Ekonomisti će reći kako u angažmanu u izvršnoj vlasti nije dovoljno da imaš kompetencije za neki resor, treba imati i nešto sreće. Pored stručnosti, koju mu prizna čak i opozicija, HDZ-ovu ministru financija Zdravku Mariću ni sreće, kažu, nije manjkalo. Aludiraju pritom na povoljno vanjsko okruženje za rast BDP-a i javne financije, od tzv. sigurnosne rente i niskih cijena nafte do ECB-ove politike tj. niskih kamata. 

BDP, deficit, javni dug… veličine su koje se, bile dobre ili loše, najčešće 'lijepe' ministrima financija. Mislite li da vam to u nedjelju može biti vjetar u leđa?

Fiskalna politika bitna je sastavnica ukupne ekonomske politike i o fiskalnoj velikim dijelom ovise kretanja u gospodarstvu, a posebice kretanja deficita i javnog duga. 
Ove je godine prvi put u zadnjih 25 godina nominalno smanjen javni dug, i to za 4,8 mlrd. kuna, čime se Hrvatska svrstala u zemlje EU s najvećim smanjenjem duga. Deficit opće države u prvih je 6 mjeseci za preko 5 milijardi kuna manji nego lani; dosegnuo je svega 0,2 % BDP-a, što je rezultat koji nismo viđali u javnim financijama. 

Kolika je odgovornost ministra financija za upravljanje javnim dugom primjer je i odluka da se odgodi izdanje inozemnih obveznica u lipnju. Morate preuzeti rizik i imati hrabrosti i odlučnosti ne zadužiti se po nepovoljnim uvjetima jer bi to utjecalo i na budući dug i sredstva potrebna za plaćanje kamata. Prema tome, rast BDP-a ne ovisi samo o ministru financija, ali je uloga ministra izuzetno bitna, a kroz proračun, odnosno pokazatelje fiskalne politike, očituje se uspješnost ukupne ekonomske politike. Vanjski faktori sigurno imaju utjecaja na trenutna kretanja u gospodarstvu, ali uspješnost neke vlade očituje se i u snalaženju pod utjecajem okruženja, kako povoljnog, tako i nepovoljnog. 

Koje su sada procjene u pogledu BDP-a, deficita i duga?
Očekujemo da bi BDP mogao porasti oko 2,5% ove godine, dok bi iduće rast mogao biti oko 3%. Deficit opće države za ovu godinu smo planirali na 2,6% BDP-a i vrlo vjerojatno će biti niži s obzirom na stanje u prvoj polovici godine. Za iduću godinu planiramo oko 2% deficita na razini opće države. Jako nam je bitno da smo već ove godine uspjeli preokrenuti trend rasta javnog duga, odnosno da udio duga u BDP-u pada, a za iduću godinu, slijedom kretanja deficita i rasta gospodarstva, očekujemo i daljnje smanjenje. 

Ima li HDZ-ov program odgovor na problem niske potencijalne stope rasta. Kako gospodarstvo “iznutra” dovesti u stanje da generira veće stope rasta?

Prema međunarodnim metodologijama i izračunima potencijalna stopa rasta BDP-a za Hrvatsku iznosi oko 1%, a jedini način kako se može povećati je provedba reformi, što je i istaknuto kroz sve elemente ekonomske politike u programu HDZ-a. Temelji za snažniji gospodarski rast i zapošljavanje stvorit će se kroz jačanje poduzetništva kao glavnog nositelja gospodarskog razvoja te kroz oživljavanje industrije, aktiviranje neiskorištenih potencijala i stvaranje poticajnog poslovnog okruženja. U tom kontekstu valja spomenuti i sveobuhvatnu analizu poreznog sustava koju smo napravili u suradnji s našim eminentnim stručnjacima, a iz koje su proizišli prijedlozi promjena na kojima se temelji naša porezna reforma usmjerena na porezno rasterećenje, pojednostavljenje i dugoročnu stabilnost poreznog sustava. 
To je izuzetno važno, posebice pri donošenju odluka o novim ulaganjima, kao što su veoma važne i reforma ukupnog javnog sektora te reforma pravosuđa koja mora biti usmjerena na jačanje pravne sigurnosti kao važne komponente u stvaranju prijateljskog poslovnog okruženja i jačanju povjerenja investitora. Sve su to mjere koje će pridonijeti generiranju većih stopa rasta u srednjem i dužem roku. 
  
U kampanji su dosta detaljno izneseni planovi smanjenja pojedinih poreznih stopa, no što je s planom poreznih prihoda?

Ako se na snižene stope gleda statički, sigurno bi prihodi s osnova poreza bili manji. No, stvari treba promatrati u dinamičkom odnosu. Uvjereni smo da prihodi neće biti značajno niži. Kod poreza, temeljem naših, ali i međunarodnih iskustava, vrijedi zapravo pravilo “manje je više”, što znači da se i s nižim poreznim stopama, uz proširenje porezne osnovice, mogu ostvariti veći porezni prihodi. 

Što to znači npr. u slučaju poreza na dohodak ili dobit?

Računamo na određene gubitke, posebice poreza na dohodak. A kako najveći dio prihoda s te osnove pripada lokalnim jedinicama, dio cjelovite porezne reforme su i promjene u načinu njihova financiranja. Planiramo im prepustiti sav prihod od poreza na kamate na štednju, koji je sada prihod državnog proračuna, kao i prihod od poreza na promet nekretnina. 
Kod različitih vrsta prihoda koji se dijele, osobito različitih koncesijskih naknada, državni proračun se može i mora odreći svog dijela kako proračuni lokalnih jedinica ne bi bili u gubitku. Upravo to je bio slučaj lani; prilikom povećanja neoporezivog dijela dohotka taj gubitak im nije nadoknađen. Osim spomenutih preinaka načina njihova financiranja, Hrvatskoj je potrebna i revizija indeksa razvijenosti. 
  
Treba li turizmu ostaviti sniženu stopu PDV-a?
Turizam je jako značajna grana našega gospodarstva. Njegov udio u BDP-u danas je gotovo 20 posto. Ako se malo vratimo u prošlost, evidentno je da se oko stope PDV-a u turizmu dosta lutalo. Česte  promjene i obuhvat turističke potrošnje sniženom stopom PDV-a pridonijeli su nestabilnim uvjetima poslovanja, a time i odvraćanju od značajnijih investicija u turizmu. 
Namjera nam je svakako zadržati sniženu stopu PDV-a za dio turističke potrošnje. No, iako je snižena stopa PDV-a važna za ukupni razvoj turizma, to nije jedino bitno za podizanje ukupne razine turističke ponude i konkurentnosti turizma, a time i za rast ukupnih prihoda od njega. 

Mnogi drže da bi se porezna baza mogla solidno proširiti preispitivanjem raznih ekonomski neopravdanih ili socijalno nepravednih izuzeća i olakšica. 
Razne inicijative za intervencijama u porezne propise, s različitih strana i interesnih skupina, dočekale su i mene odmah nakon preuzimanja dužnosti ministra. Svaki segment gospodarstva teži povoljnijem poreznom pozicioniranju. Međutim, upravo su česte promjene u našem poreznom sustavu u prošlosti dovele do toga da je postao prekompliciran, nestabilan i, u odnosu na bliže i šire okruženje, prilično nekonkurentan. Sve to negativno je utjecalo i na ulaganja, i domaća i inozemna. 
Izuzeća i olakšice bile su, dakako, predmetom stručnih analiza i preispitivanja jesu li i u kojoj mjeri ispunile očekivanja kojima je njihovo uvođenje bilo argumentirano. Mogao bih navesti čitav niz takvih primjera, ali za to bi trebalo puno više vremena i prostora, to zaslužuje zasebnu temu. 

To vrijedi i za zdravstvo, ali problemi se ne rješavaju, a onda svako toliko sanacija. Kako iz tog kruga?   

Sustav zdravstva je jedan od najosjetljivijih segmenata javnog sektora pa je i njegova reforma sigurno jedna od najtežih i najosjetljivijih. Dosad smo u Hrvatskoj imali više pokušaja sanacija kao pretpostavke za provođenje reformi koje se, nažalost, nisu provodile, a njihovo odgađanje stvaralo je nove dubioze. Bez obzira na naše specifičnosti, i druge države s tim imaju poteškoća. Medicina i farmakologija se neprestano razvijaju, unaprjeđuje se medicinska tehnologija, proizvode se novi i napredniji lijekovi te je prirodna težnja i medicinske struke i pacijenata da dobiju najbolju uslugu i najučinkovitije lijekove. No, činjenica je da sve to i košta. Suvremena tehnološka i stručna dostignuća moraju se pratiti, a ono gdje ja vidim moguće racionalizacije jest podizanje organizacijske i upravljačke razine u zdravstvu. Kroz ta unaprjeđenja i u postojećoj se razini financiranja može osigurati prostor za tehnološki i stručni napredak u funkciji pružanja najkvalitetnije zdravstvene usluge građanima. 

Budete li opet u prilici biti ministar, u 2017. vas čeka dosta posla oko dospijeća dugova i financiranja. Što je u planu?

Uz aktivnosti koje smo poduzimali ove godine, cijelo smo vrijeme imali pogled prema naprijed, naročito prema izazovnoj 2017. No, da ne plašimo opet s velikim brojkama, reći ću da za dospijeća iduće godine, kako državnog proračuna tako i pojedinih segmenata izvan proračuna, poput naših cestara, imamo strategiju kako i dalje aktivno upravljati javnim dugom. 
Uz refinanciranje tekućih dospijeća, namjera mi je i učiniti nešto što dosad nije nikada bio slučaj, a to je refinanciranje obveza koje i nisu u dospijeću, kako bismo iskoristili razdoblje niskih referentnih kamatnjaka. 
Još na početku mandata rekao sam kako mi je jedan od glavnih ciljeva smanjenje kamata koje plaćamo iz državnog proračuna, a što posljedično znači i smanjenje kamata za gospodarstvo i građane. 

Računate očito i na poboljšanje rejtinga, ali mnogi opet predviđaju tijesan izborni rezultat i nestabilnu vladu? 

Predviđanja izbornih rezultata su različita. Ja sam uvjeren da će biti takvi da ćemo moći sastaviti stabilnu Vladu i da će u njoj HDZ imati većinu i tako biti u prilici provesti našim gospodarskim programom predviđene mjere koje će doprinijeti ubrzanom gospodarskom rastu i zapošljavanju. Zahvaljujući provedbi mjera iz našeg programa zaustavit ćemo iseljavanje mladih. To je jedan od značajnih ciljeva demografske politike i predstavlja nacionalni interes i ulog, ne samo u budući gospodarski rast i razvoj, nego i ukupnu budućnost Hrvatske. 

Jeste li neke dijelove HDZ-ova gospodarskog programa, možda manje važne, shvatili kao kompromis u odnosu na vaše ekonomske stavove? 

Moj politički angažman apsolutno nema utjecaja na moj pogled i uvjerenje što nam je potrebno učiniti da ostvarimo postavljene ciljeve. U dijelu kreiranja HDZ-ovog gospodarskog programa sam i osobno sudjelovao i zadovoljan sam što su rezultati naših stručnih analiza i prijedlozi mjera prihvaćeni i na političkoj razini, posebice oko koncepta porezne reforme. Držim da su i drugi dijelovi gospodarskog programa u četverogodišnjem mandatu realni i ostvarivi. Svoj politički angažman ne doživljavam tako, a hvala Bogu, tako me ne doživljavaju ni drugi, da bih zbog političkog oportuniteta trebao odstupiti od svojih stručnih i profesionalnih uvjerenja. 

Ovaj mandat ispao je kratak; što učinjeno smatrate najjačim potezom i  žalite li što nešto niste napravili, a možda ste mogli? 

Preuzimanjem dužnosti ministra financija u hrvatskoj Vladi svoju sam zadaću shvatio vrlo ozbiljno i odgovorno i poslovima iz svog djelokruga pristupio sam kao da ću biti ministar u punom mandatu. Moralo se brzo i učinkovito raditi na ispunjavanju zadaća koje nisu trpjele odlaganje, kao što je izrada i donošenje državnog proračuna, plasman državnih obveznica itd. Međutim, usporedno s tim cilj mi je bio trasirati put budućim dugoročnim reformama. U tom kontekstu treba promatrati zahtjevan posao analize postojećeg poreznog sustava i buduće porezne reforme. Iako sam po prirodi dosta samokritičan, ne žalim ni za čim što sam nisam, a eventualno sam mogao napraviti u relativno kratkom mandatu ove Vlade. Dapače, ponosan sam na sve što sam učinio zajedno sa svojim suradnicima u Ministarstvu financija i ništa si ne mogu predbaciti jer sam dao cijeloga sebe u ostvarivanje postavljenih zadaća. Vjerujem da je politička, stručna i ukupna javnost prepoznala tu ozbiljnost i predanost, pa i rezultate koji su iz toga proizišli.