Dok se još čeka objavu revidiranih godišnjih financijskih izvješća Agrokorovih tvrtki za prošlu godinu može se samo pretpostavljati da bi u njoj prvi put Ina prepustila poziciju hrvatskog kompanijskog lidera Todorićevom trgovačkom lancu Konzumu. Inini su prihodi lani skliznuli za 24 posto, na 15,1 milijardi kuna, a Konzum se već na prethodnoj rang ljestvici značajno na svojoj drugoj poziciji približio našoj naftnoj kompaniji. A dok nema vjerodostojnih podataka za prošlu godinu, iz onih neslužbeno dostupnih, a i izvješća za 2015., sve upućuje na vjerojatan preokret i Konzumovo sjedanje na tron. Jer Konzumu je bilo potrebno povećati ukupan prihod za tek 60-ak milijuna kuna da bi preskočio Inin prihodovni rezultat u 2016. A ako su, kao što se to dogodilo ostalim velikim trgovačkim lancima, prihodi porasli i u Konzumu, onda je takav slijed događaja bio logičan. No, dok Vladin izvanredni povjerenik Ante Ramljak uskoro ne objavi konačne, revidirane podatke, to ostaju nagađanja, a Ina neprikosnoveno stoji na čelnoj poziciji. A i uz slabiju izvedbu u prošloj godini i uz eliminirani Konzum Ina je i jedina tvrtka koja u Hrvatskoj ima dvoznamenkaste prihode u milijardama kuna. Agrokor, pak, na najnovijoj Bisnodeovoj rang ljestvici 505 najvećih hrvatskih kompanija nije traga ostavio samo na liderskim pozicijama. Kriza u tom velikom sustavu obilježila ukupnu tabelu iz koje su eliminirane i druge članice s visokim prihodima, od Leda, Jamnice, Belja, PIK-a Vinkovaca, Vupika, Agrolagune i drugih.

Dok se u Agrokoru još zbraja lanjske brojke, Ina je tako ostala hrvatski kompanijski broj 1, no koliko je umanjen njezin doprinos možda najbolje svjedoče podaci iz posljednjih desetak godina. U usporedbi s ostvarenjem iz posljednje godine rasta 2011. lani su prihodi gotovo prepolovljeni. Tada je, podsjetimo, naša naftna kompanija uprihodila više od 28 milijardi kuna. Tako snažan pad posljedica je nepovoljnog stanja na svjetskom naftnom tržištu koje i dalje nije bitno promijenjeno nabolje, ali i politike upravljanja koja se vodi u uvjetima neriješenih odnosa između dva glavna dioničara, mađarskog Mola i države. Osim Ine, inače, pad cijena nafte i derivata na globalnom tržištu pogodio je i drugog naftaša među vodećih deset tvrtki, Petrol, čiji su prihodi također imali dvoznamenkast pad. Među top-desetoricom pad prihoda imaju još HEP, te HEP – Operator distribucijskog sustava, koje su i dalje na drugom i trećem mjestu gledano po kriteriju prihoda. HEP je prije tri-četiri godine ostvarivao 13,7 milijardi kuna, gotovo 5 milijardi više. HEP – Operator distribucijskog sustava slabi samo u prošloj godini, dok je prethodno imao kontinuiran solidan rast. Od vodećih standardno ove tvrtke sijedi Hrvatski telekom, koji je lani zaustavio ranije smanjenje prihoda, koje traje od 2010. godine. S druge strane farmaceutska tvrtka Pliva uvijek je bila jedna od onih s kojima se Hrvatska ponosila, i konstantno bilježi rast, a u posljednjih deset godina u kojima je tvrtka promijenila vlasnike, najprije Barr, a potom izraelsku Tevu, uz nova ulaganja u protekle dvije godine, te snažan izvoz posebice na američko i rusko tržište, bilježi gotovo udvostručene prihode.

Zamjena mjesta

Isključi li se nepoznanica oko potencijalnog liderstva najvećih tvrtki između Ine i Konzuma, u odnosima najvećih hrvatskih tvrtki najvažnija promjena dogodila se među trgovačkim lancima. Plodine, koje su i lani nastavile s rastom, preskočio je Lidl, koji godinama snažno grabi naprijed. Prije desetak godina kada je startala s radom taj trgovački lanac nije bio među vodećih 100 kompanija, a u međuvremenu je upeterostručila prihode, te lani u finišu pretekla riječke Plodine. Lidlova sestrinska tvrtka Kaufland iz austrijske grupacije Schwarz također nastavlja pozitivnim smjerom, a s neznatnim zaostatkom prati ih i Saar, koji će se dodatno ojačati u ovoj godini nakon što je akvizirao maloprodajni trgovački lanac Billa. Veleprodaja i maloprodaja glavni su sektor među vodećih 505 kompanija, gotovo 130. uz ogradu da na listi nisu pokazani konsolidirani rezultati, no uz Lidl među maloprodajom u veleprodaji dominira Orbico Branka Roglića. Akvizicijama posljednjih godina, a s njima nastavlja, taj je poduzetnik prerastao u najvećeg distributera u Europi. Respektabilan rezultat imaju i Medika, Philip Morris, Phoenix Farmacija, Metro Cash&Carry, te Atlantic Trade. Ipak iz sektora nisu posve zadovoljni jer, kažu, unatoč rastu još uvijek ne dosežu pretkrizne brojke. No, ICT sektor uz turizam i poslovne usluge, iz kojih se sve veći broj tvrtki probija među 505 najvećih, najdinamičniji. Osim što raste izvoz, zaslugu za njihovo podizanje pripisuje se i spretnošću u povlačenju sredstava za ulaganja iz europskih fondova.

U turističkom sektoru od tvrtki s liste 505 najvećih gotovo i nema tvrtke iz tog sektora koja je ostvarila manje prihode, a poziciju prvoga još je više učvrstila porečka Valamar rivijera. Sve aktivniji postaju poduzetnici koji se bave uslugama poslovnog savjetovanja i trgovine nekretninama, iako oni tek ulaze na listu 505 najvećih. Ohrabrujuće je što građevinski sektor konačno prestaje s padom i počinje se dizati iz gliba u kojem je zapeo posljednjih godina, no pravu sliku tek će se dobiti u ovoj godini, u kojoj su trendovi bitno bolji, dijelom zahvaljujući poslovima energetske obnove zgrada, dijelom zbog novih infrastrukturnih projekata, ali i okretanja izvoznim tržištima na kojemu se natječu sve više za nove poslove. Lani je najveći pomak imao ujedno i najveći među ovom grupacijom, zagrebački Dalekovod. Najveće javno poduzeće u vlasništvu lokalnih jedinica vlasti Zagrebački holding gotovo je uvijek neprimijećen na listama poslovnih lidera, no ta tvrtka uredno je u društvu desetorice velikih igrača, uz povremene oscilacije u prihodima koje ostvaruje. Ma koliko bio na meti kritika domaćih medij a zbog nesklonosti gradonačelniku Milanu Bandiću, poslovni ustroj Zagrebačkog holdinga pokazao se efikasnim i održivim, a upravo ga počinju kopirati u Sarajevu. Ukupan poredak vodećih kompanija bio bi ponešto drukčiji kada bi se gledali konsolidirani rezultati tvrtki, no i u tom slučaju staru boljku hrvatskog gospodarstva, a to je izostanak veće zastupljenosti velikih industrijskih sustava među vodećim kompanijama, izostao je i na najnovijem popisu. Pliva je najviše rangirana, a prva naredna je Vindija na 19., te Boxmark Leather i Podravka. Ukupno je među vodećih 50 tvrtki tek 11 proizvođača, dakle svaki peti poduzetnik. Nije ohrabrujući ni podatak da velikim dijelom tvrtke iz prerađivačke industrije ne bilježe značajan rast, ili dio njih ima i slabije rezultate na godišnjoj razini. Sektorski gledano, primjerice, glavni proizvođači za automobilsku industriju bilježe pad prihoda – solinski Ad Plastik, PPC iz Buzeta i Končar- Električna vozila.

Buđenje brodogradnje

Jedna od za izvoz važnijih industrijskih grana, brodogradnja, nakon dugo vremena ipak ne samo da pliva, nego se i podiže. I to čak unatoč nastavku iznimno negativnih kretanja na globalnom tržištu, koje obilježava pak prometa i vozarina, te nikad manji broj novih narudžbi. Hrvatski brodograditelji koji su dobili privatne vlasnike – Brodosplit, 3. maj i Brodotrogir, upravo okončavaju petogodišnje postupke restrukturiranja, koje nadzire Bruxelles, a kojima je predviđeno da u finišu procesa imaju pozitivan predznak i opravdaju dobivene potpore. Pulski Uljanik kao najveći brodograditelj pod kojim je i riječki 3. Maj okreću se specijaliziranim brodovima, a Brodosplit sa svojim tvrtkama pod upravljanjem DIV-a uporan je u orijentaciji da, suprotno politici poslovanja prije privatizacije, ugovara samo brodove na kojima neće imati gubitke, čak i po cijenu da ima manje popunjenu knjigu narudžbi. Brodotrogir dio kapaciteta usmjerava na remont u okviru marine koju je razvio novi vlasnik Danko Končar, a Viktor Lenac, lani je imao velik pad prihoda, no sada koristi nišu remontnih poslova u kojoj je specijaliziran, a koja je zbog stagniranja narudžbi novogradnje, globalno u usponu.

No, kraj restrukturiranja ne znači i da država ne treba poticati opstanak ove djelatnosti, koja uz sebe vuče velik broj kooperanata, malih i srednjih tvrtki. Trenutno je svima glavni problem manjak kvalificiranih radnika. U Uljaniku su sami izgradili svoj sustav obrazovanja radnika, jer bez toga ne mogu održavati konkurentnost. “Slični problemi muče i druga brodogradilišta, ali treba imati u vidu da zapadnoeuropski brodograditelji deficitarne radnike privlače povećanjem neto plaća, a njihove im države smanjuju bruto izdvajanja, pa time povećavaju konkurentnost. Mi, nažalost, za sada, s takvim pogodnostima u našim zakonodavnim okvirima ne možemo računati. A trebali bismo, kako ne bismo otpali iz tržišne utakmice”, ističe predsjednik Uprave Gianni Rossanda. Hrvatska brodogradnja, uvjeren je, imati i u budućnosti pune knjiga narudžbi bude li poput konkurencije imala punu potporu vlastite države kroz sustav jamstava i financijsko praćenje banaka. “Danas to kod nas, nažalost, nije u potpunosti onako kako imaju brodogradilišta u drugim zemljama, ponajprije u europskim. Gledamo li, naprimjer, da talijanski brodograditelji mogu financirati i do 85 posto cijene broda do isporuke ili, s druge strane, Koreanci omogućuju naručitelju plaćanje ukupne cijene broda s odgodom, onda je razvidno u kojim okolnostima i mi moramo igrati utakmicu na globalnom tržištu. Hrvatska je članica Europske unije i za očekivati je da nas naša država prati na jednak način kao što to čini Njemačka svojem brodogradilištu. U toj bogatoj Njemačkoj koncesijske naknade su znatno manje nego u Hrvatskoj. Izdavanje državnih jamstava uobičajeno je tamo u roku 30-tak dana. Kod nas, uspijemo li to, u najboljem slučaju, dobiti za tri mjeseca – moramo reći: ‘Dobro je’. A nije dobro i ne bi smjelo biti, jer plovilo od nekoliko stotina milijuna kuna deviznog priljeva u Hrvatsku nije samo Uljanikov uspjeh ili briga“, poručuje Rossanda.

Rezultati privatizacije

U Brodosplitu su zadovoljni jer je na razini grupe ostvarena dobit od 34 milijuna kuna, a u što nisu uključene državne potpore za restrukturiranje, a kapital i rezerve od godine koja je prethodila privatizaciji s koncem 2016. utrostručili su na 920 milijuna kuna. “Dosegli smo sve kriterije održivosti, što nam je bio primarni cilj”, poručuje prvi čovjek splitskog brodogradilišta Tomislav Debeljak. Prodaja brodogradilišta bilo je jedno od posljednjih rasterećenja velikih gubitaša, kojima privatni vlasnici bolje menadžiraju. No, na popisu vodećih tvrtki i dalje je velika prisutnost državnih i javnih poduzeća, samo je u usporedbi s nekadašnjim pokazateljima njihovo breme ukupnim rezultatima manje. K tomu, neka poduzeća s ove liste, poput kutinske Petrokemije ili Đure Đakovića, tek čeka ozbiljno restrukturiranje, te je izgledno da se taj negativan doprinos gospodarstvu i umanji u narednim godinama. Ukupno je na listi, bez uključenih Agrokorovih tvrtki, broj onih gospodarskih subjekata kojima su godišnji prihodi prerasli milijardu kuna povećan.

Točnije, četiri ih je više nego godinu ranije, pa u tu kategoriju sada ulazi ukupno 63 tvrtke. No, veliko restrukturiranje uslijedit će i već se odvija u velikom broju tvrtki iz sektora prehrambeno-prerađivačke i druge proizvodnje koje su oslonjene na Agrokorove tvrtke, a ti će se efekti tek osjetiti u narednim godinama. S time da krizu u sustavu Agrokora i njegovo prelijevanje na druge ne treba nužno promatrati samo u negativnom kontekstu, jer će se neki od onih uspavanih nakon ovog potresa zacijelo probuditi i sami pokrenuti. Kako bi Branko Roglić rekao, slučajem Agrokor došlo se do shvaćanja da je u Hrvatskoj potrebno promijeniti stari pristup poslovanju iz doba socijalizma, kada su se problemi rješavali sami od sebe i tvrtke upravljale ljudima, a ne obrnuto, ljudi tvrtkama.