Za domaće prehrambene tvrtke uskrsni blagdani obično su vrijeme prodajne berbe jer se tada snažno povećavaju isporuke trgovcima, ali danas je to ponajprije dodatni izvor strepnje.

>> Danas je Dan D za Agrokor, želje Sberbanka su poznate

Većina ih velik dio svoje prodaje realizira preko Agrokorove maloprodaje, a to znači da bi veoma brzo trebali odlučiti da uz postojeća golema potraživanja čija naplata već odavno jako 'šteka' za police Konzuma isporuče i nove količine robe. U slučaju prehrambenih perjanica, radi se o desecima milijuna kuna dodatnih faktura. Zbog svega zapravo ne čudi što je nekolicina njih, predvođena Krašem, alarmantnom porukom kako je posrijedi budućnost prehrambene industrije Hrvatske odlučila potkraj prošlog tjedna obratiti se Vladi i bankama koje trenutno vode glavnu riječ u rješavaju akutnih problema u Agrokoru. Potpredsjednica Vlade Martine Dalić za danas im je zakazala sastanak, a za koji dan kasnije imaju i poziv ruske Sberbank.

Hoće li ih već današnji sastanak s Martinom Dalić donekle umiriti? Budući da Vlada u cijeloj toj priči ima više medijatorsku ulogu, teško je očekivati čvrsta apaurinska obećanja. Veliku nervozu kod najvećih domaćih dobavljača samo pojačava to što se s ukupno više od 16 mlrd. kuna potraživanja osjećaju promatračima na repu zbivanja, a posebice su razočarani što su ih u zapećku ostavili Vlada, resorno ministarstvo i HGK. Krizni menadžment u Agrokoru trenutno se mahom odvija u uskom krugu vjerovnika financijaša i vlasnika koncerna, i to pod palicom ruskih bankara koji su s 1,7 milijardi eura kredita (Sberbank i VTB) najveći vjerovnici, a s tih pozicija su zavezali i vatrogasni kredit za tekuću likvidnost.

Oko 21-22 milijuna eura, koliko je od prošlotjedne injekcije skrenuto za plaćanja dobavljačima, kap je u moru koja ih nije umirila. Osim toga, slaba im je utjeha i to što je žarište krize Agrokora skoncentrirano na imovinu u Hrvatskoj, u prvom redu Konzum. Jer, Mercator u Sloveniji i Srbiji iz predostrožnosti su digli 'zaštitni zid' pa su im i s te strane plaćanja u zastoju. Izloženost pojedinih prehrambenih tvrtki Agrokoru mjeri se stotinama milijuna kuna. Mnogi im spočitavaju što su npr. 40 ili 50% prihoda vezali uz Agrokor ili što su de facto pristajali na aranžmane kojima su (su)financirali i kupnju Mercatora. Oni sami reći će da su stvari mnogo kompleksnije. Agrokor je, kažu, uvijek imao drukčiji tretman (i) kod države.

Kako bilo, od nešto više od 16 mlrd. kuna potraživanja dobavljača oko 10 se odnosi na fakture za robu, a ostatak su razni oblici 'bankarstva u sjeni' odnosno kratkoročnog kreditiranja koncerna. Upravo ta zona najveći je izvor strepnje za dobavljače, s tim da u toj priči iznosima zapravo prednjači nekoliko neprehrambenih kompanija. Konačan dogovor između ključnih vjerovnika i Ivice Todorića očekuje se već ovih dana, a njime će se jasno povući i crta između prošlosti i budućnosti. Nove fakture će se uredno plaćati, dio postojećih dospjelih će se zacijelo namiriti brzo, ali generalno će se za potraživanja definirati terminski plan. Glavnina neizvjesnosti (i gubitaka) svakako će pasti na dio koji se odnosi na kvazibankarske operacije.