Javni naručitelji lani su nabavili roba, usluga i radova u iznosu od 40,6 milijardi kuna, što je 12,14% BDP-a, a pritom je objavljeno 710 sklopljenih ugovora financiranih iz EU fondova u vrijednosti 4,7 milijardi kuna.

Podaci su to Statističkog izvješća o javnoj nabavi u RH za 2015. Uprave za sustav javne nabave Ministarstva gospodarstva. Vrijednost bagatelne nabave, koja prolazi ispod radara Zakona o javnoj nabavi, lani je porasla za oko 2%, dosegnuvši 9,5 milijardi kuna. S porastom broja sklopljenih ugovora o javnoj nabavi za oko 4%, u 2015. je u odnosu na 2014. zabilježen pad njihove ukupne vrijednosti za gotovo 5,5%: ukupna vrijednost 15.485 lani sklopljenih ugovora iznosila je 31,1 milijardi kuna, dok je ukupna vrijednost 14.924 sklopljenih ugovora u 2014. iznosila gotovo 33 milijarde kuna.

Uz problem mogućeg porasta zlouporaba bagatelnih javnih nabava, inače rješivog zakonskim alatima koje još nemamo, otvara se i problem primjene kriterija ekonomski najpovoljnije ponude (ENP). Lani je tako sklopljeno 155 ugovora više nego u 2014, što je blagi rast udjela tog kriterija – na 2,4% naspram 1,4% u 2014. Vrijednosno je sudjelovao sa 7,8% u ukupnoj vrijednosti javne nabave, dok je u 2014. to iznosilo oko 9%. Kako je ENP usvojen kao isključivi kriterij u prijedlogu izmjena Zakona o javnoj nabavi, otvara se pitanje i u pogledu pravne zaštite te kvalitete tog postupka. DKOM je vrlo rijetko odlučivao o valjanosti kriterija ENP jer su rijetko izjavljivane žalbe na dokumentaciju, kaže Goran Matešić, predsjednik DKOM-a.

Ako ih je Komisija rijetko provjeravala, to znači da nije prosuđivala o njihovoj zakonitosti, jer u fazi kad je žalba izjavljena na odluku o odabiru, ne provjerava se kriterij. DKOM je u 2014. imao 5% predmeta u postupku prema kriteriju ENP, dok je lani njihov udio iznosio 10%. Razlog povećanja leži u činjenici da su predmeti nabave financirani iz strukturnih i investicijskih fondova EU mogući samo uz kriterij, a oni su također u porastu. Preklani je DKOM imao 51 predmet, a lani čak 131, što je 12% više žalbenih predmeta financiranih iz EU fondova.

Inače, samo u fazi žalbe na dokumentaciju može se ispitivati kriterij ENP, a takvih postupaka je neusporedivo manje od žalbi na odluku na odabiru. O kvaliteti postupaka u kojima je propisan ENP govori i zakonska podnormiranost tog kriterija, ali i to što nadležne državne institucije nisu u dovoljnoj mjeri razradile metodologiju za dokumentaciju. Zbog tog njegova primjena šepa, pa bi nagli prijelaz s kriterija najniže cijene na ENP kao jedini kriterij mogao biti riskantan i rezultirati poteškoćama.

"Neke države EU stoga su se opredijelile za postepeno povećanje omjera korištenja kriterija ENP. Nisu se odlučile isključilo za njegovu primjenu, nalazeći kako je najniža cijena i dalje najprikladniji kriterij za neke mahom jednostavnije nabave. Te zemlje su propisale da naručitelji sami biraju, no u određenim postupcima složene javne nabave propisana je isključiva primjena kriterija ENP", objašnjava Matešić.