Kolovoz je mjesec kada se zahuktava berba jabuka. Vlasnici voćnjaka u potrazi su za sezonskom radnom snagom, a oglasi objavljeni krajem srpnja ne skidaju se s oglasnih ploča, portala i specijaliziranih web-stranica. Najveći baranjski (i šire) proizvođač voća, tvrtka Rabo iz Kneževih Vinograda, također neprestano traži sezonce – berače jabuka. Trenutačno su u potrazi za njih 30-ak, s minimalno završenom osnovnom školom, bez obzira na radno iskustvo. Kako piše Glas Slavonije, nude im 17 kuna neto po satu, rad na markice ili ugovor o radu uz mogućnost zasnivanja radnog odnosa te plaćen ili osiguran prijevoz.

Sve manje radnika

– Neprestano smo u potrazi za sezonskom radnom snagom, a krajem kolovoza i početkom rujna ona je najpotrebnija – kaže Nikola Velicki, direktor tvrtke, naglašavajući kako je vidljivo da se iz godine u godinu njihovu pozivu odaziva sve manje ljudi. No, dodaje, dosad su se uspijevali “krpati”', pa se nada da će tako biti i ove godine. Misli da je odziv slabiji zbog nekoliko razloga.

– Krenimo od iseljavanja, zbog čega je, logično, manje radne snage. Nadalje, socijalna politika za poslodavca nije nimalo stimulativna. Drugim riječima, gotovo da se stimulira nerad, pa zašto bi onda netko radio kada ne mora – pita se Velicki.

S druge, pak, strane, društvene su mreže prepune kritika upućenih poslodavcima, vezanih isključivo uz iznos satnice. Opći je stav da je cijena sata, koja je kod većine voćara od 15 do 17,5 kuna, razočaravajuće niska.

– U voćnjaku smo po 10 sati, temperatura bude blizu 40 stupnjeva, a za odmor praktički nema vremena. Tko nije probao, teško može shvatiti o čemu pričam – žali se jedan od sezonskih berača, naglašavajući kako mnogi takav tempo ne mogu izdržati. Stoga, dodaje, radije ostaju kod kuće nego da dragovoljno odlaze u voćnjake “na izrabljivanje”.

Obveze državi

Velicki se baš i ne slaže s takvim komentarima.

– Krenimo redom. Sedamnaest kuna neto po satu prilično je više nego u Srbiji ili Bosni i Hercegovini, ali manje nego u razvijenim državama Europske unije. No, s druge strane, u Europi proizvođači dobivaju znatno više za jabuku, pa radnika mogu više platiti. Sve u svemu, sustav je drukčije postavljen i teško se s njima možemo uspoređivati. Bolje rečeno, kada nam odgovora, uspoređujemo se s EU-om, a kada ne, radimo suprotno – kaže Velicki.

Govoreći o iznosu satnice, Velicki pojašnjava kako tvrtka na spomenutih 17 kuna ima i obveza prema državi, pa za sezonsku radnu snagu izdvajaju znatno više nego što se to na prvi pogled može zaključiti. Naglašava još kako njegova tvrtka sa svakim sezoncem koji hoće raditi i dobro radi želi zasnovati radni odnos, čime je i plaća veća. Dodaje i kako neki u voćnjake dolaze na izlet, nesvjesni da se tamo mora raditi.

– Istina je uvijek negdje u sredini. Naša satnica nije velika, ali nije ni mala. Sigurno je da bi svatko od nas htio više novca, ali… – kaže Velicki.

U tvrtki Rabo radi po stotinjak stalno zaposlenih osoba, a dio sezonaca vraća im se iz godine u godinu.