Uz 5,5 milijardi kuna za otplatu duga uzimaju oko dvije za zalihu

Autor: Jadranka Dozan , 31. siječanj 2017. u 14:06
Do petka ministar Marić zaključuje refinanciranje prvog velikog dospijeća/Fotolia

Investitorima će se ponuditi dva izdanja obveznica: jedno na rok od pet godina, a drugo na 11 godina, obje u kunama.

Uoči dospijeća prvog od tri ovogodišnja velika dospijeća duga po državnim obveznicama u Ministarstvu financija ne mogu se požaliti na tržišni ambijent.

Nakon S&P-a, i rejting agencija Fitch Hrvatskoj je poboljšala izglede kreditnog rejtinga, a na početku ovog tjedna ugodno su iznenadili i podaci o prosinačkom rastu industrijske proizvodnje od gotovo 15 posto na godišnjoj razini. No, kako prva na naplatu, već iduće srijede, stiže domaća obveznica vrijedna 5,5 milijardi kuna, barem podjednako važne su i brojke vezane uz stanje likvidnosti u financijskom sektoru. U bankarskom sustavu dnevni viškovi kunske likvidnosti premašuju čak 17 milijardi kuna, a u niskom startu za upis novih obveznica su, već uobičajeno, i fondovi, ponajprije mirovinski. Posao refinanciranja kunske obveznice od 5,5 milijardi kuna u Katančićevoj već zapravo privode kraju; upis novih obveznica zaključit će se potkraj ovog tjedna.  

 

17 mlrd.

kuna dnevni je višak likvidnosti u bankarskom sustavu

Za dva-tri dana konačno će se znati i za koliko će novo zaduženje iznosom premašiti iznos dospijevajućeg duga. Među tržišnim akterima gotovo sigurnim se smatra da će Ministarstvo ići na barem dvije milijarde kuna povrh iznosa potrebnog za otplatu.  Većina ih se slaže i da ima smisla iskoristiti dobru potražnju za stvaranje određene 'zalihe zaduženja'. Jer, državne financijaše u ostatku godine čeka još dosta posla vezana uz obveze po dospijećima obveznica (u travnju 1,14 mlrd eura, u studenom 4 mlrd. kuna) plus refinanciranje oko 8,5 milijardi kuna kredita, a u drugom dijelu godine treba računati i s rizicima manje izdašne politike ECB-a i Feda i posljedično manje povoljnih uvjeta na financijskim tržištima.  

Nakon novih stanara u Bijeloj kući, sve će više tržišta računati s približavanjem izbora u dvije ključne ekonomije EU, Njemačkoj i Francuskoj. Prema neslužbenim informacijama, država će ovom prilikom investitorima ponuditi zapravo dva izdanja obveznica: jedno na rok od pet godina, a drugo na 11 godina, s dospijećem 2028. Obje obveznice navodno će biti 'čiste' kunske, bez valutne klauzule. Prema trenutnim cijenama u sekundarnom trgovanju državnim obveznicama usporedive ročnosti (kunska koja dospijeva 2021. i  5-godišnje obveznice država bi mogla plasirati uz prinose za investitore oko dva posto ili neznatno iznad toga, dok bi na 11-godišnjima mogla postići cijenu od približno tri posto.

 

2,9 posto

trenutni je prinos 10-godišnje kunske obveznice na tržištu

Primjera radi, kotacije za kunske obveznice s rokom dospijeća u prosincu 2026. (a duljih zasad i nema) impliciraju prinos do dospijeća na razini oko 2,9 posto. Kod 10-godišnjih euroobveznica traženi su prinosi trenutno neznatno iznad tri posto, odnosno blago su smanjeni u odnosu na početak godine, a u odnosu na referentne njemačke obveznice (na koje su prinosi premašili 0,5 posto) premija rizika trenutno iznosi oko 2,6 postotnih bodova. Naravno, konačna cijena skorih dvaju izdanja ovisit će o razmjerima potražnje; što više ona premaši ponudu, to će u Katančićevoj proći jeftinije jer će 'višak' potražnje po većim cijenama eliminirati.

Kad je riječ o potencijalnoj potražnji banaka, njima za početak odgovara to što država na prodaju nudi kunske papire jer bi početkom iduće godine u primjenu trebala europska pravila o bonitetnim zahtjevima, prema kojima će i na plasmane državi, ako su u stranoj valuti, morati primjenjivati pondere rizika, a time posredno imati i veće kapitalne zahtjeve. To, dakako, nije i jedini faktor potražnje banaka.

Dok viškovi kunske likvidnosti na razini oko 17 milijardi kuna i ograničena kreditna potražnja pogoduju njihovu interesu za upis obveznica, na apetite pojedinih banaka utječu i pozicije tj. izloženosti pojedinih matičnih banaka hrvatskom dugu. Ipak, uz fondove koji će glavninu novca koji drže u uskoro dospijevajućoj obveznici sigurno reinvestirati u novu, i većina vodećih banaka i nadalje nema dovoljno atraktivnih ulagačkih prilika. To na neki način sugerira i to što im je i devizna likvidnost na zavidnoj razini, a što se smatra jednim od razloga što na kraju siječnja imamo više-manje ljetni tečaj eura i kune, od 7,47-7,48 kuna za euro. 

Komentirajte prvi

New Report

Close