Američki predsjednik Donald Trump uveliko duguje svoju izbornu pobjedu starijim glasačima pripadnicima bijele srednje i radničke klase koji su propustili brojne pogodnosti shema gospodarskog rasta tijekom posljednja tri desetljeća. Međutim, njegova se administracija priprema za provođenje gospodarskog programa koji, iako je pozitivan u nekim segmentima, neće omogućiti gospodarski preokret koji je bio obećan njegovim glavnim biračima.  

Trump je izrazio mišljenje skupine glasača koji su dugo bili suočeni s pogoršanjem poslovnih izgleda te stagnacijom realnog dohotka ili čak s njegovim padom – u kontekstu trendova koji su se ubrzali nakon 2000. godine. Usporedno s padom broja radnih mjesta za srednju klasu, smanjila se srednja dohodovna skupina, što je pogoršalo dohodovnu polarizaciju. Taj fenomen, iako osobito izražen u SAD-u i u Velikoj Britaniji, može se uočiti u različitim oblicima diljem razvijenog svijeta. Gospodarski izazovi s kojima su suočene srednje klase u razvijenim zemljama uveliko su posljedica dva čimbenika: ubrzano zatvaranje rutinskih uredskih i manualnih radnih mjesta uslijed automatizacije te preseljenje radnih mjesta sa srednjom i nižom dodanom vrijednošću u zemlje s nižim troškovima radne snage. Ova posljednja shema negativno je utjecala na rast dohotka i nadnica ne samo izravno u utrživom sektoru, već i u neutrživim uslužnim sektorima, uslijed učinka prelijevanja raseljene radne snage.

Rastuće beznađe
Rezultat toga bio je višak radne snage u rasponu srednje i niže dohodovne skupine, što se ne razlikuje od viška radne snage u zemljama tijekom rane faze razvoja, gdje on potiskuje rast dohotka (tijekom određenog razdoblja) čak i tijekom gospodarske ekspanzije. Pad pregovaračke moći radne snage i realna minimalna plaća u padu također su možda doprinijeli dohodovnoj polarizaciji, iako su to vjerojatno sekundarni čimbenici. Unatoč tome što su izazovi s kojima je srednja klasa suočena dobrano dokumentirani, američki vođe uveliko su propustili u potpunosti prepoznati poteškoće domaćinstava srednje klase, a da ne spominjemo provedbu učinkovitih protumjera. To je doprinijelo rastućem osjećaju beznađa što se manifestiralo i u anti-vladinom raspoloženju. No, vladina je intervencija od ključne važnosti za rješavanje problema s kojim su danas suočeni radnici u razvijenim zemljama, a koje tržište ne može riješiti samo. Bilo kroz ponovljene trgovinske pregovore, ulaganja u infrastrukturu i ljudski kapital, ili olakšavanje redistribucije, vlada mora djelovati proaktivno u cilju postizanja rebalansiranja shema rasta.  

Daleko od protekcionizma
Trumpova administracija trenutno je suočena s barem dva velika izazova. Prvi je preusmjeravanje političkih procesa dalje od paralizirajuće polarizacije, prema nekoj viziji ostvarivije i inkluzivnije sheme rasta. Drugi izazov – koji je uvjetovan rješavanjem pitanja prvog izazova – jest odgovoriti na legitimnu zabrinutost glasača koji su Trumpu pomogli u stupanju na dužnost.   Vezano uz prvi izazov, znakovi do ovog trenutka nisu ohrabrujući. Izborni postupak u osnovi je igra nulte sume za njegove sudionike. Ali upravljanje nije igra nulte sume. Njegovo tretiranje na taj način vodi do zastoja, političke rascjepkanosti i nedjelovanja, što sabotira nastojanja rješavanja najvažnijih izazova.  

Elementi gospodarske politike koju je predložila Trumpova administracija zasigurno bi, po njihovoj provedbi, imali pozitivan učinak. Primjerice, uz podršku Kongresa kojim dominiraju republikanci, Trumpova administracija napokon bi mogla biti sposobna stati na kraj američkom prekomjernom pouzdanju u monetarnu politiku po pitanju podrške rastu i zapošljavanju. Nadalje, ulaganja javnog sektora u infrastrukturu i ljudski kapital koja je Trump obećao, pod uvjetom da budu pravilno usmjerena, dovela bi do povećanja povrata od ulaganja u privatni sektor te time i njihove razine, uz poreznu i regulatornu reformu koje bi pružile dodatni poticaj. Ponovno ispregovaranje, trgovinskih i investicijskih sporazuma, barem u određenoj mjeri, također bi moglo pomoći u redistribuciji troškova i pogodnosti globalizacije, iako bi svaka promjena trebala biti daleka od protekcionizma.

Također, učinak gospodarskih politika Trumpove administracije vjerojatno će biti pojačan prirodnom strukturnom prilagodbom gospodarstva tehnološkom razvoju.  No, to neće biti dostatno za suzbijanje sila koje pritišću američke radnike. Čak i ako Trumpova administracija uspije potaknuti gospodarski rast, čime će smanjiti učinak "viška radne snage" i otvoriti radna mjesta, tržište rada bit će suočeno s poteškoćama u održavanju tog stanja. U vrijeme brzih i dubokih tehnoloških preobrazbi, SAD također treba snažan angažman šire javnosti i privatnog sektora kako bi pomogle radnicima u prilagodbi.

Koristan prvi korak bila bi znatno povećana pomoć za edukaciju, prekvalifikacije i stjecanje dodatnih vještina. U svojoj knjizi pod nazivom "Neuspjeh prilagodbe", Ted Alden, suradnik Vijeća za vanjske odnose, primjećuje da SAD troši samo 0,1% svog BDP-a na prekvalifikacije, za razliku od Danske koja troši 2%. Međutim, čini se da su Danska i njeni nordijski pandani uspješniji od većine u balansiranju imperativa poput učinkovitosti, dinamizma, strukturne fleksibilnosti, konkurentnosti i ekonomske otvorenosti s potrebom za sustavom socijalne sigurnosti koji podržava prilagodbu na promjenjivo okruženje zapošljavanja.  

Potkopavanje inovacija
Nadalje, bit će neophodna redistribucija dohotka u određenoj mjeri, u cilju omogućavanja radnicima s niskim dohotkom da ulažu u sebe. U tom bi slučaju uvjetovani gotovinski transferi za edukaciju i stjecanje vještina mogli biti blagotvorni. Univerzalan pristup visokokvalitetnom obrazovanju također je ključan. U ovom trenutku, kad dio američkog obrazovnog sustava podbacuje, oni imućni spašavaju privatni sustav, dok su ostali izostavljeni. Naposljetku, Trumpova administracija trebala bi ponovno razmotriti duboke rezove koje je predložila za financiranje temeljnih istraživanja, što bi u budućnosti potkopalo inovacije i ekonomski dinamizam.  Trenutni gospodarski plan Trumpove administracije može biti usmjeren na rast, ali je nepotpun vezano uz inkluzivnost. Ne može se pouzdati u pomake u trgovinskoj politici i vjerovati da će oni uspostaviti ravnotežu u shemama rasta u korist domaćinstava s niskim i srednjim dohotkom. Oni bi čak mogli predstavljati rizik za rast. 

Koautor David Brady viši je znanstveni suradnik u Instituciji Hoover i profesor političkih znanosti na Sveučilištu Stanford

© Project Syndicate, 2017.