U ovoj godini još niti jedno veliko hrvatsko brodogradilište nije ugovorilo novi posao. Posljedica je to u prvom redu "suše" koja i dalje traje na svjetskom tržištu, na kojemu je do svibnja sklopljeno svega 179 ugovora o gradnji brodova.

Premda je taj broj blago porastao u odnosu na isto lanjsko razdoblje, od 6 posto, to su, ocjenjuje direktor Hrvatske brodogradnje Jadranbrod (HBJ) Siniša Ostojić, još uvijek znakovi stagnacije u brodogradnji. U cijeloj 2016. u svijetu je ugovoreno bilo 513 brodova, godinu ranije 1635, dok je pred početak gospodarske krize u toj industriji poslovanje bilo na povijesnom vrhuncu s deset puta većim brojem ugovora nego ih je zaključeno lani. Globalno ni ove godine nema naznaka mogućem preokretu, no zastoj u 2017. brine već i stoga što su naša brodogradilišta i lani imala nešto manje novih ugovora, ukupno sedam.

Preklani su, primjerice, zaključili 12 poslova. U ovom trenutku, kaže Ostojić, naša brodogradilišta imaju posla, no zbog specifične dinamike ugovaranja i izrade brodova ne ohrabruje to što već pola, a u nekim slučajevima i gotovo godinu dana izostaju nove narudžbe, budući da se sada ugovaraju poslovi koji će se obavljati za godinu i pol do dvije. Nastavi li se i u narednim mjesecima izostanak novih ugovora to bi moglo za posljedicu imati prekid kontinuiteta proizvodnje, pa i smanjenje broja zaposlenih u 2019. godini. Trenutno prema knjizi narudžbi koju vodi HBJ ukupno se vodi 41 brod vrijednosti 1,74 milijarde USD. Glavnina tih brodova trebala bi biti isporučena tijekom ove godine, njih 19, dok su posljednje isporuke dogovorene za prvi dio 2019. Dva brodogradilišta, kako stvari stoje, zasad nemaju novih proizvodnji u 2018.; 3. maj i Brodotrogir.

Na prvi pogled sudeći narudžbe bi im itekako dobro došle, no situacija je nešto manje alarmantna s obzirom da će riječki škver kroz podugovor obaviti poslove Uljanika u čijem je vlasništvu, dok su na trogirskim navozima osigurani poslovi remonta brodova, na koje se uz proizvodnju, taj škver sve više oslanja. Iz svih brodogradilišta uvjeravaju kako kod njih ne zvoni na uzbunu. Brodosplit od kada je privatiziran vodi novu politiku i ne ugovara brodove na kojima ne zarađuje, što je bila dugogodišnja praksa brodogradilišta dok su bili pod državnim vlasništvom. Međutim, činjenica je da zbog takve orijentacije sadašnjeg vlasnika Tomislava Debeljaka splitski škver ne puni kapacitete u skladu sa svojim mogućnostima.

Trenutno jedan od glavnih projekata koji se dovršava, doduše uz prilično probijanje rokova, gradnja je obalnog ophodnog broda za MORH, prvi od njih pet, a čijom realizacijom bi tvrtka dobila i nove reference te omogućila povratak u sve propulzivniju nišu vojne brodogradnje. No, trenutno još nije porinut prvi brod, kojemu potom slijedi testiranje, što vjerojatno znači i da će se pojedini poslovi na tom projektu umjesto u ovoj odrađivati u idućoj godini. Predsjednik Uprave pulske grupacije Uljanik Gianni Rossanda ističe kako njihova dva brodogradilišta trenutno imaju optimalnu zaposlenost, te da se o novim poslovima intenzivno pregovara. Način ugovaranja bitno je promijenjen s krizom, a Rossanda očekuje da će s ljetom popuniti svoje knjige narudžbi i osigurati kapacitete za naredne godine.

Uz činjenicu da posluju u nepovoljnim globalnim uvjetima, kojima se ne nazire skori kraj, domaći brodograditelji dodatno su pod pritiskom i skorog isteka petogodišnjeg restrukturiranja tijekom kojega su još primali solidne državne potpore (uz izuzetak Uljanika). S početkom iduće godine zatvara se državna "pipa", a sve više je, potaknuta slučajem Agrokor, prisutnija bojazan da bi moglo uslijediti i postroženje kriterija za dobivanje državnih jamstava, uz koje su zaključeni gotovo svi ugovori iz aktualne knjige narudžbi. Takav scenarij urušio bi mogućnosti ugovaranja u uvjetima kada se na svjetskom tržištu doslovce otimaju za svaku novu gradnju broda. Štoviše, brodograditelji zazivaju da se politika razvoja velike industrijske proizvodnje poput brodogradnje koja povlači i cijeli niz kooperanata podrži i povoljnijim kreditnim uvjetima i drugim instrumentima, po uzoru na neke druge europske zemlje.

Ohrabruje, pak, da su se i u tako neugodnim vremenima za sve koji se bave proizvodnjom brodova hrvatski škverovi uspjeli zadržati među 150 glavnih igrača u svijetu. Ukupno gledajući, hrvatska proizvodnja čini 0,7 posto proizvodnje mjereno u kompenziranim bruto tonama (cGT), na 12. mjestu, dok je Uljanik među proizvođačima na 76. mjestu, Brodosplit 127., 3. maj 140., a Brodotrogir je na 144. mjestu. Na ljestvici EU brodograditelja Uljanik stoji na osmom mjestu, Brodosplit je 16., 3. maj 19., a Brodotrogir 20. proizvođač. Europska brodograđevna industrija inače drži 12,8 posto ugovorenih brodograđevnih poslova, te je nakon Kine, Japana i Južne Koreje na četvrtoj poziciji. U europskoj knjizi narudžbi, gledano u cGT-ima, lideri su Njemačka i Italija, a bolje rangirane od Hrvatske još su Francuska, Finska i Rumunjska.