Nedostatak kvalitetne radne snage osobito pogađa turizam kao stratešku gospodarsku granu, a ovaj paradoks može se objasniti činjenicom da poslodavci u turizmu traže iskusne i stručne radnike, a oni su u velikom broju potražili bolju budućnost u Irskoj i drugim europskim zemljama.

Turizam je u snažnom uzletu, a upravo u tom sektoru otvara se i najveći broj radnih mjesta, dok hrvatsko tržište radne snage više ne može zadovoljiti rastuće potrebe svog najpropulzivnijeg i najuspješnijeg gospodarskog sektora. Kako se procjenjuje, prošle je godine u turizmu manjkalo 15 tisuća sezonskih radnika, a ove se godine taj broj povećao na 20 tisuća radnika, piše Deutsche Welle.

Umaška Plava laguna, hotelska kompanija koja upravlja s više od 20 tisuća turističkih postelja, zapošljava oko dvije tisuće sezonskih radnika, a još uvijek traži 200 sezonskih radnika za predstojeću špicu sezone. "Radnicima nudimo kvalitetne mogućnosti za stjecanje radnih vještina i radnog iskustva. Radna mjesta otvorena su u Poreču i Umagu, smještaj i tri obroka dnevno su na trošak poslodavca, a uz sigurnu i redovitu plaću osigurana je i stimulacija za rad u srpnju i kolovozu", kazala je voditeljica ureda za odnose s javnošću Plave lagune Eva De Zan Prusina, dodavši da o kvaliteti rada u Plavoj laguni najbolje govori činjenica da se veliki broj sezonskih radnika svake godine vraća u Plavu lagunu. Zapravo je riječ o tzv. stalnim sezoncima, radnicima sa stalnim ugovorom, kojima su radni staž i mirovinsko osiguranje plaćeni tijekom cijele godine, iako rade kraće od 12 mjeseci.

Je li rješenje u povećanju kvota za strane radnike? Hrvatska vlada očito misli da nije, jer ni ove godine kvote za strane radnike nisu povećane, premda je već prošla sezona pokazala da Hrvatska nema dovoljno radnika u turizmu. Povećanju kvota za strane radnike protivi se i predsjednik Sindikata turizma i usluga Eduard Andrić, koji upozorava da je uvoz radne snage "najskuplje rješenje za poslodavca".

"Rješenje ovog problema je u povećanju plaća i radničkih prava. Turizam je posebna djelatnost u kojoj je dobar radnik nezamjenjiv. Mnogi poslodavci u tom sektoru u nemogućnosti smanjenja drugih troškova i dalje pokušavaju štedjeti na radnicima i zapošljavaju isključivo sezonce, umjesto da zaposle kvalitetne kadrove na neodređen rok", komentira za DW Andrić.

Sindikalac Andrić stavlja naglasak upravo na povećanje plaća, tvrdeći da konobari prosječno primaju između četiri i pet tisuća kuna neto, kuhari od 3,5 do pet tisuća, a sobarice od tri do četiri tisuće kuna. "Premda plaće u turističkom sektoru zaostaju za prosjekom plaća u gospodarstvu za čak 17 posto, poslodavci su nakon tri kruga mukotrpnih pregovora, na jedvite jade, pristali na povećanje od samo 1,7 posto", ističe Andrić, koji upravo u mizernim plaćama vidi glavni razlog što je sve manje mladih zainteresirano za ugostiteljske škole.

Iz Valamara su  precizirali da su njihove plaće 29 posto više od prosjeka turističkog sektora i šest posto više od hrvatskog prosjeka, uvjeravajući da je stvaranje poticajne korporativne kulture, u kojoj su gosti i zaposlenici na prvom mjestu, dio njihove "misije". Valamar želi biti prepoznat kao "najpoželjniji poslodavac u turizmu", što iz te kompanije ilustriraju činjenicom da se gotovo 65 posto sezonskih radnika svake godine vraća u Valamar, a udio lokalnih zaposlenika je čak 75 posto. Sezonski radnici u Valamaru su stalni sezonci, koji rade minimalno devet mjeseci u godini, a imaju i cjelogodišnji staž i prihode, uz jamstvo posla sljedeće tri godine. Poslodavac im pomaže i u rješavanju njihovih kreditnih i drugih financijskih potreba, a tvrtka brine i o kvalitetnom smještaju svojih radnika u moderno uređenim jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama s vlastitom kupaonicom, televizorom i hladnjakom. 

"Valamar je zato danas vjerojatno jedina tvrtka u ovom sektoru koja nema problema s radnom snagom, dok će nekim drugim kompanijama proći sezona, a da neće uspjeti naći potrebne radnike", zaključuje Andrić.