puno je meni ostavljeno, zato mirno gledam sve oko sebe i čudim se naivnosti nekih.

Mene gospon delboy ništa ne svrbi, jer dobro znam da je pravda spora ali dostižna. Ako ste vi tako vidoviti da možete i znate predvidjeti rasplet događaja u budućnosti, onda ste svojevremeno neopterećeni svojim svjetonazorima i logikom razmišljanja mogli podići namjenski kredit s valutnom klauzulom u CHF-u pa biste sada i vi “profitirali” od raspleta situacije kakav su dočekali dužnici kredita u CHF-u, a usput biste možda nešto i ostavili onima koji dolaze nakon vas, ako već vama nitko ništa nije ostavio. ;-))

možete vi govoriti ovako ili onako, ali vidjet ćete odluku arbitražnog suda. ja unaprijed već znam da će biti u korist banaka. a zašto to znam? zato što je pravo jednostavno i zato što je ugovor temelj na kojem počiva današnji svijet. potpisao si da te banka može oderati? neka te odere. i to je to. nema tu puno filozofiranja. znam da istina boli i da ne volite činjenicu što živite u stanovima koji vrijede 1000 eura po m2, a na kraju ćete ih platiti 5000 eura po m2, ali tomu ja nisam kriv. krivi ste sami, vaša glad za preseravanjem, vaša nemogućnost odricanja od ljetovanja , skijanja, automobila, mahom polovnih švapskih govana za otpad …sve govori u prilog da sam ja u pravu. a pošto burno reagirate, vidim da jesam u pravu jer svatko se češe gdje ga svrbi. zašto ja nisam u CHF digao kredit??? pa zato jer ne zarađujem u CHF. eto, takvom logikom ja živim. oprostite što živim u skladu sa svojim mogućnostima. znam da to danas nije popularno i da vas smeta moj smješak, no eto, tako sam odlučio živjeti. ne želim nikome biti dužan ništa. ajde, dići kredit za auto ili bilo što u roku od par godina je ok, ali dizati kredite na 30 godina u valuti u kojoj ti nisu primanja, pa to je čisti ruski rulet. i nije mi banka ništa kriva jer ja banku zaobilazim u širokom luku. a kad ju ne uspijem zaobići, pristojno odbijem svaku sugestiju službenika u banci, od fondova preko osiguranja. jer , to im je posao. da zarađuju na trgovini novcem. a to što ste vi mozgom u socijalizmu gdje bi banka vama morala dati novac, to je drugi problem o kojem nema smisla pisati.

Ti rabiš pogrešno riječ "pohlepa" i time banaliziraš njezino značenje, a čak je pogrešno i pišeš. A to što će se dogoditi, odnosno hoće li se bankocentrični sustav u Hrvatskoj transformirati i kada, ne možeš pouzdano znati. Možemo se samo nadati da hoće što prije kako sam i napisao. Cijene nekretnina koje su gore navedene bile su takve kakve jesu, odredilo ih je tržište (zakon ponude i potražnje). Uvjeti kreditiranja – rok otplate, kamatna stopa i dr. bili su djelom komercijalnih ponuda banaka. Međutim, kada su komercijalni krediti u pitanju, promjenjiva kamatna stopa na način da je jedna ugovorna strana mijenja po svojoj volji kako, kada i koliko hoće + promjenjivi tečaj u okviru valutne klauzule na način da druga ugovorna strana nije ničim zaštićena od enormne volatilnosti koja može nastupiti u tečajnoj razlici, dobitna je kombinacija za stvaranje toksične vrste kredita o čemu sam ranije napisao da ga se kao toksičan proizvod nije smjelo odobriti od strane regulatora (HNB). Zaštitu od plasiranja takvog toksičnog proizvoda na našem tržištu trebali su dakle odraditi oni pa se slučaj "Franak" nikada ne bi dogodio. No oni su bili ono što su i danas, velika mjenjačnica u kojoj činovnici obilato zarađuju. Na svu sreću, sudskim putem ishodovana je pravomoćna presuda u korist potrošača po kojoj je jednostrana promjena kamatne stope proglašena ništetnom, a potom je zakonom o konverziji reguliran problem s valutnom klauzulom za kredite u CHF. I time je priča završena, ali put do toga bio je dug i iscrpljujuć. Naravno, HNB-a se nažalost ni u ovoj pravnoj borbi nitko nije dotakao kao da su cijepljeni protiv svake vrste odgovornosti.
[/quote]

Ja se ne slažem s tobom. To sto je politika utjecala na sud i sto su donesene takve odluke kakve su donesene mogao bi postati izvanredni trošak svih poreznih obveznika. Time su zapravo problemi manjine preneseni na cijelo društvo. I svi cemo plaćati izmedju ostalog njihovu neodgovornost prilikom sklapanja ugovora.

Mogu se složiti da je regulator trebao djelovati proaktivnije i ograničiti takve kredite. Ili tražiti od banaka da njihovi kupci moraju istodobno kupovati i zaštitu. Čime bi oni postali dosta skuplji i to bi korisnike odvraćalo od namjere njihova podizanja. No, većina ljudi se pomami za najnižom kamatnim stopom i protiv toga se razumom ne moze, a to je pokazalo i višekratno upozoravanje guvernera i regulatora u javnosti da su krediti u francima rizični.

Najlakše je uperiti prstom i drugoga kriviti. Najveću krivicu i odgovornost nose korisnici takvih kredita, a tek nakon njih regulator i banke. Tim vise jer su sve banke nudile i kredit u euru po nesto “nepovoljnijim uvjetima”. Na kraju, politika je omogućila i brojnim korisnicima CHF kredita da uvale u djelomični oprost i brojne poduzetničke kredite i one za drugu, treću i petu nekretninu i za to bi isto tako trebalo pokrenuti postupak odgovornosti i sankcije, ako cemo bas po pravu i pravdi.