Traži se glavni glumac za predstavu Imunološki zavod, sporedne već imamo

Autor: Marija Crnjak , 17. siječanj 2017. u 22:00

Kada danas slušamo najave ministra Kujundžića i njegove ekipe moramo pogledati kalendar da vidimo koja je godina, jer se sad opet mora razmotriti hoće li u Imunološki zavod uložiti država ili će se tražiti strateški partner, jednako kao prije desetak godina.

Nije bilo korektno od ministra zdravstva Milana Kujundžića da, kao zastupnik države koja više od 10 godina odbija riješiti pitanje Imunološkog zavoda, sindikalce optuži da izvode predstave. Oni možda jesu preburno reagirali kad su shvatili da na sastanku koji čekaju mjesecima neće biti i ministar Kujundžić, već samo njegovi pomoćnici.

Možda su iz znatiželje mogli saslušati što im pomoćnici imaju za reći prije nego demonstrativno napuste ured na Ksaveru i najave sindikalne akcije. No ministar je trebao biti svjestan da se na tom sastanku očekuje netko tko treba donositi odluke, i to hitne, i da predstava itekako ima smisla. Sindikalci su naime shvatili da Kujundžić, poslavši na taj sastanak svoje pomoćnike, ne samo da nema ništa konkretno čime bi se na sastanku pojavio, već i da te hiće nije svjestan, što pokazuje i kad ovih dana govori o tome da će se o budućnosti Imunološkog znati za kojih šest mjeseci. Odnosno nakon lokalnih izbora, slučajnost ili ne.

Imunološki nema šest mjeseci, jer već nekoliko godina živi na posuđenom vremenu i tuđem novcu, od toga zadnjih godinu dana u bezdanu između tvrtke bez radnika i istoimene ustanove koja ima radnike, ali nema dozvole za rad ni posla. Tvrtka u većinskom državnom vlasništvu već godinama ima sve uvjete za stečaj, ali one koji su to pokušali provesti samo što nisu kamenovali. Nijedan direktor tamo zadnjih deset godina ne može raditi posao jer vlasnik nije ulagao ono što je morao u tehnologiju i opremu. U prošloj godini zbog petljanja s ustanovom tvrtka nije mogla sastaviti ni financijske izvještaje, zadnja direktorica u svoj muci zvala je Državno odvjetništvo. Iz tržišne utrke u proizvodnji cjepiva odavno su ispali, a na postojećoj lokaciji nema uvjeta ni za tekstilnu proizvodnju, kamo li osjetljive pripravke od ljudske krvi.   

Tri Vladine opcije
Sve je to već poznato, kao i stara dilema što poduzeti, a prostora za manevar sve je manje jer je eventualno oživljavanje farmaceutske firme svakim danom sve skuplje. Hrvatska Vlada, kao predstavnik vlasnika, ima tri opcije. Prva je stečaj firme i zatvaranje ustanove, druga samostalan ulazak u investiciju, a treća prodala udjela. Prva varijanta u poslovnom smislu je najrealnija i najisplativija, čak i uz skuplja cjepiva i delegiranje proizvodnje iz krvnih derivata nekoj firmi koja za to ima uvjete. To znaju i oni koji su pred dvije godine bili spremni uložiti milijune u Imunološki.  Jer obnova poslovanja podrazumjeva rješavanje dubioza, izgradnju novog pogona, obnavljanje dozvola, registraciju fajlova kod regulatora, edukaciju zaposlenika, troškove obveznog restrukturiranja, zbrinjavanja dijela radnika, robe…jeftinije bi bilo otvoriti sasvim novu tvornicu cjepiva i krvnih pripravaka. O tome međutim nitko ne priča jer uvijek su tu neki izbori. Sad su lokalni, ubrzo će predsjednički, onda idu parlamentarni. 

Direktorsko krpanje rupa
Naime, Imunološki zavod zbog nečega je postao političko pitanje, pa ga izvlači i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić koji je spreman iz gradske blagajne iskeširati puste milijune za ulaganje u proizvodnju. Radi se o sasvim neprirodnoj transakciji koja bi gradskoj blagajni mogla donijeti puno štete, no apsurdno je da je Bandić jedini koji u ovom trenutku pokazuje spremnost da donese odluku. Za razliku od Vlade koja se ponaša kao da je problem ove firme iskrsnuo nedavno. Jer kad danas slušamo izjave i najave ministra Kujundžića i njegove ekipe, moramo pogledati kalendar da vidimo koja je godina.

Pa se sad opet mora razmotriti hoće li u IMZ uložiti država ili će se tražiti strateški partner, kao pred deset godina nakon što HBOR tvrtki nije odobrio kredit za nove pogone. U deset godina mijenjali su se direktori koji su mogli jedino krpati rupe i vlade koje nisu donosile odluke, već su na sastanke slale svoje pomoćnike i čekale da prođu još jedni izbori. Pred dvije godine uprskali su možda jedinu, iako slabu šansu da u tvrtku uđe domaći ulagač, a dva su bila u igri, dozvolili su muljanje s Visiom Croaticom koja je skupljala novac od naivnih domoljuba, a sad im treba još pola godine da sagledaju stvar. Ako sve to ne zaslužuje predstavu sindikalaca, i to kostimiranu…

Komentirajte prvi

New Report

Close