Hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu Davor Škrlec u razgovoru za Poslovni dnevnik upozorava da klimatske promjene nisu medijski spin već svakodnevica koja u mnogome utječe na kvalitetu života.
U skladu s time, energetsko i klimatsko zakonodavstvo trenutno prolazi promjene koje bi trebale osigurati uspostavu Europske energetske unije i EU postaviti na globalnu vodeću poziciju. Gdje se u tom procesu nalazi Hrvatska, kao i koje su naše najveće prednosti, ali i mane, otkrio je u susret Energy Investment forumu, posvećenom potencijalima ulaganja u energetski sektor.

Kakvi su po pitanju zelenih energija globalni i europski trendovi, a potom i hrvatski?

Znanstvena istraživanja, meteorološka mjerenja i satelitske snimke potvrđuju da se, kada govorimo o klimatskim promjenama, radi o isključivo antropogenom utjecaju emisijom raznih stakleničkih plinova u atmosferu, zbog korištenja fosilnih goriva u transportu i proizvodnji energije, od kojih je ugljikov dioksid najizraženiji. Svjetska ekonomija okreće se prema što manjoj potrošnji fosilnih goriva i njihovoj zamjeni iz obnovljivih izvora energije. Zemlje poput Kine i Indije koje su još prije koju godinu svoju energetsku politiku temeljile na korištenju ugljena, danas imaju najveća ulaganja u obnovljive izvore energije (OIE).
Vjerojatno je široj javnosti nepoznata činjenica kako je za Obamine administracije u SAD-u emisija stakleničkih plinova smanjena za 14 posto u odnosu na 2005. godinu, s ciljem da se postigne smanjenje od 17 posto u 2020. godini, i 26 do 28 posto do 2025. godine. EU je predvodila inicijative za potpisivanje i usvajanje Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, i dalje nastavlja s ulaganjem u obnovljive izvore energije. Ipak, od 2008. naovamo se bilježi konstantan pad ulaganja, najviše zbog ekonomske krize i nesigurnosti koja je nastala zbog zakonodavnog okvira, posebno u dijelu uspostave zajedničkog unutarnjeg tržišta kako na EU razini tako i na razini država članica, gdje se kasni s implementacijom EU direktiva. Hrvatska, nažalost, ne iskorištava potencijale članstva u EU, ali i lokalne potencijale koje ima u OIE-u, nema viziju energetske i klimatske politike za 2030. i 2050. godinu i još uvijek prevladava stav kako se energetska politika Hrvatske u budućnosti treba temeljiti na uvoznim energentima – ugljenu i plinu.

Što najviše koči potpunije shvaćanje i korištenje koncepta obnovljivih izvora energije?

Još uvijek se premalo ulaže u mjere energetske učinkovitosti, sustav poticaja obnovljivih izvora energije je zbog političke korupcije stvorio o njima negativnu sliku u javnosti i uporno se energetska neovisnost pokušava riješiti projektima velikih termoelektrana na uvozni ugljen ili plin. Europska unija, ali sve razvijene zemlje svijeta svoju energetsku politiku mijenjaju tako da građane aktivno uključuju u proizvodnju energije, toplinske i električne, u njihovim stambenim objektima. Upravo tako istovremeno doprinose sigurnosti opskrbe ali i stvaranju svijesti o klimatskim promjenama i kako svaki pojedinac ili obitelj može doprinijeti mijenjanjem svojih običaja potrošnje energije.

Ima li u Hrvatskoj mjesta kružnom gospodarstvu i koliko je to popularno u ostalim zemljama bilo Europe, bilo šire?

Hrvatska je u skupini od sedam država članica koje još uvijek odlažu više od 60 posto otpada, konkretno Hrvatska odlaže oko 85 posto svog komunalnog otpada. Umjesto da što prije uvedemo selektivno prikupljanje otpada u domaćinstvima i prikupljene resurse što prije vratimo u proces proizvodnje, mi uvozimo godišnje 180.000 tona raznih reciklata za naše gospodarstvo. Kasnimo desetljećima u provedbi planova gospodarenja otpadom i dolazimo u situaciju da planirani centri više ne mogu ispuniti ciljeve koji su postavljeni postojećim ali i novim zakonodavstvom EU. Moram naglasiti da se tu ne radi o prisili iz Bruxellesa, nego o nevjerojatnom propuštanju prilike za razvoj gospodarstva i otvaranju radnih mjesta.

Čekaju li nas penali za odlagališta smeća?

Pošto rok 31. prosinca 2018. za sanaciju odlagališta otpada očito nećemo ispoštovati, nalazimo se u situaciji da ćemo plaćati penale. Zato je svaki pokušaj opstrukcije plana gospodarenja otpadom direktna ugroza nacionalnih interesa i odgovornost je na svim razinama, ali najveća na lokalnim vlastima.

Koje bi bile hrvatske najveće prirodne prednosti u polju OIE-a?

Potpuno smo zanemarili korištenje OIE za grijanje i hlađenje, a u bilanci energije je to najznačajniji dio. Govorim o solarnom grijanju vode za potrebe domaćinstva, dizalicama topline, geotermalnoj energiji, korištenju peleta.

Je li kod nas moguć javni prijevoz na OIE diljem države, bez ikakvih ograničenja?

Europska komisija nedavno je objavila dokument sa savjetima i smjernicama kako se iz biorazgradivog otpada (koji se u Hrvatskoj još uvijek selektivno ne prikuplja) na odgovarajući način proizvesti biometan koji može nadomjestiti dizelsko gorivo. Ako tome dodamo hibridne i električne osobne automobile (taxi), ne postoji dio Hrvatske u kojem se neki oblik energije iz OIE ne može koristiti u javnom prijevozu.

Na kraju, nuklearna se energija obično naziva najčišćom. Koje je vaše mišljenje?

Nuklearne elektrane nemaju emisije stakleničkih plinova, ali i dalje nam ostaje problem sigurnosti, problem istrošenog nuklearnog goriva i ostalog radioaktivnog otpada i velika cijena dekomisije takve elektrane. Kada se svi ti troškovi uzmu u obzir nuklearne elektrane nisu konkurentne obnovljivim izvorima energije.