Rast gospodarstva u prvom se tromjesečju blago usporio. Nakon što je u posljednjem lanjskom kvartalu (prema originalnim podacima) zabilježen realni rast kvartalnog BDP-a od 3,4 posto u odnosu na isto tromjesečje prethodne godine, prve procjene državnih statističara za prvo tromjesečje upućuju na usporavanje dinamike – na 2,5 posto rasta.  

Premda dio analitičara ističe kako se "u prvom kvartalu nije dogodilo ništa spektakularno", a na tom su tragu i sezonski prilagođeni podaci s 0,6 posto rasta u odnosu na prethodni kvartal te 3,4 posto na godišnjoj razini, većina ekonomista ipak najavljuje korekcije prognoza rasta za ovu godinu koje su uglavnom držali iznad tri posto. Sad uglavnom drže da rast BDP-a u 2017. neće dosegnuti tri posto. Na to, kažu, upućuju i prvi pokazatelji dinamike ekonomske aktivnosti u drugom tromjesečju, kao i naznake određenog utjecaja krize Agrokora.  Rast u drugom kvartalu slijedom svega bi mogao biti na razini oko dva posto, a to znači da bi i uz još jednu odličnu turističku sezonu teško bilo uhvatiti 3-postotni rast na razini cijele godine.

Ministar financija Zdravko Marić ne misli još da su Vladine projekcije o 3,2 posto rasta u ovoj godini postale neostvarive. Procjena DZS-a za prva tri mjeseca nije, kaže, daleko od njegovih očekivanja, među ostalim zbog činjenice da su lani uskrsni blagdani bili nešto ranije nego ove godine. "Kada se gleda sezonski tromjesečni prilagođeni porast BDP-a, on je na razini 3,4 posto, kao i krajem prošle godine, a to znači da smo, unatoč određenim pokazateljima usporavanja, poglavito industrijske proizvodnje, ipak na tragu stabilne stope rasta BDP-a", ocijenio je. I za porast investicija od 5,4 posto, što predstavlja nešto bolju stopu od zabilježene u međugodišnjim usporedbama zadnjega lanjskog kvartala, i za rast izvoza od 8 posto, kaže da su u skladu s očekivanjima Vlade, dok je porast osobne potrošnje (3,5 posto) bio čak malo iznad očekivanja.  Međutim, nešto veći od očekivanja, ali sa suprotnim učinkom na ukupni BDP, bio je i rast uvoza robe i usluga (10,1 posto), pa je u konačnici neto doprinos inozemne potražnje BDP-u, za razliku od domaće, bio negativan.

"To je samo još jedan pokazatelj da osim strukturnih reformi moramo nešto učiniti i u samom gospodarstvu koje je dosta uvozno ovisno", upozorio je ministar. U ocjene da bi drugi kvartal mogao pokazati dodatno usporavanje, a pečat krize Agrokora mogao biti i vidljiviji, nije se htio upuštati. "To ćemo još vidjeti", kaže. Blagi travanjski pad industrijske proizvodnje umnogome je, kaže, bio vođen proizvodnjom energije, jer je zima bila suha, a samo donekle dijelom padom kod netrajnih proizvoda koji bi se mogao povezivati s krizom u koncernu Agrokor. Kako bilo, uz velika očekivanja od turizma, važnijim smatra rast proizvodnje kapitalnih proizvoda i s tim povezane investicijske aktivnosti.

Analitičari, međutim, smatraju da bi se negativni rizici povezani s restrukturiranjem Agrokora i prilagodbom tržišnih igrača na nove okolnosti, ali i politički rizici zbog nestabilnosti Vlade i/li mogućim novim parlamentarnim izborima, mogli nepovoljno odraziti upravo na zasad ohrabrujući rast investicija. Među njima je i Zrinka Živković Matijević iz Raiffeisen banke. Najavljujući mogućnost revizije prognoze rasta, kaže kako se "kratkoročno očekuje najveći utjecaj na investicijsku aktivnost poduzeća". Ipak, dodaje, ostaje vidjeti hoće li i u kojoj mjeri turistička sezona neutralizirati moguće negativne utjecaje. Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke, ističe pak da bi politička nestabilnost mogla poprimiti dugotrajniji karakter. Nasuprot domaćim rizicima, u međunarodnom okruženju kratkoročno na vidiku nema značajnijih rizika, kaže, ističući tek mogućnost rasta kamatnih stopa.

Za ovu godinu sad razmatraju korekciju na oko 2,5 posto, a Šantić podcrtava kako problem s Agrokorom u srednjem roku predstavlja značajan negativan potencijal". Slučaj Agrokor, među ostalim, razotkriva dvojbenu održivost poslovnih modela mnogih domaćih kompanija i mnoge od njih natjerat će na podizanje efikasnosti i konkurentnosti.  Potonje je, međutim, već poslovično kronična boljka hrvatskog gospodarstva. Potvrđuje to i najnoviji, upravo objavljeni Godišnjak svjetske konkurentnosti kojega u ovo doba objavljuje Institut za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne, čiji je lokalni partner-institut Nacionalno vijeće za konkurentnost. U Godišnjaku za 2017. Hrvatska je zauzela 59. mjesto od ukupno 63 vodeće svjetske ekonomije obuhvaćene rangiranjem, dok je prošle godine bila 58. od ukupno 61 države.

Godišnjak svjetske konkurentnosti mjeri koliko dobro zemlje upravljaju svim svojim resursima i kompetencijama, a kao i lani listu najkonkurentnijih predvodi Hong Kong. Rangiranje se temelji na analizi četiriju faktora konkurentnosti – gospodarskih rezultata, efikasnosti javnog sektora, efikasnosti poslovnog sektora te infrastrukture.  Ako je suditi prema rezultatima, i ove godine zaključak je sličan lanjskom: naši pomaci nedovoljni su da bi podigli Hrvatsku na ljestvici konkurentnosti u globalnom okruženju gdje se procesi ubrzano mijenjaju. I dalje zaostajemo i u odnosu na ostale tzv. nove članice EU. A dok otprije relativno solidno stojimo s infrastrukturom, kvalificiranošću i obrazovanošću radne snage, pa i pristupom financiranju, glavni utezi konkurentnosti su nam i dalje slabosti izvršne vlasti, nestabilnost i nepredvidivost politika, neučinkovito pravno okruženje, porezni okvir, nedovoljno "business friendly" okruženje. Ništa novo, reklo bi se.