Na sastancima o zaštiti klime Norveška se često ističe kao pozitivni primjer. Makar nitko ne može previdjeti kako ona vadi plin i naftu iz nalazišta na Sjevernom moru, u toj zemlji je već prihvaćen zakon kako će ta zemlja postati "klimatski neutralna" 2030. godine – daleko prije nego bilo koja druga zemlja. Ona je predvodnica i u elektro-mobilnosti – ima čitav niz pogodnosti za vlasnike i vozače takvih automobila (Može (ipak) i na struju ), a već do 2020. želi zabraniti upotrebu fosilnih goriva za grijanje domaćinstava.

Ipak, istraživačka organizacija Oil Change International iz Washingtona je malo bolje pogledala tog "čistunca" i morala je konstatirati da Norveška jedva zaslužuje ikakve pohvale. Jer makar donosi propise koji ograničuju emisiju štetnih plinova kod kuće, ona izvozi deset puta više tih plinova nego što dopušta da se stvore kod kuće s njezinim izvozom fosilnih goriva iz Sjevernog mora. Jer Norveška je po veličini 6. proizvođač plina i 15. proizvođač nafte na čitavom svijetu. A kako se čini, ona će u najskorije vrijeme još i drastično povećati obujam te eksploatacije, piše Deutsche Welle.

To upozorava norveški ogranak organizacije Prijatelji zemlje koja je pomogla u stvaranju ovog izvješća jer vlada Norveške ubrzano izdaje nove koncesije za istraživanje i eksploataciju fosilnih goriva iz Sjevernog mora i područja Arktika. Procjene govore o novim nalazištima s kojima će i Norveška povećati svoj izvoz za čitavih 150%.

"Norveška želi biti predvodnica u zaštiti klime, ali ona je sve dalje od zaštite sa svakom koncesijom, svakim dijelom opreme u eksploataciji fosilnog goriva i svakom ekspanzijom u potrazi za ugljičnim gorivom koje će onda biti iskorišteno negdje drugdje," kaže nam Silja Ask Lundberg iz organizacije Prijatelji zemlje.

U tom izvješću je onda i kalkulacija što će značiti planirana ekspanzija eksploatacije plina i nafte Norveške obzirom na Pariški sporazum o zaštiti klime. Došlo se do iznosa od oko 12 gigatona ugljičnog dioksida koji će biti stvoren u sljedećih 50 godina od fosilnih goriva iz Barentsovog mora i drugih dijelova Arktika. Naravno da to nipošto nije u skladu s ciljevima dogovorenim u Parizu koji u konačnici žele ograničiti globalno zatopljenje na najviše 2 stupnja Celzijeva.

Ovo izvješće je objavljeno samo mjesec dana prije izbora koji će se održati u Norveškoj. Zato se traži da se već prije izbora tamošnje stranke jasno postave prema tom licemjerju i da se prestane s izdavanjem koncesija i proširenjem kapaciteta za eksploataciju.

Norveška je dugo tvrdila kako je njezin plin "čisti" oblik energenata, u svakom slučaju da uzrokuje manju emisiju plinova nego nafta koja bi se dovozila s Bliskog istoka. A čak i da Norveška ograniči eksploataciju, to ne znači i da će se smanjiti potrošnja: "Ovo izvješće pretpostavlja da će manje norveškog plina dovesti i do pada potražnje nafte i plina bilo gdje da se on vadi", kaže Tommy Hansen, direktor Odjela politike proizvodnje norveške Udruge za naftu i plin. Drugim riječima: ako ne Norveška, tko će onda drugi vaditi to gorivo? "Mi mislimo da ima čitav niz razloga da upravo Norveška bude zemlja koja će ih proizvoditi."

Hansen još jednom podsjeća kako je njihov plin ipak čišći od nafte ili ugljena: "Na primjer, na proljeće će u Velikoj Britaniji biti obilježen dan bez ugljena, prvi takav dan kada se neće sagorijevati ugljen od 1892. A to će moći samo zahvaljujući norveškom plinu koji emitira upola manje štetnih plinova nego ugljen." Isto tako, jedan od čelnika norveške Udruge za naftu i plin tvrdi kako se u toj zemlji fosilna goriva eksploatiraju na najčišći mogući način s mnogo strožim propisima nego što su u drugim zemljama gdje se ona vadi.

"Svijet treba energenata i Norveška eksploatira naftu i plin na veoma učinkovit način", tvrdi i Jens Frølich Holte, savjetnik norveškog ministra za klimu i okoliš. Podsjeća i da je Norveška pristupila europskoj trgovini emisijom ugljičnog dioksida i da je svaka tona CO2 košta oko 50 eura. To onda potiče i veoma učinkovitu proizvodnju: "Mi imamo veoma stroge propise o emisiji iz proizvodnje nafte", kaže vladin savjetnik, a podsjeća i da 95% norveškog plina odlazi u Europu, "u zemlje koje i same imaju veoma stroge propise za zaštitu klime."

Sva ta uvjeravanja norveških dužnosnika ipak ne mijenjaju ništa na osnovnom prigovoru izvješća organizacije Oil Change International: Norveška ne samo da eksploatira plin i naftu, nego želi proširiti tu eksploataciju i na izuzetno osjetljivo područje Arktika. Katastrofa u eksploataciji fosilnih goriva u moru je svugdje fatalna, ali u tom području je još mnogo gora. Zbog minimalnih temperatura se i podmorje tamo vrlo polagano oporavlja, a tu su i riblje populacije.

Tako je prošle godine Oslo izdao 56 novih koncesija i 36 kompanija sada istražuje podmorje u blizini Lofotskog otočja, jednog od prostora s najvećom populacijom bakalara. Norveška nacionalna naftna kompanija Statoil planira potrošiti 6 milijardi dolara za proširenje kapaciteta na Castbergovom polju – području otvorenog mora (59°13′N 2°29′E) osamdesetak milja pred Stavangerom gdje se procjenjuje da ima oko 650 milijuna barela fosilnog goriva.

Sve je to odlučeno za vrijeme sadašnje, konzervativne premijerke Erne Solberg. I mjesec dana uoči parlamentarnih izbora, ona i njezina stranka ne smatraju kako Norveška treba nešto mijenjati u eksploataciji fosilnih goriva pred svojom obalom, piše Deutsche Welle.