Koliki su razmjeri problema u hrvatskom gospodarstvu generirani kroz pojavu nelikvidnosti danas pouzdano znamo na temelju podataka s kojima raspolaže Ministarstvo financija, Porezna uprava na čelu s ravnateljem Zdravkom Zrinušićem. U skladu sa zakonskom obvezom vjerovnici “filaju” bazu podataka o nenaplaćenim fakturama, i od početka te obveze do danas “naštancali” su više od 300.000 izvješća o tome od kojih partnera nije u roku naplaćena dospjela tražbina. Forma kroz koju to čine je Obrazac OPZ-STAT-1. A na temelju zadnjih zabilježenih podataka koje je na upit Poslovni dnevnik dobio od Porezne uprave sliku nelikvidnosti pokazuju neplaćeni računi sa stanjem na 31. ožujka, a koji nisu naplaćeni u sljedećih 30 dana, tj. do 30 travnja, riječ je o ukupnom iznosu od 37,655 milijardi kuna.

Podatak je to za prvi kvartal prispjelih 47.576 obrazaca, pa je i dalje riječ o visokim brojkama s trendom postepenog smanjenja ukupnog iznosa nenaplaćenih računa. Isto se tiče i broja dostavljenih izvješća. Iz usporedbe stanja na početku praćenja s današnjim proizlazi da je ukupan iznos nenaplaćenih računa prijavljenih putem Obrazac OPZ-STAT-1 od 31. prosinca 2015. do 31. ožujka ove godine smanjen s 41,3 milijarde kuna na 37,7 milijarde, oko 9%. A što se tiče vjerovnika danas je broj onih koji imaju problem s naplatom smanjen za oko 7000.

Porezna administracija napominje i da su pod stavkom “Neplaćeni iznos računa” iskazana potraživanja temeljem dospjelih, a nenaplaćenih računa izdanih sukladno odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost, kao i potraživanja temeljem dospjelih, a nenaplaćenih računa izdanih sukladno odredbama Općeg poreznog zakona. To znači da su iskazana i utužena potraživanja, kao i potraživanja koja su prijavljena u stečajnu masu ili u postupak predstečajne nagodbe. Pored toga iz Porezne uprave iznose kako se s ovim obrascem željelo postići nekoliko ciljeva. U prvom redu, kažu, to je alat kojim se utvrđuje konkretno mjesto generiranja nelikvidnosti. Zatim on služi za stvaranje baze podataka radi analize rizika vezanog uz nepoštivanje rokova plaćanja propisanim Zakon o financijskom poslovanju, te posljednje iako ne i manje važno ističu ulogu u poboljšanju naplate javnih davanja korištenjem instituta naplate od dužnikova dužnika.

S time se slažu i brojni stručnjaci, pa iz Mazarsa podsjećaju da je ovaj obrazac bio nastavak aktivnosti kojima je Porezna uprava željela implementirati sustav za praćenje poštivanja rokova plaćanja prema zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.

Naime, kada je on stupio na snagu, postojale su odredbe o rokovima plaćanja i kaznama za nepoštivanje istih, ali nije postojao alat kojim bi se sustavno pratili i selektirali poduzetnici koji ne poštuje propise.

Mazarsov stručnjak i naš komentator Pere Mioč navodi kako se OPZ-STAT-1 koristi i kao sredstvo praćenja za naplatu PDV-a u situaciji kada dobavljač nije platio PDV na vrijeme, a porezni obveznik ujedno nije platio najmanje iznos PDV-a obračunanog u računu dobavljača u roku propisanom posebnim propisom o financijskom poslovanju od dana izdavanja računa. Naime, kako tada takav porezni obveznik odgovara kao jamac platac za plaćanje PDV-a svojega dobavljača Mioč ističe i da Porezna uprava upravo preko informacija iz OPZ-STAT-1 može doći do podataka koji to porezni obveznici nisu na vrijeme podmirili svoje obveze.

“Ova mogućnost napate javnih davanja korištenjem instituta naplate od dužnikova dužnika nije bila toliko naglašena u javnosti, a niti korištena od Porezne uprave u velikoj mjeri u praksi, dok se uvođenjem ovog obrasca očekuje češće korištenje ove mjere. Sve navedene aktivnosti su usmjerene na utvrđivanje i pronalaženje poreznih obveznika koji generiraju nelikvidnost u sustavu te svakako pozdravljamo takve mjere”, navodi Mioč ističući da poduzetnici mogu očekivati da će im Porezna uprava češće kucati na vrata ako ne plaćaju svoje obaveze na vrijeme, i to ne samo prema državi nego i prema dobavljačima.

“Upravljanje likovnošću je uvijek jedan od glavnih fokusa svih poduzetnika, a ovime će biti otežano planirati financiranje na račun dobavljača. S druge strane, uvođenje dodatnih obraza stvara administrativne troškove poreznim obveznicima, od prilagodbe softvera do dodatnog rada njihovog osoblja, te se često čuje prigovaranje od strane realnog sektora da se oni u određenoj mjeri pretvoreni u ‘outsourcani servis’ Ministarstva financija. Također, Obrazac se predaje kvartalno, a time dolazi u pitanje i mogućnost pravovremene reakcije u slučaju da se zaista i utvrdi porezni obveznik koji je generator nelikvidnosti. Naime, svima je poznato da se u današnjem poslovnom svijetu sve događa velikom brzinom i reagiranje na temelju informacijama starih 3-6 mjeseci često neće polučiti nikakve efekte jer porezni obveznici u takvom razdoblju često dođu do potpunog bankrota”, kaže Mioč.

Za Vladu Brkanića ovaj je sustav statističkog prikupljanja podataka o nenaplaćenim računima – potraživanjima nakaradan s nejasnim i dvojbenim učincima. Nakaradan je, kaže, zato što se podaci o nenaplaćenim računima traže od poslovnih subjekata koji su vjerovnici a ne od dužnika, te se nameće značajan administrativni posao onima koji uredno posluju i koji moraju prokazivati svoje dužnike, umjesto da dužnici izvješćuju koliko su u zakašnjenju u ispunjavanju svojih dospjelih obveza. Identifikacija mjesta nelikvidnosti po njima nije dovoljna, a pita se i tko će poduzeti prekršajne mjere iz Zakona o financijskom poslovanju kojima je propisana novčana kazna zbog povreda zakonskog roka plaćanja (30 dana od datuma računa i sl.) koje iznose od 5 tisuća do milijun kuna i kaže: “Provedbu zakona u tom smislu još nismo vidjeli, a lakoća neplaćanja mora se prekinuti. Živjeti na tuđi račun je poslovna filozofija koju su neki usvojili kao obrazac svog poslovanja!”