U posljednjih deset godina u Crnoj Gori kroz sektor flaširanih voda u sedam tvornica uloženo je više od 20 milijuna eura, što se pokazalo kao promašena investicija, iako imamo imamo kvalitetnu vodu, rekao je za Pobjedu predsjednik Grupacije za flaširane vode u Privrednoj komori Miro Perović.  Svih sedam crnogorskih tvornica vode dijeli istu sudbinu jer je unatoč njihovoj proizvodnji ta država prošle godine za uvoz vode dala 8,679.130 eura, dok je izvezena voda vrijedila samo 278.464 eura, pokazuju podaci Monstata. Iz Privredne komore navode također da je prošle godine uvezeno 40 milijuna litara vode, a izvezeno samo 768,3 tisuće.

Ne plaćaju dobavljačima 
Prema mišljenju Perovića, država mora pod odmah izjednačiti uvjete za sve sudionike, kako prilikom uvoza i izvoza tako i na domaćem tržištu.  Naime, prilikom izvoza proizvođači vode nailaze na niz prepreka, kojih u uvozu nema. Podaci Privredne komore pokazuju da od sedam otvorenih tvornica vode za flaširanje vode radi njih pet. Koncesiju su dobile tvornice Voda Suza, Aqua Monta, Gorska i Aqua Bianca, koje koriste izvore s područja kolašinske općine, vode Diva – Eco-Per iz Šavnika, Božje vode Monte-minerale, koja flašira bunarsku vodu i Bjelasica Rade iz Bijelog Polja, koja jedina flašira gaziranu vodu, ali od kolovoza 2015. godine ne radi. Od prošle godine ne proizvodi se ni u tvornici Aqua Monta.  

"Nerealno je govoriti o izvozu, a ni na vlastitom tržištu kao domaći proizvođači nemamo uvjerljivu lidersku poziciju", rekao je Perović, koji je i direktor tvornice voda Suza, dodajući da država nije na vrijeme reagirala i prepoznala veliko odricanje investitora koji su u ruralnim područjima izgradili infrastrukturu, zaposlili i obrazovali kadar, a da je bilo drukčije, danas bi, objašnjava, već proizvodili i sokove.  "Kada smo pokušali izvoz u zemlje regije, naše tvornice naišle su na prepreke, čekalo se npr. na analize proizvoda po nekoliko tjedana, bez obzira na urednu dokumentaciju koja je pratila robu, a troškovi su doveli do toga da takav posao bude nerentabilan", kazao je on. S druge strane, kako ističe Perović, prilikom uvoza vode u Crnu Goru takvih prepreka nema.

"Uz sve sporazume poput Cefte, države regije pronalaze načine da suptilno zaštite svoje tržište barem u dijelu proizvoda za koje imaju domaću infrastrukturu. Kod nas toga nema. Naše iskustvo pokazuje da je u Crnoj Gori procedura uvoza robe pojednostavljena i brža nego izvoza", rekao je Perović. "Na našem malom tržištu imamo veliku zasićenost proizvodima s jedne, a neravnopravan položaj sudionika na tržištu s druge strane. Kod nas je normalna pojava da isti ljudi osnivaju nove tvrtke iz godine u godinu, a da ranije guraju u stečaj i ostaju dužni državi i dobavljačima. Veliki regionalni igrači nemaju problema s takvim kupcima jer suradnju uvjetuju avansnim plaćanjem", naveo je Perović.

Dobra prodaja samo ljeti
Crnogorske tvornice vode ne mogu ostvariti takvu suradnju jer u asortimanu imaju samo vodu, a konkurencija iz regije osim vode ima više od 20 proizvoda, sokove i slične proizvode. Reguliranje tržišta prije svega kroz primjenu Zakona o plaćanju, izmjeni Zakona o stečaju, što je zadatak države, stvorilo bi realnije uvjete za natjecanje i daljnji razvoj domaćih kompanija. "Drugi problem je što je naše tržište izrazito sezonskog karaktera, uvjetovano turističkom sezonom, a kod vode je to dodatno istaknuto ljetnjim vremenskim uvjetima.

To zahtijeva veliko umijeće u organizaciji proizvodnje i distribucije jer se stalno nalazite u škarama troškova koji u zimskom razdoblju ne opravdavaju broj zaposlenih i infrastrukturu koju morate imati da biste pratili ljetnju sezonu", objašnjava Perović. Crnogorska voda kao turistički brend je, prema njegovim riječima, ideja koja zahtijeva ozbiljno planiranje. "Ovakva ideja zahtijeva novac, mješovite stručne timove i vrijeme za njegovu realizaciju. Bit ću iskren, ne vjerujem da smo kao društvo zreli za takav korak. Moramo prvo riješiti važnije probleme da bismo strateški djelovali, jer u protivnom ta ideja je osuđena na neuspjeh", poručio je Perović. 

U deficitu

Preveliki uvoz hrane
Trgovinski deficit Crne Gore 2015. iznosio je milijardu i 523 milijuna eura i bio je najveći od 2008. Izvoz Crne Gore, prema podacima Monstata, te godine bio je vrijedan 317 milijuna eura, dok je uvoz bio šest puta veći i iznosio je 1,84 milijarde eura. Pokrivenost uvoza izvozom bila je samo 17,2%. Izvoz je smanjen 4,8% u odnosu na prošlu godinu, dok je uvoz povećan 3,2%. Ukupan uvoz hrane od 379 milijuna eura bio je u odnosu na 2014. manji za 20 milijuna, ali i 63 milijuna eura veći od ukupnog izvoza Crne Gore.