Budući da je Indija suočena s najgorom sušom u posljednjih 140 godina, indijski poljoprivrednici izašli su na ulice. Tijekom ljetošnjeg prosvjeda u indijskoj državi Madhya Pradesh policija je otvorila vatru na poljoprivrednike koji su zahtijevali otpis duga i bolje cijene poljoprivrednih proizvoda, i tom je prilikom ubijeno pet poljoprivrednika.  U državi Tamil Nadu, bijesni poljoprivrednici održali su slične prosvjede i palili svijeće u spomen poginulih.

Također, na jednom skupu u New Delhiju, poljoprivrednici su nosili ljudske lubanje, za koje su tvrdili da pripadaju poljoprivrednicima koji su počinili samoubojstvo uslijed razornih gubitaka uroda pretrpljenih tijekom posljednjih šest mjeseci. Prema studiji koju je nedavno provela znanstvenica Tamma A. Carleton s kalifornijskog Sveučilišta Berkeley, s porastom temperature zabilježen je porast broja samoubojstava, te se porast temperature od jedan stupanj iznad prosječne temperature na određeni dan povezuje u prosjeku s otprilike 70 dodatnih samoubojstava.

Borba za vodu i hranu
Pored raskrinkavanja neuspjelih poljoprivrednih politika, ovogodišnji javni nemiri uzrokovani sušom također ukazuju na ozbiljnost prijetnje koju predstavljaju klimatske promjene, ne samo u Indiji već i za sve ostale zemlje. Uslijed porasta temperature na globalnoj razini i sve učestalijih suša, vjerojatno će uslijediti politička previranja, društveni nemiri, pa čak i nasilje. Godine 2008., kad je uslijed teških vremenskih uvjeta došlo do smanjenja opskrbe žitom na globalnoj razini i porasta cijena hrane, zemlje u rasponu od Maroka do Indonezije bile su suočene s društvenim i političkim prevratima. U novije vrijeme, nesigurnost vezana uz opskrbu hranom koristi se kao oružje u ratovima u Jemenu i Siriji.  

Prema Centru za klimu i sigurnost, neuspjeh hvatanja u koštac s takvim "rizicima uzrokovanim klimatskim promjenama" mogao bi dovesti do povećane borbe za vodu, hranu, električnu energiju i zemlju, osobito u područjima koja su trenutno već nestabilna. Centar za klimu i sigurnost prepoznao je 12 "epicentara" u kojima bi klimatske promjene mogle rasplamsati ili zaoštriti sukobe koji bi mogli obuhvatiti velik udio stanovništva i preliti se preko nacionalnih granica. Širenje sukoba uslijed porasta temperature nije slučajnost. Studija provedena 2013. godine procijenila je da interpersonalno nasilje raste za 4%, a sukobi među grupama čak za 14% "za svaku pojedinu promjenu standardne devijacije u klimi prema toplijim temperaturama ili ekstremnijim padalinama u obliku kiše."

Nadalje, psihološke studije pokazale su da ljudi izloženi neugodno visokim temperaturama pokazuju povišene razine agresije. Nova istraživanja također pokazuju da ono što vrijedi za pojedinca, također vrijedi za cijelo stanovništvo. U Supsaharskoj Africi, istraživači su otkrili snažnu korelaciju između tri desetljeća rastućih temperatura i izbijanja građanskog rata. Ako se nastavi trend zatopljavanja, građanski ratovi i ostali sukobi postat će učestaliji u Africi, u Južnom kineskom moru, na Arktiku, u Srednjoj Americi i u ostalim krajevima.  

Izbjegavanje takvih ishoda nalagat će obnovljenu podršku multilateralnim sporazumima poput Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama iz 2015. godine, koja je oslabljena povlačenjem Sjedinjenih Američkih Država. No, to će također nalagati povećano zauzimanje zemalja, gradova i industrija vezano uz tri ključna područja: upravljanje resursima, smanjenje rizika od katastrofa i migracije. U društvima u kojima poljoprivreda ima veliku važnost, poljoprivredna proizvodnja utječe na cjelokupno gospodarstvo. Kao što smo ove godine vidjeli na Rogu Afrike i u Indiji, temperaturne promjene, kao i promjene vezane uz količinu kišnih padalina, mogu smanjiti prinose usjeva te stoga i dohodak u ruralnim područjima. U takvim uvjetima i u nedostatku ostalih ekonomskih mogućnosti, tijekom nadmetanja za hranu i oskudne resurse zajednice mogu pribjeći nasilju.

Pomoć unesrećenima
Međunarodne humanitarne organizacije, koje surađuju s državnim i federalnim vladama, trebale bi nadići rješavanje neposrednih uzroka siromaštva te također razvijati dugoročne strategije za pružanje pomoći poljoprivrednim zajednicama vezano uz preživljavanje oskudnih žetvi. Takve bi se strategije trebale usredotočiti, između ostalog, na upravljanje obradivom zemljom i očuvanje vode.

Povrh toga, nove strategije neophodne su za koordinaciju pružanja pomoći unesrećenima u prirodnim katastrofama. Kao posljedica klimatskih promjena, porast će broj kataklizmi uzrokovanih vremenskim prilikama, poput poplava, uragana, odrona zemlje i tajfuna, a također će se pojačati njihov intenzitet i trajanje, narušavajući život pojedinaca i cjelokupnog gospodarstva. Vlade moraju djelovati zajedno u cilju smanjenja takvih rizika te kako bi mogle energično reagirati na prirodne katastrofe kad do njih dođe. U suprotnom, njihove posljedice nesrazmjerno će naštetiti siromašnim i ranjivim zajednicama, ovjekovječujući ciklus siromaštva i nasilja.

Upravljanje migracijama
Naposljetku, potrebne su nam bolje politike za upravljanje ljudskim migracijama koje su poprilično povezane s teškim vremenskim uvjetima i sušama. Godine 2015. broj međunarodnih migranata dosegao je rekordno visokih 244 milijuna. Uslijed klimatskih promjena, cijele regije mogle bi postati nenaseljive i znatno će više ljudi biti iseljeno.  Znanstvenici su suglasni da klimatske promjene predstavljaju ozbiljnu opasnost za planetu. No, iz nekog razloga, političari i vladini dužnosnici nisu shvatili povezanost između klimatskih promjena i ljudskih sukoba. Među brojnim prijetnjama koje se povezuju s klimatskim promjenama, ugrožavanje globalne sigurnosti moglo bi biti najviše zastrašujuće.

© Project Syndicate, 2017.