Vukovarski proizvođač obuće Borovo pred preokretom je jer očekuje pozitivan odgovor od strane svojeg vlasnika – to je u cijelosti Republika Hrvatska, u pogledu dokapitalizacije, što bi značilo dugoročno stabilno poslovanje kroz izvozni rast, ali i prvi put pozitivni rezultat u nastupajućoj godini, čime bi se prekinuo dug i loš kontinuitet od 25 godina poslovanja ove obućarske industrije s gubicima.

O konkretnim mjerama s kojima država može potaknuti novu razvojnu fazu Borova, inače najvećeg vukovarskog poslodavca, odvijaju se razgovori s administracijom premijera Andreja Plenkovića, dok bi novčana tranša po viđenju mnogih trebala obuhvatiti iznos ratnih šteta ove tvrtke od razdoblja Domovinskog rata, kad je Vukovar pretrpio najveće ratne štete do sadašnje Uprave Borova koju je njezin predsjednik Gordan Kolundžić preuzeo u rujnu 2013. godine, zatekavši pritom negativni novčani tijek u iznosu od 280 milijuna kuna nagomilanih tijekom više od dva desetljeća u kojima je tvrtka preživljavala uz blokirani račun tako što je otvarala svoje satelite.

Do Kolundžićeva mandata ukupno ih je imala čak 26.

Prihodi rastu

Prihodi Borova u odnosu na to razdoblje sad su veći za više od 10%, primjerice sa 105 milijuna u 2013. u ovoj godini došli su na oko 120 milijuna, ali je ključan pokazatelj kvalitativni pomak, kaže on, koji je napravljen u strukturi prihoda budući da je u tom razdoblju započela realizacija izvoznog programa na konkurentnim tržištima gdje potrošači u SAD-u i Kanadi prepoznaju ručno izrađene proizvode od prirodnih tkanina i inovativni dizajn.

Konkretnije, izvoz je prije tri godine iznosio ravno nula kuna, danas je on na razini od 10-ak posto ukupnih prihoda, no već kroz prvi kvartal 2017. godine, kad Uprava Borova očekuje odgovore koji se tiču početka izvoza u Japan, Australiju i Novi Zeland, bit će jasnije hoće li izvoz do godine skočiti za daljnjih 10-ak posto. 
Odlučuje se trenutno o izgledima za ostvarenje velikog projekta značajnog ne samo Borovu, nego i Vukovarcima jer bi im donio između 70 i 100 novih radnih mjesta u toj kompaniji.

Započet je prema objašnjenju koje smo dobili od Kolundžića kroz povezivanje vukovarske obućarske industrije sa svijetom mode i sporta, čiji su pojedini predstavnici u aktivnoj ulozi s ciljem penetracije vukovarske tvrtke na navedenim udaljenim tržištima. Ako odgovori budu na tragu dosadašnjih najava i ispune se očekivanja, Kolundžić kaže da u drugom kvartalu i druge institucije čeka puno posla, u prvom redu riječ je o novoj rundi tijesne suradnje s područnim Zavodom za zapošljavanje. Za realizaciju ugovora koji donose nove izvozne poslove pretpostavka je širenje proizvodnih kapaciteta, što je prema ekspertizama izvedivo na postojećim proizvodnim linijama, ali uz uvjet da Borovo otvori drugu smjenu u tvornici koja i u svjetskim razmjerima radi već prepoznatljiv brend Startasica u segmentu svog gumeno-platnenog programa. 

Škola za ostanak

Zadatak ove vrste, a tiče se pitanja kako povećati broj radnika s današnjih 700 praktički na 800 u postojećim uvjetima, zbog iseljavanja stanovništva poglavito iz zanemarene Slavonije, neće biti nimalo lagan, kao što neće biti jednostavno ukloniti ni sistemske prepreke poput godinama zanemarivanog povezivanja sustava obrazovanja s potrebama gospodarstva.

Tako se danas u Vukovaru gdje Borovo nije samo najveći poslodavac, već je i drugi po veličini u Vukovarsko-srijemskoj županiji, u dvije srednje škole osposobljavaju kadrovi za cijeli niz zanimanja, ali ne i za ona koja su potrebna Borovu. Drugim riječima, nitko ondje ne uči za posao krojača, modelara, kalupara, šivačica i dizajnera, nego se u Vukovaru obrazuju kadrovi raznih vrsta, praktički za odlazak na turistička radna mjesta na Jadranu, ali i u druge zemlje EU. 

Banke zadovoljne

Kako nam Kolundžić potvrđuje, nastojanja da Borovo dobije barem jedan razred kako bi premostio problem deficitarnih zanimanja zasad su bila bez odjeka, no sad je sa stanjem u Borovu, uz koncept koji bi omogućio dugoročnu održivost kompanije, upoznat premijer Plenković, koji je prema Kolundžiću, na prvu prepoznao poslovnu situaciju te gospodarski značaj tvrtke za državu, kao i za Vukovar kojem je očito potrebno još malo vjetra u leđa. 

Od impozantnog iznosa 9 i pol milijardi kuna s kojima su naša država i međunarodna zajednica do sada pomogli obnovi Vukovara, ipak je cijeli iznos bio u funkciji regeneracije civilnog programa, dok gospodarstvo u Vukovaru, pa ni Borovo, tako nije inkasiralo nijednu kunu.
Nakon sklopljene predstečajne nagodbe Borova, inače pravomoćne od jeseni 2014., u protekle je dvije godine bankama isplaćeno oko 10 milijuna kuna kamata, čime je smanjena razina zaduženosti prema financijskom sektoru na iznos od oko 70 milijuna kuna. U istom je razdoblju tvrtka isplatila i 10-ak milijuna kuna obveza prema malim dioničarima, pa iako ima pozitivan EBITDA – kreće se na razini od oko pet milijuna kuna za ovu godinu, bez podrške vlasnika Kolundžić smatra da se neće moći ostvariti kapitalni cilj kakav jest dugoročna održivost poslovanja, koji je izazovan tim više što Borovu rastu šanse za poslovno širenje uz mogućnost ekspanzije kao i velikog vala zapošljavanja.