Malo tko od iole upućenijih u slučaj Agrokor nedjeljnu je kasnovečernju objavu o prvom krugu potpisa na sporazum o zamrzavanju naplate dugova koncerna shvatio kao potvrdu da je dogovor s vjerovnicima o standstillu neupitan put kojim će se rješavati kriza Agrokora.

No, i oni koji su to pomislili, već su se u ponedjeljak, nakon sastanka predstavnika dobavljača u Vladi, zacijelo jako pokolebali. Sve se izvjesnijim čini da je "dobrovoljni" standstill teško održiv, odnosno da je održavanje stanja mirovanja kao pretpostavke saniranja kompanije teško zamislivo bez zakonskog okvira, odnosno uključivanja države. Koordinacijski odbor najvećih kreditora Agrokora u nedjelju navečer objavio je da je šest banaka koje ga čine stavilo potpise na sporazum o zamrzavanju naplate dugova koncerna, a potvrđeno je da je to učinio i Ivica Todorić. Saznali smo i da bi novi čelni čovjek Agrokora zadužen za stabilizaciju i proces restrukturiranja trebao biti Antonio Alvarez iz konzultantske kuće Alvarez & Marsal, koju još prije više od dva mjeseca angažirao Todorić.

Uza sve, iz redova banaka vjerovnika poručili kako bi u drugom krugu sporazumu trebali pristupiti i dobavljači, a isto su predvidjeli i za ostale banke vjerovnike (ukupno 30-ak) i faktoring društva. Međutim, jesu li se banke potpisnice iz prvog ešalona tim sporazumom usuglasile oko brze financijske injekcije, odnosno kada bi i koliko novca trebale ubrizgati u sustav na koji su se prošli tjedan strovalile i blokade računa, nije bilo riječi. A nije baš najjasnije ni je li to ponajprije džentlmenski sporazum ili su postavljena ipak malo čvršća pravila igre. Dobavljače Agrokora to zacijelo čini samo dodatno nemirnima. Pozicije dobavljača su nesumnjivo kompleksne.

Oni najveći prema Agrokoru su izloženi znatno više od samih faktura za isporučenu robu, pa i od izloženosti kroz mjenice koje su im dane umjesto naplate po isteku roka plaćanja robe (od npr. 180 dana). Mnoge od kompanija dobavljača znatan dio izloženosti Agrokoru odnosi se zapravo na kvazibankarske aranžmane kojima su kratkoročno financirali Agrokor. Od ukupnih obveza koncerna prema dobavljačima, a posljednji javno dostupni podaci od nešto više od 16 milijardi kuna odnose se na kraj lanjskog rujna, desetak milijardi kuna odnosi na Hrvatsku (ostatak je regija) i to je dio koji ih ponajprije žulja. Prema grubim procjenama, manje od petine od tih desetak milijardi su dospjele fakture za robu nešto više od 2200 dobavljača, približno četvrtina iznosa odnosi se na, kako ih kolokvijalno zovu, 'robne' mjenice koje su preuzete nakon nemogućnosti novčane naplate, a čak 40-ak posto su mjenice koje su više manje posljedica aranžmana iz sfere 'shadow bankinga'. Jedan od većih Agrokorovih poslovnih partnera, primjerice, u petak je ostao zatečen kad mu je samo sat-dva nakon sastanka s kojega su bankari odaslali poruku o postignutom suglasju oko standstilla jedna od tih bankarskih grupa zbog mjenica 'sjela' na račun.

U redovima dobavljača razloga za nemir svakako ne manjka, pa ne čudi što su zatražili još jedan sastanak u Banskim dvorima, s premijerom, potpredsjednicom Vlade Martine Dalić i ministrom poljoprivrede. Predstavnici dobavljača Vladu su informirali o rezultatima pregovora s predstavnicima  banaka, a s tim u vezi Josip Budimir iz Francka rekao je kako je u tim pregovorima postignuta "određena razina suglasnosti", no ostalo još nekoliko pitanja koja treba raspraviti idućih dana. Dobavljači apeliraju na žurnu deblokadu računa koncerna i "pronaženje instituta kojim bi se osigurala sva buduća potraživanja, za isporučenu robu ili za plasirane kredite, ne samo trgovačkih kompanija u okviru koncerna, nego i proizvođačkih kuća koje su u nezahvalnoj situaciji".

Prijedlog zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za RH, prema Budimiru, "nije alternativa nego dobrodošla infrastrukturna pomoć u legislativnom smislu, kako bi provedba aranžmana bila djelotvornija". Vrijeme je ključni faktor, podcrtao je dodajući kako proces zaključenja standstill aranžmana ima proceduru koja zahtijeva previše vremena s obzirom na situaciju.

"Zato smo ukazali na potrebu da sve tri strane, pa i država koja je u dvostrukoj ulozi, zajednički djeluju u cilju rješenja", zaključio je. Premijer je, pak, rekao kako je Vlada kao odgovoran akter pripremila zakonski okvir i da je spremna temeljem odredbi budućega zakona preuzeti odgovornost za kvalitetno i održivo restrukturiranje kompanije. Idućih će dana, kaže, intenzivno razgovarati sa svim akterima i pokušati pomoći pronalasku rješenja. Ponovio je i da Vlada podržava svaki dogovor između kompanije i kreditora, ali i naglasio da "u takvom kompleksnom odnosu moraju adekvatno biti zastupljeni interesi svih dobavljača".  Zasad se čini da će se uključivanje države, odnosno posezanje za zakonom o kojemu bi Sabor ovih dana trebao raspravljati, teško izbjeći. A to priču vraća na pitanje oko kojega su se između Vlade i banaka, ponajprije dviju ruskih, i dosad najviše lomila koplja: tko će upravljati procesom. A trenutno se čini da samo Vlada može osigurati standstill.