Allianz je predstavio sedmo izdanje Izvješća o globalnom bogatstvu (Global Wealth Report) koje analizira stanje imovine i dugova kućanstava u više od 50 zemalja. Kako pokazuju rezultati Izvješća, čini se da su dobre godine stvar prošlosti: globalna financijska imovina 2015. godine porasla je za svega 4,9 posto, tek nešto malo iznad stope gospodarskog rasta. U protekle je tri godine financijska imovina rasla dvostruko većom brzinom, po prosječnoj stopi od 9 posto. „Rast financijske imovine dostigao je kritičnu točku”, rekao je Michael Heise, glavni ekonomist Allianza. „Ekstremne mjere monetarne politike očito gube svoj utjecaj čak i na cijene imovine. Posljedica toga je da više nema ključnog pokretača rasta imovine. Istodobno kamatne stope nastavljaju padati u minus pa izgledi za štediše nisu blistavi.”

Usporen rast financijske imovine u industrijskim zemljama

Zaista nije slučajnost da je usporeni rast najjače pogodio Europu, SAD i Japan. U zapadnoj Europi (3,2 posto) i SAD-u (2,4 posto), rast imovine je u 2015. godini više nego prepolovljen. Posve je drugačija situacija u u Aziji (izuzev Japana) u kojoj je financijska imovina porasla za 14,8 posto. Vodstvo ove regije u odnosu na ostatak svijeta sve je izraženije. I u drugim dvjema perspektivnim svjetskim regijama, Latinskoj Americi i istočnoj Europi, prosječan rast imovine bio je upola manji od onog u Aziji. Odavno je prošlo vrijeme kada su te regije bile u stanju držati korak s Azijom. Od ukupno 155 bilijuna eura globalne financijske imovine, na regiju Azije (bez Japana) odnosilo se 18,5 posto u 2015. godini. To znači da se udio imovine unutar te regije više nego utrostručio od 2000. te da njezin udio sada daleko nadmašuje onaj eurozone (14,2 posto).

Velike regionalne razlike na području rasta duga

Obveze kućanstava 2015. godine narasle su na 4,5 posto pa je dug kućanstava na kraju godine iznosio 38,6 bilijuna eura. To je za četvrtinu više od vrijednosti prije izbijanja velike financijske krize. Kretanja duga se znatno razlikuju od regije do regije: u Aziji (bez Japana) je nastavljen rast duga, dok je u Latinskoj Americi i Europi, zbog krize koja je utjecala na velika gospodarstva tih regija, rast duga znatno smanjen. U nekim azijskim zemljama poput Južne Koreje i Malezije omjeri duga, tj. obveze kućanstava koje se mjere kao postotak nominalnog bruto domaćeg proizvoda, došli su na razine kakve su zabilježene u SAD-u, Irskoj ili Španjolskoj na vrhuncu stambenog procvata.

U Sjevernoj Americi i zapadnoj Europi uočena je tek poneka promjena, uz obveze koje rastu umjerenom brzinom, zaostajući za stopom rasta bruto domaćeg proizvoda šestu godinu zaredom. Dakle kućanstva su – osobito ona u naprednim zemljama – još uvijek vrlo oprezna kada je riječ o zaduživanju. U brojnim zemljama u zapadnoj Europi obveze su se 2015. godine još uvijek smanjivale. „Samo manji broj kućanstava nije odolio zazovu ekstremno niskih kamatnih stopa na kreditna zaduženja i odvažio se na potrošnju uz potporu kredita”, komentirao je Heise. „Većina kućanstava ponaša se ekonomski vrlo razumno – prkose namjerama središnjih bankara koji pokušavaju napuhati potražnju za kreditima putem drastičnih rezova kamatnih stopa. Nakon iskustava iz razdoblja financijske krize, kućanstva važnijim smatraju smanjenje zaduženosti.”

Kako su financijska imovina i dug u 2015. godini rasli usklađeno, tako je i neto financijska imovina, tj. razlika između bruto financijske imovine i obveza, porasla za istu stopu: veća je za 5,1 posto u odnosu na godinu ranije – to je ispod razine u prethodne tri godine kada su brojke rasta bile dvoznamenkaste.

Hrvatska: Rast imovine je zanemariv

U Hrvatskoj je lani rast imovine znatno usporio sa 7,2 posto koliko je iznosio 2014. godine na 1,1 posto. Dok je imovina u mirovinskim fondovima i osiguranjima snažno rasla za gotovo 10 posto, vrijednosni papiri značajno su pali – za čak 12,6 posto. Međutim, s nešto manje od 16 posto udjela u portfelju, dužnički vrijednosni papiri, dionice i udjeli investicijskih fondova još uvijek nemaju veliku ulogu u štednji hrvatskih kućanstava. Više od polovice njihove financijske imovine čine depoziti po viđenju (avista depozita), oročeni depoziti i štedni depoziti koji su 2015. godine porasli za samo 2,2 posto.

Nakon dvoznamenkastih stopa rasta u godinama prije financijske krize, privatne obveze u Hrvatskoj smanjile su se četvrtu godinu zaredom za dodatnih 1,7 posto. Ipak, usprkos smanjivanju obveze od 4,120 eura po stanovniku veće su od prosjeka istočnoeuropskih država članica EU-a (3,630 eura). Štoviše, s omjerom duga (obveze kao postotak BDP-a) od 40 posto Hrvatska je druga u regiji, odmah iza Estonije s 45 posto.

Prema financijskom izvještaju o globalnom bogatstvu Hrvatska u globalnom poretku zauzima 33. mjesto kao i godinu prije s 8.060 eura neto financijske imovine po stanovniku. Hrvatska se na globalnoj ljestvici (vidi tablicu za prvih 20) nalazi iza Latvije, a ispred Malezije. U odnosu na 2000. godinu pala je za četiri mjesta. Kad govorimo o bruto iznosu financijske imovine po glavi stanovnika, Hrvatska se nalazi na 34. mjestu, iza pet drugih zemalja regije. Međutim, na našoj listi među prvih 20 još uvijek nema niti jedne članice EU-a iz istočne Europe. Slovenija i Češka najbolje su plasirane te se nalaze na 26., odnosno 27. mjestu. Osim dugogodišnjih predvodnika, Švicarske i SAD-a, aktualnom ljestvicom dominiraju skandinavske i azijske zemlje.

Globalna raspodjela bogatstva sve je ravnomjernija

Analiza raspodjele bogatstva pokazuje šaroliku sliku. Priča o uspjehu koju su ispisala tržišta u nastajanju pomogla je da sve veći broj ljudi sudjeluje u općem napretku i prosperitetu te je stvorila novu globalnu srednju klasu. Zajedno s navedenim kretanjima, razine siromaštva diljem svijeta znatno su pale tijekom posljednjih nekoliko desetljeća. Iako velika većina od pet milijardi ljudi koji žive u zemljama obuhvaćenima Allianzovom analizom još uvijek pripada nižoj klasi po bogatstvu1, njezin je udio u blagom padu: danas 69 posto ukupnog stanovništva pripada toj kategoriji (za razliku od 80 posto 2000. godine). Objašnjenje se krije u tome što je posljednjih godina gotovo 600 milijuna ljudi napredovalo u srednju klasu. Kao posljedica ovih kretanja, globalna srednja klasa znatno je porasla: broj pripadnika srednje klase posljednjih se godina više nego udvostručio te sada iznosi jednu milijardu ljudi; njezin udio u ukupnom stanovništvu porastao je s 10 na gotovo 20 posto. Udio globalne imovine koji je u posjedu ove klase znatno je porastao te je na kraju 2015. godine iznosio 18 posto, što je gotovo triput veća brojka od one s početka milenija. Globalna srednja klasa raste dakle ne samo u smislu broja ljudi kojeg obuhvaća, već ona postaje i sve bogatija.

Iako danas postoji manji broj kućanstava koja se ubrajaju u višu klasu po bogatstvu u tradicionalnim naprednim gospodarstvima, posljednjih je godina i ta skupina u porastu: krajem 2015. godine otprilike 540 milijuna ljudi diljem svijeta moglo se ubrojiti u višu klasu po bogatstvu – to je za čak 100 milijuna, odnosno 25 posto više nego 2000. godine. Ovo također znači da je viša klasa mnogo raznovrsnija nego što je bila u prošlosti, kada je u pravilu predstavljala klub otvoren isključivo za zapadnoeuropska, američka i japanska kućanstva: te regije sada čine 66 posto cjelokupne skupine, u usporedbi s 90 posto u prošlosti. Jednako se tako smanjio i udio globalne financijske imovine koji se može pripisati toj klasi. Ovakav razvoj odražava širu raspodjelu bogatstva, barem na globalnoj razini. „Pojava istinske globalne srednje klase u tako kratkom razdoblju jedan je od najznačajnijih događaja za svjetsko gospodarstvo. Tim procesom danas dominantno upravlja Kina no ako naseljenije zemlje poput Indije u budućnosti uspiju u potpunosti osloboditi svoj potencijal, ova se priča o uspjehu može nastaviti i u doglednoj budućnosti”, napomenuo je Heise.

U brojnim industrijskim zemljama srednja se klasa povlači

Međutim, iz nacionalne perspektive uočava se druga priča, osobito u industrijskim zemljama. U svrhu analize nacionalne raspodjele bogatstva ovogodišnje Izvješće o globalnom bogatstvu istražuje udio ukupne imovine koji je u posjedu srednje klase te, posebice, kako se taj udio razvijao tijekom vremena. Za ova kretanja nije moguće odrediti jedinstveni obrazac. U otprilike trećini analiziranih zemalja srednja se klasa smanjuje, tj. moguće je govoriti o postupnom slabljenju srednje klase koja sve manje sudjeluje u ukupnom bogatstvu. Taj je trend osobito izražen u zemljama zahvaćenim eurokrizom (Italija, Irska, Grčka) te u tradicionalnim industrijskim zemljama (SAD, Japan, UK). Na prvi se pogled čini da i Hrvatska pripada ovoj skupini, prije svega zbog toga što je broj osoba koje bi se moglo smatrati članovima srednje klase smanjen. Međutim, uzrok tome je sve veći broj ljudi koji se po bogatstvu svrstava u nacionalnu višu klasu te se ovdje, dakle, ne radi o propadanju srednje klase, već o napredovanju.

S druge strane, u gotovo polovici zemalja koje su obuhvaćene analizom porastao je udio bogatstva koji se pripisuje srednjoj klasi – srednja klasa dobiva na snazi, dok se u isto vrijeme sve više bogatstva akumulira na vrhu, tj. raspodjela bogatstva postaje ravnomjernija. Premda promjene nisu spektakularne, ovoj skupini zemalja pripada Poljska. Ovakva se kretanja povezuju s rastom broja ljudi koji pripadaju srednjoj klasi, osobito na tržištima u nastajanju poput Turske, Tajlanda i Brazila, gdje je došlo do napredovanja iz niže klase. Konačno, u jednoj petini zemalja status srednje klase gotovo se i nije mijenjao. Zaključak je stoga dvojak: nesumnjivo je da nema znakova općeg propadanja ili smanjivanja srednje klase kao globalnog fenomena, iako to, doduše, jest slučaj u mnogim industrijskim zemljama.

Vrh bogatstva odmiče se sve dalje od prosjeka

Međutim, čak i tamo gdje ne dolazi do smanjenja srednje klase, ne postoji jasan odgovor na pitanje raspodjele bogatstva, kao što pokazuju primjeri Švicarske, Francuske ili eurozone. Od tri klase po bogatstvu, jedino srednja klasa raste. Viša klasa po bogatstvu u padu je u pogledu svojeg udjela u stanovništvu i neto financijskoj imovini. Ovo se, doduše, ne odnosi na jednu određenu skupinu unutar više klase po bogatstvu, tj. na jedan decil najbogatijeg stanovništva. Udio ukupnog bogatstva ove skupine neprestano raste. Da zaključimo – sve veći broj ljudi sudjeluje u prosječnom bogatstvu, dok se u isto vrijeme vrh piramide bogatstva sve više odmiče od ovoga prosjeka (te je u isto vrijeme sve manji). Konačno, taj se opis odnosi na situaciju diljem svijeta. „Pitanje raspodjele puno je složenije od onoga što bi se htjelo reći bombastičnim naslovima u kojima se spominje rastuća nejednakost”, napomenuo je Heise. „Kreatori politika bi to trebali prepoznati i imati na umu kada se bave pitanjima raspodjele. To međutim ne znači da ne postoji snažna potreba za poduzimanjem prikladnih mjera u pojedinim zemljama – posebice tradicionalnim razvijenim zemljama. Kraj politike negativnih kamatnih stopa sigurno bi bio dobar početak.”

1 Kao i prethodnih godina, Allianzovo Izvješće o globalnom bogatstvu dijeli vlasnike imovine u tri globalne klase po bogatstvu. Srednja klasa obuhvaća sve osobe s neto imovinom u vrijednosti između 7,000 i 42,000 EUR.