Ne preskačite korake, sve u životu ima redoslijed. Potrebno je upijati znanje i konstantno raditi na sebi. Pronađite zlatnu sredinu, okušajte se na raznim mjestima i upoznajte što više ljudi jer od svih se nešto može naučiti, rekao je slastičar Tibor Opačić (21).

Špica turističke sezone je pred nama i tradicionalno se od radnika najviše traže konobari, sobarice, čistačice i kuhari. Ali, zanimanje koje izaziva posebnu pozornost proteklih godina zbog interesa tržišta, atmosfere i poticanja kreativnosti jest ono slastičara.

Jer, u tom poslu rezultati se vide odmah na licu mjesta, doslovno, već po tome koliko puta se jedan gost vrati da bi još jednom pojeo kolač, sladoled, tortu…

Savjeti zlata vrijedni

Najbolji primjer koliko to pravilo vrijedi nude Žaklina Troskot i njena slastičarna Amelie, koju je otvorila kako bi ispunila san. Naravno, to nije lako, žrtvovala je siguran posao, uložila sve što ima i danas nakon sedam godina ima tri lokala u Zagrebu. Bilo bi olako kazati da svi mogu tako, no ono što se može kazati bez ikakvog suzdržavanja jest da Žaklina i ostali slastičari dijele jedno – ljubav prema slasticama.

– Slastičarstvom se zapravo bavim skoro cijeli život, još u djetinjstvu smo sestra i ja pomagali mami za vrijeme blagdana i ostalih prigoda – rekao nam je slastičar Tibor Opačić (21) iz Osijeka, koji se i školovao za to što ga je najviše zanimalo:

– Završio sam Turističko-ugostiteljsko školu Osijek, smjer slastičar. Praksu sam odradio u dva hotela u Osijeku kroz godinu i pol dana te sam u sklopu srednje škole otišao na ljetnu praktičnu nastavu u Sunčani Hvar Hotele, na otoku i u gradu Hvaru. Tamo sam se i zaposlio odmah po završetku škole i zadržao kao sezonski radnik tri ljeta.

Put juga uputio bi se krajem travnja i ostajao sve do listopada, što znači da je šest mjeseci turističke sezone bio "u punom pogonu". Danas radi u Tučepima i bez obzira što ima tek 21 godinu, iskustva ima mnogo. Zato su njegovi savjeti mladima koji žele krenuti istim putem zlata vrijedni.

– Da bi se zaradilo dovoljno novca za izdržati ostatak godine potreban je velik napor, a to uključuje planiranje unaprijed, kao i određenu dozu sreće. No, sve je zapravo na osobnoj razini. Ima sezonaca koji odmah dođu s ciljevima, dugovima, motivima i ne troše novac već štede, a imate i sezonaca koji bi apsolutno sve potrošili na moru pa ne bi imali ni za povratak doma. Što se mene tiče, imao sam OK iskustva u globalu, a bilo je loših i dobrih trenutaka. Ponekad su kolege odlični, ali uvjeti za rad nisu, a ponekad je bilo obrnuto. Ipak, uvijek kažem da sve treba probati kako bi čovjek znao što želi – govori Tibor.

Samo da je čokolade

Što se njega samog tiče, ima dovoljno iskustva prepoznati koji gosti su najčešći u turističkoj godini, ali i što najviše traže posljednjih godina.

– Kad sam radio u toplicama Sv. Martin obitelji su bile najčešći gosti, a na Hvaru mladi između 20 i 30 godina. Također, na poznatijim destinacijama kao Hvar poželjnije su razne finese sa slasticama. Plating je tu popularan, a sve više i domaći proizvodi u modernoj prezentaciji. Može se reći da su gosti postali zahtjevniji, ali naravno da postoje i oni koji vole jednostavnost, "obične" kolače i nikakve im varijacije nisu privlačne. To je tako, nije se rodio onaj koji je svima ugodio – kroz smijeh prepričava Tibor.

Poput svih slastičara ima slastice koje uživa pripremati, a zna i u čemu posebno uživaju gosti kojima ih se servira.

– Volim pripremati sve, ako uključuje čokoladu u receptu – smije se Tibor. Šalim se, volim apsolutno sve, od voćnih kolača, kolača od sira, bundeve… Jedino malo manje volim suhe kolače. A od specijaliteta koji oduševljavaju goste izdvojio bih "brownies", tortu od bundeve i ferrero roche.

Već kroz ovih nekoliko izjava iščitava se da je iznimno zreo za svoje godine, a s obzirom na sve što je prošao, imao i korisne savjete mlađima od sebe koji bi krenuli njegovim putem.

– Ne preskačite korake, sve u životu ima redoslijed. Potrebno je upijati znanje i konstantno raditi na sebi. Pronađite zlatnu sredinu, okušajte se na raznim mjestima i upoznajte što više ljudi jer od svih se nešto može naučiti – zaključio je Tibor.