Po sposobnosti da se prilagodi svijetu u kojem je sve više 3D printera, robota, nanotehnologije, biotehnologije, digitalnih valuta, virtualnih svjetova i umjetne inteligencije, Hrvatska je prema istraživanju Institut za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne, a čiji je lokalni partner Nacionalno vijeće za konkurentnost (NVK), u 2017. u odnosu na godinu prije nazadovala za četiri mjesta pa je sada 48. od 63. države uključene u istraživanje.

I dok istraživanje gotovo kirurški precizno razotkriva sve boljke i vrline digitalne konkurentnosti Hrvatske, jedan podatak naprosto zbunjuje. Prema IMD-u, Hrvatska je 7. na svijetu po povoljnoj cijeni i brzini primjene ugovora (Enforcing contracts).

Nema odgovora

Zdravko Jelčić, predsjednik Uprave Spin Valisa i član NVK kaže da taj konkretan pokazatelj ne može komentirati.Ističe pak da u priči o digitalnoj konkurentnosti naglasak ne bi ni trebao biti na pojedinačnim pokazateljima nego na široj slici. “Nedavno su me posjetili kolege iz Irske, čija je država 2008. bila u goroj poziciji nego je Hrvatska danas, i rekli mi da se Irske izvukla, jer je postigla široki društveni konsenzus koji je naglasak stavio na jačanje izvoza, provođenje reformi u obrazovanju, javnoj upravi te efikasne programe preškolovanja”, kaže Jelčić.

Otkud tako visoka pozicija Hrvatske u provedbi ugovora nije jasno ni profesoru s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Ljubi Jurčiću, koji kaže da je to neobično kad se u obzir uzmu problemi s rokovima plaćanja, odnosno pitanjima poštivanja ugovora u slučaju Agrokora i svih njegovih tvrtki. “Taj pokazatelj je prilično neobičan kad se uzme u obzir da po tome takoreći stojimo bolje od većine zemalja OECD-a”, kaže Jurčić.

U pitanje visokog plasmana Hrvatske po pitanju primjene ugovora, i to u svjetskim razmjerima, sumnju izražava i ekonomski analitičar Damir Novotny. “U Hrvatskoj zapravo nemamo dobar mehanizam primjene ugovora, jer je naš pravosudni sistem potpuno inertan, procesi traju predugo i to je jedan od ključnih razloga nekonkurentnosti Hrvatske u posljednjih 20 godina”, kaže Novotny.

Različiti pogledi

Dodaje da po investicijama u telekomunikacije, potporama za visokotehnološke patente, uključenosti žena u znanost i odnosu između broja učitelja i učenika Hrvatska s pravom kotira među 15. najboljih na svijetu. S druge strane, Novotny kaže istraživanje dobro ukazuje da nam nedostaje međunarodnog iskustva, uvoza menadžera, obrazovanja zaposlenika i agilnosti kompanija, po čemu je Hrvatska takoreći na samom začelju. “Jako smo kao zemlja zatvoreni za strane menadžere što se vidjelo na primjeru Agrokora, a u svijetu gdje je paradigma na talentima, tehnologiji i toleranciji mi imamo tehnologije, ali ne i tolerancije i talenata”, kaže Novotny.

I Ljubo Jurčić slaže se da nam kompanije nisu agilne, ali uzrok tome ne vidi u internacionalizaciji i nedostatku uvoza menadžera, što smatra nepotrebnim, već u političkoj situaciji.

“Imamo dobro obrazovane ljude, ali ih nismo slali van da steknu međunarodno iskustvo što nije neobično kad nam top 10 kompanija ne radi izvoz od 70% prihoda. S druge strane, problem je što politika potiče monopole u gospodarstvu i to ne vidim da se mijenja pa ne znam kako ćemo naprijed”, zaključuje Jurčić.