Proizvodnju mlijeka u Hrvatskoj već godinama prate negativni trendovi. Koliko se o tome govori, upozorava, a ne tako davno smo imali i velike prosvjede, te uz sve potpore koje izdvajaju za proizvodnju mlijeka, rezultati su jednostavno poražavajući. Godinama nismo našli rješenje za zaustavljanje negativnog trenda. Očigledno je da nešto ne radimo dobro, a sasvim je sigurno da se ne radi dovoljno za spas ovog sektora.  

Posljednjih je godina došlo do velikog pada broja farmi koje se bave mliječnim govedarstvom, pada broje krava, pada proizvodnje mlijeka. Treba istaknuti kako je velik utjecaj na pad sektora i odustajanje od proizvodnje imala pojava aflatoksina u mlijeku, a tijekom prošle godine i pojava bolesti kvrgave kože. Ono što je, ipak, pozitivno je da smo značajno povećali proizvodnju mlijeka po isporučiteljima i produktivnost raste, promatrano po proizvodnji mlijeka koju proizvede jedna krava.

Mlijeko koje se isporučuje mljekarskoj industriji je vrhunske i EU kvalitete po pokazateljima kontrole mliječnosti koje provodi Hrvatska poljoprivredna agencija. Trendovi koji se dešavaju u Hrvatskoj događali su se i u zemljama EU pa i na svjetskoj razini. Svugdje je došlo do velikog smanjenja broja farmi, ali i povećanja proizvodnje na većim farmama, uz visok rast produktivnosti. U razdoblju od 2003. do 2010. broj proizvođača u EU 27 pao je za 47% sa 3.199.420 na 1.701.090 uz rast prosječnog broja krava s 30 na 42 krave po farmi i značajan rast proizvodnje mlijeka po kravi.  No, nema zemlje koja kontinuirano gubi proizvodnju mlijeka i svoje potrebe u industriji, ali i na tržištu maloprodaje zadovoljava uvozom, kao što je slučaj već godinama u Hrvatskoj.

Od rekorda do dna
Proizvodnja mlijeka je dostigla najveću razinu 1987. kada je proizvedeno više od milijarde kilograma. U 2007. proizvodnja je iznosila 834 milijuna kilograma od kojih je 673 milijuna predano u otkup prerađivačima. Prošle godine proizvodnja nam pada ispod 600 milijuna kilograma, a otkup ispod 500 milijuna. HPA je objavila podataka kako je 2016. završila s otkupom od 489,6 milijuna kilograma  koje su s 6811 farmi isporučene otkupljivačima. Broj isporučitelja se u 2016 godini smanjio za 17 posto, a isporučena količina mlijeka za 4,5 posto.  Podaci za siječanj ove godine nimalo ne ohrabruju. Otkupljeno je 39,47 milijuna kg mlijeka što je pad za daljnjih 7,5 posto u odnosu na isti mjesec 2015. kada je otkupljeno 42,68 milijuna kg.

Prema podacima Eurostata, samo je Slovačka u razdoblju siječanj-studeni 2016. godine imala lošije podatke od Hrvatske. Hrvatska je pala u isporuci mlijeka za 4,5 posto, a Slovačka 4,8 posto te Portugal 4,4 posto. Velik broj zemalja je povećao svoju proizvodnju kao Slovenija 4,3%, Italija 3,2%, Poljska 2,4%, Irska, Rumunjska i Bugarska preko 4%, a Nizozemska preko 8%. Jedan od pokazatelja koji se redovito prati uz broj krava te proizvodnju i isporuku je prosječna mjesečna ili godišnja isporuka mlijeka po kravi. Hrvatska je po prosječnoj isporuci koju postiže po kravi na začelju EU, odmah iza Rumunjske i Bugarske.
 

Porazna produktivnost
Iako smo posljednjih godina znatno povećali produktivnost, ona je, prema podacima Eurostata, još 36 posto niža od prosjeka EU. U 2015 godini prosjek EU 28 je bio 6859 kg mlijeka mjesečno po grlu, a u Hrvatskoj 4393 kg. Najuspješnija Danska ostvaruje prosjek od 9361 kg mjesečno ili 54% više od našeg prosjeka. Ovaj pokazatelj je jedan od najznačajnijih za konkurentnost mliječnog sektora, ali ne i jedini, što je vidljivo u slučaju Rumunjske i Bugarske koje znatno zaostaju u prosječnoj isporuci mlijeka po kravi, ali ipak njihova nacionalna proizvodnja znatno raste.  Kada bi Hrvatska krava prosječno mjesečno davala količine na razini EU prosjeka, sa sadašnjim brojem mliječnih krava od 160.000 komada ostvarili bismo proizvodnju preko milijardu kilograma mlijeka godišnje  što bi nam bilo sasvim dovoljno za vlastite potrebe, turističku potrošnju te proizvodnju mliječnih prerađevina. 

Izuzetno važan sektor
Proizvodnja mlijeka je izuzetno važna za hrvatsku poljoprivredu. Ona čini 10 posto prihoda poljoprivredne proizvodnje u razdoblju 2013. – 2015. Još 2013 to je bilo skoro 13 posto. Značaj ovog sektora je velik zbog gospodarskih razloga, ali još više zbog socioekonomskih, te očuvanja ruralnih prostora i stanovništva te iz okolišnih razloga. Što se tiče visine potpora za farmere iz sektora proizvodnje mlijeka u okviru izravnih potpora, one su poprilično visoke. Gotovo 50% dozvoljenih sredstava za isplatu proizvodno-vezanih potpora usmjereno je za mliječno govedarstvo. Uz tu potporu izdvajaju se i sredstava za sadnju proteinskih usjeva koja su namijenjena ponajprije za stočare. Plaćaju se i određene potpore iz prethodnog programskog razdoblja utvrđene za iznimno osjetljive sektore. Sve te potpore koje se isplaćuju evidentno nisu dovoljne za njihovu konkurentnost u odnosu na njihove kolege iz EU zemalja iz kojih se mlijeko uvozi. 
 

Ovo su učinili u EU

Udruživanje spasilo stvar
EU je za ovaj izuzetno osjetljiv sektor predložila tzv. Mliječni paket koji uključuje udruživanje proizvođača mlijeka, pa tako danas 75 posto isporuka mlijeka pokrivaju udruženi proizvođači preko proizvođačkih organizacija. Regulirani su i ugovorni odnosi između udruženih proizvođača i otkupljivača (mliječnih industrija). Takvi ugovori moraju biti od interesa i za jednu i za druga ugovornu stranu, a država mora imati ulogu regulatora i kontrole da se poštuju fer tržišni uvjeti. Bitno je i ulaganje u razvoj proizvoda veće dodane vrijednosti. Hrvatska ako želi zaustaviti pad proizvodnje i sačuvati sektor mora što prije donijeti nacionalnu strategiju razvoja mliječnog govedarstva. U Programu ruralnog razvoja odmah utvrditi mjere koje će doprinijeti jačanju sektora kao npr. dobrobit životinja, utvrditi kako kroz mjere energetske učinkovitosti omogućiti snižavanje troškova energije koji uz stočnu hranu čine najveći dio troškova. Tu su i razni administrativni i veterinarski troškovi koje je moguće smanjiti i drugi koji opterećuju proizvođače i utječu na konkurentnost. Smanjenje PDV na poljoprivredne inpute je značajna mjere i imati će pozitivan učinak, ali neće biti dovoljna. Ono što nikako ne smijemo zaboraviti je financiranje. Postojeći krediti i jamstva koje daju poslovne banke i HBOR te HAMAG Bicro nisu zadovoljavajući da bi sektor bio konkurentan. Potrebno je hitno razmotriti i druge financijske instrumente koje su članice primjenjivale za sektor, ali i poljoprivredu u cijelosti.

Kobni uvoz

Zašto nas je preplavilo jeftino mlijeko?
Proizvođači iz EU zemalja godinama koriste vrlo značajna sredstava iz fondova za poljoprivredu i ruralni razvoj. Naši proizvođači, možemo slobodno reći, novac za ruralni razvoj još nisu vidjeli. Početkom travnja 2015. prestale su važiti mliječne kvote i EU proizvođači su počeli proizvoditi vrlo velike količine mlijeka, za što su se godinama pripremali. Razlog zašto je EU donijela odluku o ukidanju mliječnih kvota je to što potrošnja mlijeka na svjetskoj razini raste te s proizvodnim ograničenjima proizvođači nisu mogli zadovoljiti potrebe u izvozu mliječnih proizvoda. Ruskim embargom tržište se značajno  promijenilo. Nastali su veliki viškovi, a cijene su znatno pale i to je utjecalo da je naše tržište preplavilo jeftino mlijeko. Hrvatski proizvođači s niskom konkurentnošću, velikim kreditima i vrlo visokim kamatama te sve manjim brojem stoke, ali objektivno i nižim potporama od njihove konkurencije, bježe iz sektora. Uz to treba istaknuti i daleko skromnije znanja o novim tehnologijama, kao i činjenicu da su neorganizirani i neudruženi zbog čega napuštaju proizvodnju mlijeka, ali često i poljoprivredu.