Prva runda izbora u Francuskoj završila je uglavnom sukladno očekivanjima: centrist Emmanuel Macron završio je na prvom mjestu, sa 24% glasova, pomalo je usko pobijedio pripadnicu desničarske Nacionalne fronte Marinu Le Pen, koja je dobila 21,3% glasova. Spriječivši politički incident takvog tipa koji se dogodio prethodnom vodećem kandidatu, konzervativcu Françoisu Fillonu, Macron će gotovo zasigurno pobijediti u drugoj rundi i drugom izbornom krugu protiv Le Pen koji će se odigrati 7. svibnja.

Europska unija doima se spašenom – za sada. No, ovo nisu vremena za opuštanje. Ako se Europa ne suoči s propustima u shemama rasta i ne provede hitne reforme, dugoročniji rizici za njeno preživljavanje gotovo će zasigurno nastaviti s gomilanjem. Kao što je često navedeno, izbori u Francuskoj, kao i ostala ključna glasanja tijekom prošle godine, predstavljaju odbacivanje političkih stranaka establišmenta: Fillon, lider Republikanske stranke, plasirao se je treći, s oko 20% glasova, dok je predstavnik Socijalističke stranke Benoît Hamon završio na petom mjestu, s manje od 6,5%.

U međuvremenu, euroskeptik lijevog krila Jean-Luc Mélenchon dobio je 19,5%, što je dovelo do toga da ukupan udio glasača koji su izabrali kandidate iz netradicionalnih stranaka – Le Pen, Macrona i Mélenchona – iznosi gotovo 65%. Za razliku od prošlogodišnjih glasova za Brexit u Velikoj Britaniji i za Donalda Trumpa u SAD-e, koje su predvodili glasači srednjih godina pripadnici srednje klase, u Francuskoj su mladi bili predvodnici u odbacivanju establišmenta. U skupini glasača između 18 i 34 godine, Mélenchon – koji je do sada odbijao podržati Macrona u drugom krugu – sakupio je oko 27% glasova. Le Pen je bila druga najpopularnija kandidatkinja među mladim glasačima, osobito među manje obrazovanima. 

Poremećaj poretka
Ovaj trend nije bio prisutan isključivo u Francuskoj. U Italiji, anti-establišment, euroskeptični Pokret pet zvijezda pretekao je Demokratsku stranku lijevog centra prema nedavnim anketama, pri čemu su mladi pružili značajan udio podrške. Na sličan način, tijekom referenduma održanog prošlog prosinca u Italiji, na mlađe glasače otpadao je znatan udio glasova protiv ustavnih reformi – uglavnom su glasali protiv tadašnjem premijera Mattea Renzija. Naravno, unatoč lošoj i silaznoj performansi gospodarstva, mogla bi postojati gornja granica podrške koju populističke stranke mogu prikupiti – razina koja nije dostatna za upravljački mandat. Međutim, činjenica da stranke i kandidati koji odbacuju status quo dobivaju na popularnosti, osobito među mladima, odražava duboku političku polarizaciju, koja stvara izazove upravljanja koji bi mogli omesti reformu.

Ipak, upravo je reforma neophodna kako bi se uhvatilo u koštac s tim trendovima, koji odražavaju temeljne probleme s današnjim prevladavajućim shmemama rasta. U Francuskoj, Italiji i Španjolskoj rast je suviše usporen, nezaposlenost je visoka, a nezaposlenost mladih još viša. U Francuskoj se stopa nezaposlenosti mladih kreće oko 24% i polagano prati silazni trend. Nezaposlenost mladih u Italiji kreće se oko 35%, dok u Španjolskoj premašuje 40%. To su zemlje sa znatnim sustavima socijalnog osiguranja. No, ti sustavi štite sadašnje sudionike na tržištu rada u daleko većoj mjeri nego one koji tamo tek dolaze. A reforme koje su provedene, kako bi olakšale ulazak na tržište rada, nisu dostatne u kontekstu slabog cjelokupnog rasta. Bez dublje reforme demografska aritmetika nagoviješta da bi udio obespravljenog i anti-establišment stanovništva mogao porasti (osim ako današnji mladi s vremenom ne promijene mišljenje). Pitanje je hoće li taj trend dovesti do istinskog poremećaja statusa quo ili barem političke polarizacije koja slabi učinkovitost vlade.

Strukturna krutost
Rješenje za jade europskih gospodarstava čini se jasno: skup reformi koji potiče snažnije i inkluzivnije sheme rasta. Naposljetku, dok globalizacija i tehnologija vode prema otpuštanju tehnološkog viška, dostatan rast može osigurati održivost općeg zapošljavanja. U tu svrhu, reforme su neophodne kako na nacionalnoj razini tako i na razini EU. Dok svaka zemlja članica Europske unije ima svoje vlastite specifične značajke, neki zajednički imperativi reformi posebno se ističu. Osobito treba istaknuti da sve zemlje moraju smanjiti strukturnu krutost, koja obeshrabruje ulaganja i ometa rast. Sustavi socijalnog osiguranja moraju biti uveliko odvojeni od određenih radnih mjesta, kompanija ili sektora u cilju poticanja fleksibilnosti te ponovno uspostavljeni s težištem na pojedincu i obitelji, dohotku i ljudskom kapitalu.

Ostatak je domaćeg programa reforme složen, no njegov je cilj jednostavan: poticanje ulaganja u privatnom sektoru. Ovdje su uključene stavke poput regulatorne reforme, antikorupcijskih mjera i ulaganja u javni sektor, osobito u obrazovanje i istraživanje. Na europskoj razini, najvažniji nedavni događaj bio je slabljenje eura u usporedbi s većinom glavnih valuta, osobito američkim dolarom nakon polovice 2014. godine. To je rezultiralo znatnim suficitom u eurozoni i pomoglo u ponovnom uspostavljanju konkurentnosti u utrživim sektorima u Francuskoj, Španjolskoj i Italiji. Turizam je važan sektor u sve tri zemlje vezano uz zapošljavanje i platnu bilancu, te je došlo do povećanja rashoda mjerenih u eurima.   Djelovanje na razini EU neophodno je po pitanju imigracije, koja je postala jedno od najvažnijih ekonomskih i političkih pitanja, moglo bi biti potrebno modificirati slobodno kretanje ljudi tijekom određenog vremenskog razdoblja.

© Project Syndicate, 2017.