Zamislite da se možemo vratiti na sami početak i iznova iz temelja osmisliti gradski prijevoz. Kako bi izgledao? Sigurno ne onako kako izgleda danas.

Za početak, nitko ne bi osmislio sustav u kojemu najčešće korišteni oblik prijevoza košta tisuće eura, a 96 posto vremena nije u upotrebi. Upravo tako danas koristimo automobile, samo četiri posto dana, a ubrajaju se u najskuplju obiteljsku imovinu. No, tu se gubitak tek nazire. Ljudi svakoga tjedna satima sjede za volanom. Svatko se vozi sam i kao rezultat imamo takve gužve da samo Europa godišnje gubi 100 milijardi eura u produktivnosti.

Dijeljeni prijevoz
Imamo i dobre vijesti. Postoji alternativa za svijet koji nalikuje na veliko parkiralište i kreće se brzinom prometnog kolapsa. Jer nova tehnologija, od pametnih telefona do samovozećih automobila, daje nam priliku da popravimo urbanu mobilnost za buduće generacije. Nema potrebe kretati iznova. Samo trebamo pametnije koristiti resurse koje već imamo u svakome gradu diljem svijeta. Naravno, riječ je o automobilima, javnom prijevozu, biciklima, čak i našim nogama. Sudeći prema istraživanjima, oblici dijeljenog prijevoza (ridesharing) međusobno se nadopunjuju. Ljudi koji koriste aplikacije za dijeljenje vožnje, kao što je Uber, vjerojatno ne posjeduju automobil, te se češće koriste biciklom, autobusom i podzemnom željeznicom.

Uspijemo li stvoriti svijet u kojemu svako putovanje dijelimo s nekim, lakše ćemo se snaći u urbanoj budućnosti. U mnogim gradovima masovni je prijevoz vrlo učinkovit oblik premještanja milijuna ljudi unutar grada. No, bez kapitalnih ulaganja, koja se broje u milijardama eura, masovnim se prijevozom ne može doći svakome na vrata, a većina gradova ne može sebi priuštiti tolika ulaganja. Zato čak i u gradovima s dobrim mrežama javnog prijevoza, poput Berlina, gdje 45 posto stanovnika radije putuje automobilom, njih će samo 22 posto radije odabrati javni prijevoz.

Uberom do podzemne 
Dijeljeni prijevoz doslovno "skuplja" putnike tamo gdje izađu iz podzemne. Tako se širi doseg javnog prijevoza bez dodatnih troškova za porezne obveznike. U gradovima diljem svijeta ljudi se Uberom voze dio puta na posao i s posla. Na širem području Londona, primjerice, tijekom jutarnje prometne špice, gotovo 30 posto vožnji Uberom završava na 200 metara od željezničke ili podzemne stanice. Zahvaljujući novoj tehnologiji prvi su put postale moguće i masovne zajedničke vožnje (carpooling). Staviti što više ljudi u manje auta možda je stara zamisao – potječe još iz doba naftne krize šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća – no pametni telefoni od kojih se ne odvajamo dali su zajedničkoj vožnji novu priliku da zaživi.

Aplikacije poput Ubera u stanju su trenutno spojiti ljude koji istodobno putuju u istom smjeru. Putnici dijele automobil i trošak. Taj se model pokazao kao učinkovit način smanjenja gužvi i onečišćenja. U prvih sedam mjeseci ove godine, uberPOOL je smanjio emisije ugljika za 55.560 tona i tako uštedio više od 23 milijuna litara goriva. Dugoročno, riječ je o pružanju održive alternative posjedovanju automobila. Ako je prijevoz do druge strane grada jeftiniji i jednostavniji od potrage za ključevima automobila, praćenja uputa do odredišta te traženja slobodnog parkirnog mjesta – zašto bismo uopće željeli posjedovati vlastiti automobil?

Samovozeći automobili
Samovozeći automobili gradovima će omogućiti brzi prijelaz u budućnost u kojoj je više mjesta (za parkove, škole i domove) i manje gužvi. Primjerice, prema rezultatima istraživanja Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), broj automobila na cesti mogao bi se smanjiti za 90 posto i više. Osim toga, samovozeći automobili znatno će poboljšati sigurnost cestovnog prometa. Više od 1,3 milijuna ljudi svake godine pogine u prometnim nesrećama, i to uglavnom zbog ljudske pogreške.

To je tragedija koju možemo spriječiti korištenjem tehnologije. Bolja budućnost nam je nadomak ruke. Imamo potrebnu tehnologiju. Sada nam još samo treba pametna regulativa koja će tehnologiji omogućiti da pokaže svoj puni potencijal. Današnja zastarjela pravila u mnogim zemljama aktivno onemogućuju zajedničke vožnje. Grad koji prihvati dijeljenje prijevoza postat će grad u kojem ljudi provode manje vremena u prometnim gužvama ili u potrazi za slobodnim parkirnim mjestom; grad u kojem njegovi građani troše manje na automobile i put do posla i natrag; grad koji lakše diše i živi.