Predizbornu groznicu u Nizozemskoj dodatno je usijao aktualni diplomatski rat s Turskom koji je povećao popularnost aktualnog premijera, ali i desnog populista Geerta Wildersa. Prijašnji parlamentarni izbori u Nizozemskoj nisu bili osobito zanimljivi promatračima izvan te države. Međutim, uspon populističkih političkih struja u Europi nizozemske su izbore koji će se održati sutra učinili putokazom za dva mnogo važnija glasovanja koja ove godine čekaju Europu – predsjedničke izbore u svibnju u Francuskoj te rujanske parlamentarne izbore u Njemačkoj.

Tko je peti član?
Krajem prošle godine ispitivanja javnog mnijenja sugerirala su da će islamofobna Slobodarska stranka (PVV) osvojiti najviše mjesta u parlamentu koji broji 150 zastupnika. Međutim, posljednje ankete govore kako je blagu prednost preuzela liberalna Narodna stranka za slobodu i demokraciju (VVD) koju vodi premijer Mark Rutte. Ankete provedene krajem prošloga tjedna govore da liberali osvajaju 24 mjesta, značajno manje od 40 mjesta koliko drže u sadašnjem sazivu. S druge strane, Wildersova stranka dobila bi 22 mjesta, gotovo dvostruko više od sadašnjih 12 mjesta. Velik skok zabilježili bi i Kršćanski demokrati (CDA) koji bi umjesto sadašnjih 13 dobili 22 mjesta, a Zeleni bi skočili s četiri na 20 zastupnika.

No, jezičac na vagi s osvojenih 17 mjesta mogla bi biti demokratska stranka D66 koja trenutno ima 12 zastupnika. Kako je nizozemski izborni sustav razmjerni, to znači da u pravilu vladu mora sastaviti koalicija od barem tri do četiri stranke. U toj konstelaciji stranci koja osvoji najviše mjesta nije zajamčeno da će i sudjelovati u vlasti. Štoviše, od 2. svjetskog rata to se dogodilo tri puta. Premijer Rutte već je javno najavio kako ne namjerava koalirati s PVV-om. Da bi se sastavila koalicija koja će kontrolirati najmanje 76 mjesta, projekcije govore kako bi se pet stranaka trebalo dogovoriti. Petočlana koalicija pod vodstvom premijera Ruttea najizgledniji je scenariji i za Thea de Korta, ekonomskog analitičara banke ABN Amro.

Ulazak Zelenih u koaliciju nije baš najizgledniji jer njihov lider Jesse Klaver nije sklon suradnji s Rutteom, a postoje i velike programske razilke između Liberala i Zelenih, smatra de Korte. Za sada je najizgledniji dogovor četiri centrističke stranke – Liberala, demokršćana, D66 i Laburista koji sada imaju 35 zastupnika, ali bi im se podrška mogla prepoloviti. Tko će biti peti član koalicije i hoće li uopće biti potreban, ostaje za vidjeti. Neki ga vide u maloj Kršćanskoj uniji koja je do sada podržavala vladajuću koaliciju u ključnim glasovanjima. Stoga će Wildersova euroskeptična stranka kojoj je popularnost narasla na nacionalističkom sentimentu vjerojatno ostati u oporbi, čak i ako osvoji najveći broj glasova.

Zanimljivo je da su oba rivala, Rutte i Wilders, profitirali od odluke da se turskoj ministrici obitelji Fatmi Kaya ne dopusti održavanje skupa potpore referendumu na kojem bi predsjednik Recep Tayyip Erdogan dobio gotovo "faraonske" predsjedničke ovlasti. Turska je ministrica pod policijskom pratnjom ispraćena do njemačke granice, a 86 posto birača smatra kako je Rutte dobro postupio. Sarah de Lange, profesorica političkih znanosti na sveučilištu u Amsterdamu, ocjenjuje za Bloomberg kako je Rutte pobrao simpatije jer je postojano branio Nizozemsku u međunarodnom konfliktu. "Wilders može profitirati jer incident ojačava mišljenje da Turci nisu integrirani u nizozemsko društvo i pokazuju više lojalnosti prema Turskoj nego prema Nizozemskoj. To Wildersu može dati više potpore za njegove stavove o islamu i slanju stranaca nazad u njihove države", ističe de Lange. Tko god da na kraju formira vladu, čekaju ga gotovo maratonski pregovori s vjerojatno mnogo ustupaka.

Vlada za dva i pol mjeseca
Statistika govori da se u posljednjih 70 godina vlada u Den Haagu formira 72 dana nakon izbora. Najbrže je vlada sastavljena 1958. godine, a za svega 10 dana. No, zato je 1977. trebalo čak 208 dana za formiranje vlade od koalicije koju su činile samo dvije stranke. Rasplet političkog klupka donijet će i olakšanje na europska obveznička tržišta koja s pozornošću prate hoće li i poslovično liberalna i tolerantna Nizozemska pasti pod desno-populistički utjecaj. Prinos na 10-godišnju nizozemsku obveznicu u ponedjeljak je pao za dva bazna boda na 0,56 posto što je nešto manje od jednomjesečnog maksimuma. Razlika u prinosu u odnosu na mjerilo, 10-godišnju njemačku obveznicu, iznosi svega devet baznih bodova i nije daleko od najuže razlike od travnja prošle godine.

Valja naglasiti kako su se nizozemske obveznice dobrim dijelom oporavile od pada vrijednosti početkom godine. Zabrinutost financijske zajednice trenutno nije vidljiva na Amsterdamskoj burzi gdje je indeks AEX na najvišoj razini u posljednjih godinu i pol. No, sve više financijskih analitičara ističe kako će prinosi na europske obveznice krenuti "prema gore", neovisno o ishodu izbora u Nizozemskoj, Francuskoj i Njemačkoj. Naime, inflacija u eurozoni nedavno je gotovo dostigla cilj Europske središnje banke od dva posto što bi moglo dovesti do smanjivanja monetarnih poticaja i posljedičnog povećanja prinosa.