Prethodni sporazum o transfernim cijenama (APA) u primjeni od 29. travnja temeljem Pravilnika koji je propisao ministar financija Zdravko Marić, alat je protiv porezne nesigurnosti, no u praksi neće izazvati navalu poduzetnika na Poreznu upravu. Inače, riječ je o novoj opciji uvedenoj zadnjim izmjenama Zakona o porezu na dobit kojom se omogućuje sklapanje obvezujućeg sporazuma između Porezne uprave i poreznog obveznika. 

Dva uvjeta 
APA je program osmišljen kako bi se riješili postojeći ili potencijalni sporovi o transfernim cijenama na principijelan, kooperativan način, kao svojevrsna alternativa tradicionalnom postupku, pojašnjavaju iz Porezne uprave. No, sudeći prema iskustvu drugih u početku ne očekuju velik broj zahtjeva.  Austrija je u posljednje dvije godine imala 10-ak sklopljenih APA i izdanih obvezujućih mišljenja. Prvi APA uveden je u Japanu 1987., a 2010. predano je 135 zahtjeva. U Danskoj je prvi APA sklopljen 1999., a 2011. sklopljeno ih je 5. U SAD-u je APA vrlo popularan i uspješan, počeo se primjenjivati prije 25 godina, a 2011. predan je 131 zahtjev. U Nizozemskoj se APA počeo primjenjivati prije 20 godina, a 2010. predano je 312 zahtjeva.

Ipak, kako je glavna ideja ovog sporazuma pružiti poduzetnicima sigurnost, Andrija Garofulić iz Mazarsa smatra da se može očekivati da će bilo koji veliki poduzetnik koji planira novu transakciju s povezanom osobama potencijalno krenuti u razgovore s Poreznom oko primjene sporazuma. "APA garantira određeni vid financijske stabilnosti koji je zanimljiv poduzetnicima jer će Porezna uprava i poduzetnik unaprijed dogovoriti cijene koje će poduzetnik primjenjivati u odnosu s povezanim osobama, naravno pod određenim uvjetima koji će se unaprijed dogovoriti. Ako ih se poduzetnik drži, može računati na činjenicu da mu Porezna neće naknadno osporavati cijene i zaračunavati dodatne poreze. Ovo je jako bitan moment u RH s obzirom na često od poduzetnika percipiranu poreznu nesigurnost", ističe on.

Iako inicijativu za sklapanje APA porezni obveznici mogu dostaviti na adresu e-pošte: sporazum.tc@porezna-uprava.hr, Porezna uprava potvrđuje da od početka godine nije bilo službenih zahtjeva. No, dodaju i da ih je "nekoliko iskazalo interes prilikom provođenja poreznog nadzora". Putem APA, ističu, Porezna uprava se obvezuje da neće tražiti prilagodbu transfernih cijena za ugovorene transakcije, ali uz dva uvjeta: ako se porezni obveznik pridržava uvjeta i dogovorene metode za utvrđivanje transfernih cijena te ako podnosi propisana izvješća. 

Bez malih 
Novi sporazum izgleda da ni za najvećeg domaćeg poduzetnika neće biti atraktivna opcija; današnji Agrokor ima velikih poteškoća u poslovanju te njegove članice nisu poduzetnici od povjerenja poreznih tijela, navode neki stručnjaci.  S druge strane, sporazumi će biti primjenjivi, prema Garofuliću, za veće porezne obveznike gdje koristi u smislu sigurnosti uvelike nadilaze troškove koje takva društva imaju u sklapanju sporazuma.  "Ne očekujemo veliku navalu poreznih obveznika na Poreznu upravu, ali smo sigurni da će ipak biti velikih poduzetnika kojima će ovakav instrument biti zanimljiv", kaže on pojašnjavajući da APA nije zanimljiv malim poduzetnicima jer nisu "kadrovski niti financijski dovoljno snažni da mu pristupe te kod njih koristi neće nadilaziti troškove".

Za tvrtke do 3 mil. kuna godišnjeg prihoda, tj. za oko 110.000 subjekata troškovi sklapanja APA iznose 15 tisuća kuna. Za one do 20 mil. kuna prihoda, troškovi iznose 30 tisuća kuna, za subjekte iznad navedenog praga – 50 tisuća kuna. Kod dvostranih APA troškovi rastu za još 50 tisuća kuna, tj. 100 tisuća kuna kod mnogostranih sporazuma. S obzirom na navedeno, novi je instrument preporučljiv onima koji po prvi puta planiraju nove transakcije, smatra naš sugovornik, odnosno gdje su takve transakcije rizične u smislu da krivo definiranje cijena može ozbiljno ugroziti poslovanje samog poduzetnika. Kao plastičan primjer navodi značajne autorske naknade – "royalties" – koje će poduzetnik, kaže, po prvi puta plaćati povezanim osobama, ili nove distributivne ugovore značajnog volumena za koje bi bilo korisno unaprijed odrediti zaradu poreznog obveznika.

Glavni rizik
Iskustva Mazars grupe ukazuju da APA nije raširen u zemljama CEE regije, ni globalno, jer je proces pregovora dugotrajan i skup u smislu naknada Poreznoj upravi i poreznim savjetnicima, a ponekad i nepredvidiv. Glavni rizik, pak, sklopljenog sporazuma Garofulić vidi u tumačenju što znači pridržavanje dogovorenih uvjeta: "Unutar sporazuma cijena se definira u korelaciji s uvjetima koji se ostvaruju u odnosu s povezanim osobama (npr. tko prevozi robu, tko snosi rizike naplate, tko ima nematerijalnu imovinu itd.) pa odstupanje od uvjeta može značiti da će Porezna zauzeti stav da se APA ne primjenjuje. Kako će se takva činjenica obično utvrditi retroaktivno u nadzoru, postoji rizik da poduzetnik ponekad neće biti svjestan da je u poreznom riziku, što svakako nije dobra pozicija."