Dobrovoljni mirovinski fondovi (DMF) od svog osnutka 2002. godine naovamo dokazali su svoju stabilnost uspjevši sačuvati imovinu članova i u vremenima krize, a sada je pred njima nova stranica razvoja u koju bi se trebali snažnije uključiti i poslodavci.

Najvažniji je to zaključak okruglog stola u organizaciji Poslovnog dnevnika i Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO) koji je okupio predstavnike svih društava za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima te Raiffeisen mirovinskog osiguravajućeg društva (RMOD). Koliko je mirovinska štednja važna za svakog građanina, pokazali su podaci koje na početku skupa prezentirala Dijana Bojčeta Markoja, direktorica UMFO-a. Naime, prema popisu iz 2011. godine, u Hrvatskoj je živjelo 4,28 milijuna stanovnika, 152.000 manje nego deset godina ranije. Udio mlađeg stanovništva u stalnom je padu, a svoj obol negativnim demografskim trendovima daje i sve snažnije iseljavanje.

U takvim okolnostima, dobrovoljni mirovinski fondovi imaju izraženu ulogu, dodala je Bojčeta Markoja jer bi trebali omogućiti bolju kvalitetu života u starosti. Inače, hrvatski dobrovoljni mirovinski sustav – najrazvijeniji u regiji – izražen jezikom brojki izgleda ovako: u šest otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova štedi 243.043 članova, dok je u 17 zatvorenih mirovinskih fondova još 28.575 članova.  Svi ti fondovi upravljaju ukupnom imovinom od 3,7 milijardi kuna. Na godišnje uplate država dodaje 15 posto poticajnih sredstava, ali ne više od 750 kuna. K tome, poslodavcima se uplate za radnike priznaju kao porezno priznati rashod.

Članova mlađih od 40 godina u dobrovoljnim fondovima je 39 posto, a starijih od 50 godina 30 posto. Podaci o dobnoj strukturi članova pokazuju kako se građani relativno kasno odlučuju za uplaćivanje dobrovoljne mirovinske štednje. Razloga za to je nekoliko. Jedan od njih je nedostatak financijske pismenosti zbog koje preko 95 posto građana ne odabire samostalno ni obvezni mirovinski fond, već ih raspoređuje REGOS, kaže Eva Marinković Horvat, članica Uprave Raiffeisen društva za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima. "Iz toga je vidljivo da je informiranost prepuštena nekom drugome. Nadamo se da će financijska pismenost postati dio novog kurikuluma", smatra Marinković Horvat.

Financijska nepismenost
S druge strane, Dijana Bojčeta Markoja podsjetila je na istraživanje iz 2014. koje je za mirovinska društva provela agencija Ipsos Puls, a koje je utvrdilo da financijska pismenost među Hrvatima i nije toliko niska.  "Istraživanje je pokazalo kako većina ispitanika za sebe misli da je financijski nepismeno iako su na 85 posto pitanja točno odgovorili. Većina građana ne razmišlja o mirovini, odnosno počinju razmišljati u zrelijoj dobi. Na Zapadu se o tome razmišlja odmah po zaposlenju", ističe čelnica UMFO-a. Na problem svijesti koji je drugi razlog za manji broj mlađih članova upozorava i Željko Bedenic, član Uprave Raiffeisen mirovinskog osiguravajućeg društva.

"Efekt mirovinskog sustava vidjet će se tek za 30 godina, a mi uvijek gasimo rasplamtjeli požar umjesto da preveniramo dok je on u začetku ili se još nije dogodio", primijetio je Bedenic. Dodaje kako su članovi koji sada štede u dobrovoljnim mirovinskim fondovima svjesni činjenice da im samo mirovina iz 1. stupa neće moći osigurati primjerenu egzistenciju. "Ljude treba naučiti da je dobro platiti porez. Tada će se promijeniti i svijest prema mirovinskoj štednji. O financijskoj pismenosti možemo pričati, ali ovo je važnije", smatra Bedenic. No, dobrovoljna mirovinska štednja već sada daje svoje efekte jer iz 3. stupa mirovinu trenutno prima 14.000 građana. U raspravu se uključila i Marta Meštrov, direktorica marketinga i prodaje u Erste društvu za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, koja smatra kako građani postaju svjesniji da je udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći svega 40 posto.

 "Odgovor na pitanje kako premostiti mirovinski jaz jest dobrovoljna mirovinska štednja", ističe Meštrov. Dio problema leži i u nepovjerenju u sustav, smatra Vedran Lučić, voditelj prodaje, marketinga i odnosa s javnošću u društvu Allianz ZB. "Ljudi kažu: pa tko će doživjeti mirovinu. U našim je fondovima 40 posto članova u dobi između 40 i 50 godina. To su godine u kojima se naši građani odlučuju za mirovinsku štednju", kaže Lučić. Dodaje kako se tu ističe i uloga medija. "Budite pozitivniji. Svaka najava ukidanja 2. mirovinskog stupa odražava se i na 3. stup jer ih građani poistovjećuju", tvrdi Lučić. Na pitanje moderatora skupa, zamjenika glavnog urednika Poslovnog dnevnika Vladimira Niševića koja je dob najprimjerenija za ulazak u dobrovoljnu mirovinsku štednju,  Eva Marinković Horvat kaže kako bi krajnji rok bio u 30-ima. Međutim, sve to ne znači da mirovinska štednje ne raste. Dapače, predstavnici fondova ističu kako je primjetan rast broja članova. No, dobrovoljnu mirovinsku štednju trebaju više prepoznati poslodavci, smatra Marta Meštrov.

"Poslodavci bi trebali postati svjesni da im je u interesu uplaćivati dobrovoljnu mirovinsku štednju za radnika", smatra predstavnica Erstea. Poticaje za poslodavce kroz porezno priznati rashod za uplate radnicima do 6000 kuna omogućile su zakonske izmjene iz 2010. godine. Na taj način tvrtke mogu iskoristiti uplate kao dio sustava nagrađivanja radnika."Zakon je promijenjen u trenutku kada se ekonomska aktivnost smanjivala. Plaće su stagnirale, a nagrađivanja radnika nije bilo", upozorava Tomislav Kolac, fond menadžer u Croatia osiguranje mirovinskom društvu za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondom. 

Zatvoreni mirovinski fondovi
Međutim, ekonomskim oporavkom stvorili su se temelji da dobrovoljna mirovinska štednja bude prepoznata, dodaje Kolac. S druge strane, poslodavci su od 2010. do danas upoznati s poreznim olakšicama na uplate u dobrovoljnu mirovinsku štednju, napominje Eva Marinković Horvat. "Velik dio njih spreman je za uplate, ali to moraju tražiti, odnosno htjeti i zaposlenici", mišljenje je Marinković Horvat. Prema iskustvima Allianz ZB-a, poslodavci koji aktivno štede za svoje zaposlenike dolaze iz mikro i malih tvrtki, otkriva Vedran Lučić. Najčešće vlasnik tvrtke ugovori dobrovoljnu štednju za sebe, a kada spozna sve benefite takve štednje, ugovara je i za svoje radnike.

"Važan aspekt za poslodavce pri odlučivanju o ulaganju u dobrovoljnu štednju bila je ekonomska kriza", kaže Lučić. No, rastom gospodarstva zapuhali su neki novi vjetrovi i u stavu poslodavaca. Marta Meštrov je kazala kako je lani primijećen značajan porast broja tvrtki koje žele uplaćivati mirovinsku štednju za svoje radnike. "Najčešće se za to odlučuju tvrtke koje isplaćuju višu neto plaću, iznad 6500 kuna te imaju višu dobit po zaposleniku", tumači Meštrov.  No, tvrtke se mogu odlučiti i za osnivanje zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova kojima upravlja jedno od društava za upravljanje mirovinskim fondovima, a prema izboru tvrtke. Takvih je fondova u Hrvatskoj trenutno 17, ističe Tomislav Kolac, a osnovale su ih sve najveće kompanije u zemlji.

"Porezni tretman takvih fondova je povoljan, a s društvom za upravljanje mogu se dogovoriti i posebne beneficije i investicijske strategije primjerene zaposlenicima tvrtki. Takvi fondovi mogu biti odličan način reklamiranja socijalno osjetljivih kompanija", smatra Kolac. Zatvorenim fondovima upravlja i Raiffeisen društvo za upravljanje, ali Eva Marinković Horvat kaže kako oni takvu opciju osnivanja ne nude svakome. "To mora biti velika kompanija koja je spremna obvezati se na dugoročne uplate svojim zaposlenicima. U protivnom nema smisla osnivati zatvoreni mirovinski fond", kaže Marinković Horvat. Međutim, tu dosta može učiniti i država jer su u inozemstvu najveći zatvoreni mirovinski fondovi upravo oni u kojima štede državni službenici, ističe Vedran Lučić.

Predstavnica Erste je dodala kako država kao poslodavac može uvesti da mirovinska štednja postane dijelom sustava nagrađivanja. "Prema osnivanju takvih fondova za državne službenike ima inicijativa i od strane sindikata", dodaje Marta Meštrov. Dio novih članova mogao bi doći i kroz nove distributivne kanale, a to su osiguravajuća društva i zastupnici u osiguranju. Naime, izmjene zakona o osiguranju donijele su mogućnost da uz osiguravatelje i zastupnici u osiguranju nude dobrovoljnu mirovinsku štednju. Međutim, mirovinska društva tu mogućnost još nisu u dovoljnoj mjeri iskoristili, ocjenjuje Marta Meštrov.  "Primjerice, u prodaji dobrovoljne štednje našeg Društva prevladava banko kanal. S druge strane, čak 60 posto životnih osiguranja proda se preko drugih kanala. Intenzivno radimo na širenju distributivnih kanala, a naš novi partner postat će Wiener osiguranje", otkriva Meštrov.

Strategija ulaganja
Iako razvijeni, dobrovoljni mirovinski fondovi po imovini su 20 puta manji od obveznih fondova, što im omogućuje fleksibilniju investicijsku strategiju.  Marta Meštrov kaže kako je regulativa za dobrovoljne mirovinske fondove s aspekta dozvoljenih ulaganja i ograničenja ulaganja bliža investicijskim UCITS fondovima. "Zakon u mnogo manjoj mjeri propisuje strukturu ulaganja dobrovoljnih fondova. Tako je moguće osnovati fond koji će potpuno biti izložen dionicama", ističe Eva Marinković Horvat.

Manja imovina znači i da je nelikvidnost, rak-rana domaćeg tržišta kapitala, za dobrovoljne fondove nešto manji problem, navodi Tomislav Kolac. Međutim, Željko Bedenic smatra da će dobrovoljni fondovi u budućnosti morati širiti svoja ulaganja s dosadašnjih dionica i obveznica prema nekretninama i infrastrukturnim projektima. "Bura oko mirovinskog sustava se podigla i zato jer fondovi ulažu u nešto što je neopipljivo za većinu ljudi. Mirovinski će fondovi morati preuzimati od države brigu o društvu", smatra Bedenic. Međutim, dok ne prikupe više imovine, iluzorno je očekivati da dobrovoljni fondovi imaju financijske mogućnosti za ulaganje u velike infrastrukturne projekte, smatra Vedran Lučić. "No, naravno da nam je to u interesu", dodao je Lučić, a s čime su se složili i ostali predstavnici mirovinskih fondova.