Država će poprilično nevoljno kazniti popuste domaćim gostima. Jer kako bi si inače mogli priuštiti cijene na Jadranu, a u vlastitom su gradu. Deutsche Welle piše o načinima 'kako ne bankrotirati u Dubrovniku'.

Espresso će gosti platiti 40 kuna, pizzu 80, kilogram ribe i po 800 kuna! Čini se kako ni čašu vode na Stradunu ne možete popiti za manje od 10 kuna – i to onu iz pipe. Toliko ćete platiti i odlazak na WC. Osim dubrovačkih cijena, nad kojima se mediji redovito zgražaju, valja spomenuti kako ne zaostaju ni Istra i drugi krajevi. No cijene nisu pretjerane dokle god postoje oni koji su za cijenu od 40 kuna spremni popiti mali macchiato. Cijenu određuje tržište. Ne plaćate samo kavu, već i lokaciju i doživljaj. Dobra vijest je i da postoji alternativna turistička stvarnost, ona u kojoj možete popiti kavu za osam kuna u samom središtu Dubrovnika, u Boškovićevoj ulici tik do Straduna.

Deutsche Welle piše kako je ta kava zaista dobra, a atmosfera u malom kafiću prava dubrovačka. Takvih kafića i restorana je mnogo, pa gosti mogu i popiti i pojesti bez bojazni od bankrota. Samo treba potražiti. Osim toga, raširena je praksa kako će vam ugostitelji i prijevoznici progledati kroz prste ako ste 'domaći', što će cijene spustiti od 20 do 30 posto. – A kako bismo si mi drugačije mogli priuštiti živjeti u svome gradu – kazao je jedan gospar, koji je kavu popio na prestižnoj lokaciji, ali puno jeftinije nego turist koji konobara nije zazvao po imenu i upitao pod dubrovački 'Ke nova?' – To su lokali koji rade cijele godine i računaju na domaće goste i kada nije sezona, moraju ih zadržati – objašnjava ovaj Dubrovčanin. – Ne rade ništa nelegalno, na računu je popust jasno iskazan, sve je čisto. Ti ljudi tamo troše stalno. Pa i trgovački lanci imaju kartice za popust kojima nagrađuju vjerne kupce. A vlasnik kafića ili restorana će, kada uoči da strani gost navraća redovito u njegov lokal, tog gosta počastiti desertom ili pićem. To je normalno – zaključuje. 

Moglo bi se zaključiti da je riječ o solidarnosti naroda koji nema puno novca. Ali o nezakonitoj solidarnosti, ukazuju nadležne institucije. Različite cijene za različite goste nedozvoljene su, upozorava. Ministarstvo gospodarstva Ono navodi da se to protivi Direktivi 2006/123/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2006. godine o uslugama na unutarnjem tržištu, koja je ugrađena i u naše zakone. Po njoj se na primatelja usluge ne smiju primjenjivati diskriminirajući zahtjevi uvjetovani državljanstvom te mjestom prebivališta ili boravišta, osim u "slučajevima kada su objektivno opravdani različiti uvjeti pristupa usluzi". Na upit koji bi to uvjeti bili, Ministarstvo nije odgovorilo.

Ako turistički inspektor otkrije formiranje cijena na osnovu državljanstva podnijet će nadležnom prekršajnom sudu optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka ili će donijeti prekršajni nalog. Za takav prekršaj je propisana novčana kazna u iznosu od 3.000,00 do 50.000,00 kuna, upozorava Ministarstvo turizma.

Ugostitelji koji se bave ovakvom, za jedne razumnom i humanom praksom odobravanja popusta za domaće goste, a za druge nedopustivom diskriminacijom, ipak ne moraju pretjerano strahovati od inspekcija. Naime, kako nam je odgovorilo Ministarstvo turizma, u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 29. lipnja 2017. godine Turistička inspekcija Ministarstva turizma zaprimila je svega četiri (!) prijave koje su se odnosile na isticanje ili naplatu dvostrukih cijena u ugostiteljskim objektima. Pritom su samo u dva od ta četiri slučaja doista i utvrdili "diskriminirajuće zahtjeve", a u jednom od njih ugostitelja kaznili s 2.000 kuna.

S obzirom na to da je minimalna predviđena kazna 3.000 kuna, a inspektori su u samo jednom slučaju odredili kaznu od 2.000 možemo zaključiti da se uz takvu nevoljku represiju praksa dvostrukih cijena sigurno neće prekinuti, jer ugostiteljima je dobro jer imaju promet, domaćima je dobro jer si koliko toliko mogu priuštiti što i stranci, a stranci, uglavnom, ne znaju da su diskriminirani. Da znaju, sigurno ne bili sretni.