Unatoč brojnim potencijalima hrvatske pekarske industrije i mlinskog sektora kao i činjenice da se u našoj zemlji proizvode dovoljno žitarica potrebnih za proizvodnju pekarskih proizvoda, u posljednjih desetak godina njihov se uvoz stalno povećava.

Primjerice, 2013. godine uvezli smo pekarskih proizvoda kruha u vrijednosti 48.415.600 američkih dolara, a godinu kasnije u tu smo svrhu izdvojili 66.626.144 američkih dolara što je 18.210.544 američkih dolara više. Posebno raste uvoz peciva s dodatnim sladilima. Prema podacima Hrvatske udruge proizvođača pekarskih i slastičarskih proizvoda, s čijim predsjednikom Mijom Prgometom se hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir susrela, u prvih šest mjeseci ove godine uvezli smo kruha i peciva u vrijednosti 53.592.539 eura što je 2,93% više u odnosu na isto razdoblje prošle godine, dok smo na izvozu kruha i peciva zaradili 28.298.524 eura, što doduše predstavlja rast od 4,07% u odnosu na prvu polovicu prošle godine, no i dalje nam je uvozna stavka prevelika.

Konkretnije, u razdoblju od siječnja do kraja lipnja ove godine u odnosu na isto razdoblje lani, najviše, i to za 25.08%, porastao je uvoz kruha koji ne sadrži med, jaja i sir. Uvezli smo ga u vrijednosti 6.464.336 eura, dok smo na izvozu takvoga kruha zaradili samo 618.623 eura. Uvoz pizza, pita i ostalih nezaslađenih pekarskih proizvoda povećan je za 15,16%, a kruha s grožđicama, panettona i puslica 1,07%. Proteklih smo godina najviše pekarskih proizvoda uvezli iz Italije, Njemačke, Poljske, Francuske, Slovenije, Makedonije i Bugarske dok je u ovoj godini porastao i uvoz iz Bosne i Hercegovine te Srbije. U ukupnom uvozu poljoprivrednih prehrambenih proizvoda u 2015. godini, pekarski proizvodi čine  4,5% što je povećanje od gotovo 100% u odnosu na dvije godine ranije.

Prema podacima Ministarstva financija, u pekarskoj i mlinskoj industriji naše zemlje, registrirano je 1586 obrta i tvrtki s 22 tisuće zaposlenih. U državama članicama Europske unije djeluje više od 190.000 pekara i slastičara a zapošljavaju više od dva milijuna ljudi. Konzumacija kruha u glavnim gradovima Europske unije pala je sa 67 kg (2004.) na 63 kg (danas). U Hrvatskoj se godišnje konzumira 61,6 kg kruha. Najviše se kruha konzumira u Poljskoj i zemljama jugo-istočne Europe, a najmanje u Španjolskoj, Italiji, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji i Irskoj.Iako hrvatski pekari sve više ulažu u modernizaciju proizvodnih objekata, kvalitetu te razvoj novih proizvoda kako bi bili što konkurentniji na stranim tržištima i povećali izvoz pekarskih proizvoda, istovremeno nastoje da i na policama hrvatskih trgovina uvozne pekarske proizvode u što većoj mjeri zamjenjuju domaći, proizvedeni od hrvatskoga brašna i žitarica.

Godišnja proizvodnja pšenice u 2015. godini bila je 760.000 tona, a rane procjene Državnog zavoda za statistiku objavile su podatak o 859.000 tona pšenice ove godine što je više nego dovoljno za domaće potrebe.Potrošnja pšenice u Hrvatskoj iznosi 530-550.000 tona, a za prehranu stanovništva potrebno je 465.000 tona. Ukupna potrošnja brašna u Hrvatskoj kreće se oko 460.000 tona. Zastupnica Petir zalaže se za korištenje domaćih žitarica i domaćeg brašna u proizvodnji kruha i pekarskih proizvoda te ujedno smatra nerazumnim bacanje 135 tona pekarskih proizvoda dnevno, imajući na umu da svaki peti stanovnik Hrvatske živi u siromaštvu i da socijalne samoposluge u Hrvatskoj ponekad svojim korisnicima nemaju što za dati.  

Pekari ističu da im veliki problem predstavlja povrat kruha, kojeg se na godinu nakupi i do 50 tisuća tona, a država kao povrat priznaje samo 7% kruha dok se na ostalu količinu mora platiti PDV te porez na dobit. Stoga rješenje vide u donošenju Zakona o nepoštenoj trgovačkoj praksi po uzoru na Mađarsku i Češku, koji bi pridonio rješavanju spomenutih problema, kao i raznih  oblika nepoštenog ponašanja trgovačkih lanaca.  

U tome im podršku daje i hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir koja se zalaže da Hrvatska donese Zakon o suzbijanju nepoštene trgovačke prakse ali da se to pitanje riješi i zakonskom regulativom na Europske unije razini. Razlog tome je, kako ističe Petir, jer "dobrovoljni odnosi između partnera u lancu opskrbe hranom koji postoje u Europi nisu dali rezultate, a nepoštena trgovačka praksa postala je jedan od najrazornijih problema hrvatskog poljoprivrednog i prehrambenog sektora te tome hitno treba stati na kraj".