Mia Šimunić, studentica Fakulteta organizacije i informatike (FOI), jedna je od polaznica sveučilišnog kolegija Vršnjačka potpora studentima s invaliditetom, zamišljenog kao mjera izjednačavanja mogućnosti za studente s invaliditetom u sustavu visokoga obrazovanja u Hrvatskoj i pokrenutog prije nešto više od pet godina. Zagrebačko je Sveučilište prvo započelo s provedbom ovog kolegija, da bi mu se u sljedećim godinama, prepoznavši vrijednost takve inicijative, pridružile i brojne druge obrazovne ustanove. Temelji se na individualnim planovima koje zajednički donose student upisan na kolegij i student s invaliditetom kojemu je potpora omogućena, a obično se realizira kroz različite aktivnosti koje podrazumijevaju pomoć pri dolasku na fakultet, u predavaonice, kabinete, knjižnice, referade ili pomoć pri rješavanju administracije te zapisivanja najvažnijeg s fakultetskih predavanja, zatim potpore u realizaciji vježbi, usmenog opisivanja vizualno prezentiranih sadržaja i pojmova, kao i čitavog niza drugih praktičnih aktivnosti. Pri tome su studenti polaznici nagrađeni novim višestrukim znanjima i vještinama, dok je istovremeno uključenost studenata s invaliditetom u sustav visokoškolskog obrazovanja podignuta na jednu sasvim novu razinu, riječi su kojima je Šimunić za Poslovni dnevnik komentirala vlastito iskustvo sudjelovanja.

“Drago mi je da sam pohađala ovaj kolegij na koji me motivirala prvenstveno znatiželja s obzirom na to da sam od velikog broja kolega čula samo pozitivne riječi o njemu. Dosta toga sam morala istražiti samostalno, ali svakako sam zadovoljna stečenim znanjima i iskustvima. Rekla bih i da danas društvo postaje svjesnije, upoznato i počinje prihvaćati stvari na koje se više ne okreće glava i više se ne pravi kao da ne postoje”, nastavila je. Pojasnila je i da su polaznici na predavanjima obrađivali teme kao što su vrste invaliditeta te kako priči osobi s invaliditetom, a sva znanja koja su usvojili pomažu u preskakanju barijera kakve ljudi obično osjete. Istaknula je i da svi studenti nailaze na različite prepreke, dok su osobe s invaliditetom suočene s još nekolicinom dodatnih.

“Vjerujem da svaka prijeđena prepreka gradi snažnije osobe. Predrasuda je uvijek 
bilo, ali ne samo prema osobama s invaliditetom, nego za sve. Nasreću, društvo se ipak mijenja nabolje, a značajne se pozitivne promjene mogu postići upravo kroz edukaciju kakvu pruža kolegij Vršnjačka potpora osobama s invaliditetom. Ondje smo mogli postaviti pitanja koja smo se ranije možda bojali pitati kako ne bismo povrijedili drugu stranu”, napomenula je Šimunić.

Ivan Fureš, također uključen u kolegij Vršnjačka potpora studentima s invaliditetom, dodaje da je i njegovo iskustvo sudjelovanja više no pozitivno. “Zahvalnost ide prvenstveno visokoobrazovanim, kompetentnim i motiviranim profesorima predavačima na istoimenom kolegiju na Edukativno-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Osjećam osobno zadovoljstvo zbog podignute razine znanja i stečenih vještina u pružanju vršnjačke potpore studentima s invaliditetom – kako od usvajanja ispravnih stavova, emocionalnih vještina, pa do pojačane doze empatije i asertivnog ponašanja”, kazao je u razgovoru za Poslovni dnevnik.

Ističe i da bi se u idealnom svijetu sve strukture akademske zajednice trebale na ovako kvalitetan i ispravan način upoznati s važnim osnovnim elementima vršnjačke potpore i uključenosti te pristupačnosti procesu visokog obrazovanja, kao što bi se i sve ostale institucije i pojedince u užoj i široj društvenoj zajednici trebalo pozvati na pojačanu motivaciju za pružanje takvih kvalitetnih informacija. A sve to u cilju kako bi svi slojevi društva bili upoznati s općim značajkama, ispravnim etičkim stavovima i vještinama u pružanju potpore osobama s invaliditetom, napominje Fureš.

“Svjestan sam da prepreka ima bezbroj, od mentalne do fizičke prirode. Konkretno, u realizaciji asistencije studentima s invaliditetom često nedostaje prihvatljivog oblika potpore, primjerice kod dolaska na fakultet. Tu mislim na različite razine podnih obloga, bez pristupne rampe za invalidska kolica, prilagođenog dizala i druge poteškoće, kao i neadekvatne širine za kretanje po prostoru, neadekvatnih pomagala kod rješavanja administrativnih procedura, neadekvatne tehnologije kod opisa sadržaja nastavnog gradiva koje se prezentira vizualno, objašnjavanju pojmova, u različitim socijalnim situacijama te osobnoj potpori ovisno o potrebi”, naglasio je. No, ipak ostavlja mjesta i tvrdnji da je očit na svim razinama i slojevima uže i šire društvene zajednice koji, kako kaže, ipak još uvijek nije zadovoljavajući.

“Potreban je pojačan angažman svih struktura društva u smjeru postizanja kvalitetnih socijalnih kontakata s namjerom da preispitamo vlastite stavove i vrijednosti i na taj se način osposobimo za ispravan način i metodu u argumentaciji primjenjivosti socijalne politike u direktnoj komunikaciji s osobama s invaliditetom. Takvim pristupom i djelovanjem u konkretnoj životnoj zbilji svatko će od nas, i institucije i pojedinci moći dati svoj doprinos u izgradnji socijalno osjetljivog i pravednog društva”, dodao je na kraju.