Hrvatska je samo jedna od zemalja u kojoj se prije ili poslije zaoštrila priča oko ulaska Ubera na tržište prijevoza, a ako nas to može imalo utješiti, jednako smo zbunjeni novonastalim okolnostima kao i mnoge druge europske zemlje. Ministru Olegu Butkoviću stoga neće biti nimalo lako ostvariti zadatak koji je prilično olako obećao, odnosno razmotriti aktualnu zakonsku regulativu i donijeti odluku hoće li i na koji način Uber pustiti da radi u Hrvatskoj, bez da vozače ganjaju inspektori i policija.

Predvidjeti budućnost taksi prijevoza, njihovog eventualnog suživota s aplikacijama poput Ubera, te budućnosti novih platformi nastalih uz pomoć novih tehnologija jednako je gledanju u staklenu kuglu, čini se. Dosadašnja iskustva u zadnjih svega par godina, uz brzinu odvijanja procesa koji se isto tako nisu mogli predvidjeti, daju nam tek slabašne polazišne točke za koje se možemo uloviti, i kako sad stvari stoje jednako je moguće da se realizira par sasvim oprečnih scenarija.

Ono što se nekako prvo nameće je da su Uber i ostale platforme koje rade na istom principu neizbježne s razvojem mobilnih komunikacija, te da se dosadašnja paradigma nužno mora mijenjati. Uspoređuju ga s automobilima koji su zamijenili kočije, tiskarskim strojem koji je napravio revoluciju u izdavaštvu, e-mailom koji je postavio izazov pred konvencionalnu poštu. Stoga se i tako brzo uhvatio, u manje od deset godina okreće se milijunski promet, kad su u pitanju vožnje i novci. Na prvu sve je bajno, korisnici su dobili jeftiniji prijevoz, alternativu javnom prijevozu, taksiju pa čak i vlastitom vozilu, a vozači priliku za zaposlenje, fleksibilne uvjete, no vidjet ćemo da tu nije sve crno-bijelo.

Strah od gubitka posla

Jedno je gotovo svugdje isto, taksisti su ludi jer se boje da će ostati bez posla i prihoda. Ako je Uber neizbježan i nepobjediv, vjerojatno su u pravu. S vremenom će novi način prijevoza, zbog svoje fleksibilnosti, jednostavnosti i cijene istisnuti taksi kao što je automobil istisnuo kočiju. U tom slučaju vrijedi ona, ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se, ili manje drastična, u međuvremenu meti u svom dvorištu do iznemoglosti, da pokažeš da si bolji. Ako se vratimo u Zagreb, možemo vidjeti da taksisti rade upravo suprotno. Posvetili su se istjerivanju Ubera umjesto glancanju vlastite ponude, ne ogradivši se dovoljno snažno čak ni od fizičkih napada taksista na Uberove vozače.

Najstariji taksi u Zagrebu, Radio Taxi je brend, sinonim za taksi, udruženje koje ima dovoljno iskusnih vozača i održavanih auta da se mogu pohvaliti brzinom i efikasnošću. Mnogi još uvijek u frci prvo zovu Radio Taxi, jer vjeruju da će biti najbrži i da im neće trebati upute ni GPS da brzo stignu do odredišta, jer poznaju kratice. Čak i da to više nije baš istina, taksisti su te vrijednosti mogli promovirati u borbi s konkurencijom, umjesto da rasipaju snage na neizvjesnu borbu. Takva taktika može im bolje djelovati u aktualnoj regulativi koja Uber i dalje tretira kao nelegalnu djelatnost.
Primjeri gradova u kojima je Uber dulje prisutan daju mogućnost i drugoj opciji, da sam model Uberova poslovanja sam sebe uruši. O tome među ostalim govori sjajna Guardianova analiza Uberova poslovanja u Londonu, koja tu i tamo podsjeća na Zagreb, iako se radi o znatno veće tržištu.

Strogo regulirani model

Lansiranje UberX platforme 2012. godine, što je u Londonu zakonom omogućeno jer je za razliku od Hrvatske reguliran institut iznajmljivanja automobila s vozačem, vozači u Londonu odlično su prihvatili. Londonsko taksi tržište u nekim se detaljima može usporediti s hrvatskim, radi se o strogo reguliranom modelu s dispečerskom službom, konzervativnim vozačima kojima je na živce išao i GPS, koji najviše vole spustiti prozor, zapitati vas kamo ćete, i nastaviti dobro poznatom rutom. Uberovi vozači su novu platformu dobro prihvatili jer nema stroga pravila taksi službe, uz sitne koruptivno-nepotističke poteze dispečera koji šalju svoje miljenike na najbolje vožnje. Svidjela im se sloboda da vozi onaj koji je najbliže, te transparentnost koju Uberova aplikacija neumitno nudi. Svidjelo im se što nema keša, rasitnjavanja novca, i što dobivaju feedback od korisnika. U par godina značajno je porastao broj Uberovih vozača, doduše povećao se i broj taksista. Šef Ubera za Hrvatsku i regiju tvrdi da se radi o odvojenom tržištu i da Uber ne uzima posao taksistima, no možda je za takve tvrdnje prerano, pokazat će vrijeme.

Dakle, Uber je u Londonu zaposlio desetke tisuća ljudi, mahom vozača koji dolaze iz kvartova s najvećom stopom nezaposlenosti. No, prvotni zamah i optimizam polako posustaje zbog sve slabije zarade. Naime, kako cijene određuju po principu ponude i potražnje, bez fiksnih cjenika, sve veći broj vozila reže i cijenu vožnje, pa i zarade. Sve je više nezadovoljnih vozača Ubera koji izlaze iz posla i otvoreno progovaraju o tom problemu, suočeni s činjenicom da uz Uber nemaju ni garanciju najniže plaće. Jer realno, Uber nije poslodavac, već tek pružatelj aplikacije koja spaja ponudu i potražnju.

Pritisnuti tužbama
Istodobno, Uber je na različitim stranama svijeta pritisnut brojnim tužbama koje im izbijaju novac iz džepa, što bi također moglo pridonijeti eventualnim budućim promjenama modela poslovanja koji će se približiti win-win modelu. U kojem smjeru, možda ćemo uskoro doznati.
Sve to treba imati na umu kad se donose odluke o izmjenama zakona, uvođenju novih regulativa, zabranama i dozvolama. U svakom slučaju, Butković odluku treba donijeti brzo, da osigura sigurnost u prometu te izbjegne nepotrebne globe i eventualne buduće tužbe. Trebat će mu dobra ekipa za sve to.