će biti otpisi i koliki iznos potraživanja pretvoren u udjele”, kaže.

“Neupitno je da je Agrokor sam sebe pojeo i da kao matica više nema smisla postojati”, smatra i revizorica Dubravka Kopun. Da bi se pokrile obveze, veli, neophodno je rasprodati svu imovinu u Agrokoru d.d., što sačinjavaju i udjeli u povezanim društvima. Ističe i podatak da se od 15,4 mlrd. kuna ukupne aktive Agrokora d.d. 7,4 mlrd. kn odnosi na ulaganja u povezana društva, 4 mlrd. kn na financijsku imovinu, a kod 3,3 mlrd. kn od značajnije imovine ističe regresne mjenice. “Ako se prati pasiva konsolidiranih GFI Agrokora d.d. interes manjine (ostali dioničari) je pozitivan te iznosi 3,3 mlrd. kuna jer u financijski zdravim kompanijama Agrokor d.d. nije jedini vlasnik, dok na razini matice kumulirani gubici iznose 18 mlrd. Kuna”, objašnjava revizorica.

Podaci o obvezama koje su revizori potvrdili okvirno bi se trebali poklopiti s dužničko-vjerovničkim stanjem koje će se iskazati u jedinstvenim tablicama. Njihovu objavu prati veliko zanimanje zbog ukupnog iznosa prijavljenih, osporenih i utvrđenih tražbina. Posrijedi je prekretnica jer su službeni podaci koliko je i kome dužan Agrokor ključni za položaj vjerovnika u budućoj nagodbi: njihovo pravo glasa ovisit će o visini tražbine, a to znači o modelima nagodbe, što uključuje razine otpisa.

Pitanje otpisa vezuje se isključivo uz dogovor vjerovnika, a koliki će iznos trebati otpisati, navodi Brkanić, ovisit će o stanju zaduženosti pojedinog društva, što znači da se kolokvijalno u prosjeku može reći da će otpis iznositi 50%. Svatko bi volio otpisati što manje, ali se postavlja pitanje kada će se vratiti tako golemi dugovi, pa u tom smislu poruka Marice Vidaković da dobavljači neće pristati na više od 15% otpisa, prema Brkaniću, dovodi do toga da će i drugi vjerovnici po tom pravilu tražiti jednaki otpis:

“To znači da dugovi ostaju i dalje veliki i postavlja se pitanje hoće li se potopiti postojeća društva ako bude kratak rok povrata. Ako se otpiše samo 15% to će determinirati rok povrata od minimalno 20 godina. Ako bi otpis bio 50%, moglo bi se računati na povrat u roku od 7,8 godina. Ako bi došlo do pretvaranje u udjel 50% potraživanja, to mijenja financijsku sliku svakog društva jer taj model smanjuje zaduženost”.

Kopun kaže da se okvirno može očekivati u prosjeku otpis od 45%. Postoje kompanije poput Jamice, Leda i Zvijezde koje su dovoljno financijski snažne da u cijelosti otplate obveze, ali garancije koje su dale za kredite drugim članicama grupe i Agrokoru višestruko premašuju njihovu imovinu. “Preostaje za vidjeti hoće li Ramljak po jednakoj stopi otpisivati obveze bez obzira na financijsku moć pojedinih društava ili će ići metodom različitih stopa otpisa ovisno o financijskoj snazi pojedinog društva. U ovom drugom slučaju riječ bi bila o analizi financijske sposobnosti svake od više od 100 tvrtki Agrokor grupe što je vremenski vrlo zahtjevno, pa su svi skloniji vjerovati da će u ovisnosti o vrsti obveza definirati različite stope otpisa, što znači za jednu skupinu vjerovnika jednu stopu otpisa u svim tvrtkama”.