Željko Baotić iz Autokuće Baotić, vlasnik dvadesetak tvrtki, među kojima i Nautičkog centra Trogir (NCT), koncesionara tamošnje luke nautičkog turizma, privodi kraju investiciju 'tešku' 100 milijuna eura u marinu, a zainteresiran je i za nova ulaganja u susjedstvu. Prilika se pruža u stečaju Jadroplastike, tvrtke koja je propala 1999., ali uz uvjet da se država, preko DUUDI-ja i Državnog odvjetništva, aktivira i riješi slučaj star 19 godina, u kojem su državu tužili bivši vlasnici jedne male parcele iz sastava propale tvrtke.

U upravnom postupku koji traje 19 godina dosad nijedno rješenje nije doneseno, a na vrh liste domaćih apsurda ovaj slučaj dovodi i prijetnja rizikom od vječitog stečaja, unatoč tome što nije upitno da bi se imovina brzo prodala, kako procjenjuje stečajni upravitelj Ivo Jukić. "Prepreka razvoju novih projekata je predmet koji se vodi već 19 godina pri Uredu državne uprave u u Trogiru. Iako postoje svi dokazi i uvjeti za donošenje pravorijeka, on još nije donesen. Razlozi toga nisu mi poznati, a promijenila su se četiri referenta", kaže Jukić. 

Kraj se još ne nazire
Postupak protiv države bivši su vlasnici pokrenuli davne 1997. Traže povrat parcele veličine 1,2 tisuće četvornih metara. Zemljište, pak, obuhvaća oko 20.000 tisuća četvornih metara – navedena parcela proteže se sredinom, dok je ključni moment što je sve privedeno gospodarskoj svrsi, a propala tvrtka 15-ak godina bez aktivnosti. U gruntovnici se zemljište i danas vodi kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Jadropastike. Srećom, kaže stečajni, NCT koji je razlučni vjerovnik postao otkupom bankarske tražbine, vodi brigu o održavanju imovine. S više strana potvrđen nam je interes Baotićeve tvrtke za kupnju imovine stečajnog dužnika radi poslovnog širenja.

Koncesiju za marinu NCT je dobio 2011., a s uloženih 70-ak milijuna eura tako je oživjela nova marina koja radi. Završnica projekta predviđena je na jesen, kad slijedi izgradnja glavnog lukobrana.  Prema direktorici NCT-a Mariji Barać, ujedno voditeljici investicija Grupacije Baotić, time će se projekt zaokružiti, a postoji interes i za novi pothvat ovog poduzetnika na lokaciji propale tvornice. Naime, prostorno-planska dokumentacija za taj prostor predviđa turističku namjenu, u prvom redu gradnju novog hotela.  Na putu tome, koji god da je investitor posrijedi, nalazi se i sudska blokada raspolaganja imovinom u stečaju do pravomoćnosti rješenja upravnog postupka.

Nakon 17 godina stečaja to znači da mu se kraj ne vidi. Pritom nije posrijedi specifičan stečaj na pomorskome dobru, nego suprotno tome. Za razliku od primjera u kojima država na koncesijskom natječaju odobri koncesiju za obavljanje djelatnosti koncesionaru, a stvar se zakomplicira jer nije uredila vlasničke odnose sukladno pomorskom zakonu i izvlastila stečajnog dužnika kao bivšeg vlasnika, stečaj je specifičan jer se godinama smatralo da je riječ o pomorskom dobru, a onda se pokazalo da je to pogreška. A kad je to riješeno, država i Jadroplastika potpisali su suglasnost za upis prava vlasništva, sukladno revidiranom HFP-ovom rješenju iz 20107. vezanom uz pretvorbu tvrtke i izlaz imovine. 

Novi zaplet
Država je dobila pravo vlasništva na 70% imovine, a tvrtka na 30% (temelj su ulaganja), no novi je zaplet uslijedio jer su bivši vlasnici koji tuže državu onemogućili uknjižbu vlasništva kroz privremenu mjeru zabrane raspolaganja kompletnom imovinom stečajnog dužnika. Suprotno svome nazivu ova je mjera tako na snazi od 2007., potvrđena je i na VTS-u, pa kad su stvoreni uvjeti za prodaju, stavljena je plomba, koja je devet godina prepreka i za upis vlasništva i za prodaju. Stečajni dužnik ne može na to utjecati, osim pisanja požurnica, što nema značaja. Država kao tužena strana u sporu za povrat imovine drži 'ključ' po pitanju koliko će postupak još trajati.

Dok bivši vlasnici ne dobiju adekvatno obeštećenje od RH, neće biti spremni dati brisovnicu da se vlasnici mogu upisati, a imovina prodavati, smatra stečajni. Rješenje stoga vidi u sporazumu države s vlasnicima, ali ističe da su to državna tijela dosad odbijala. Imovina je prema prilično staroj procjeni vrijedila oko pet mil. eura, što bi za državu značilo 3,5 milijuna eura, a za stečajne vjerovnike 1,5 milijuna eura, odnosno i to bi dovelo praktički do 100%-tnog namirenja. No, sama lokacija ima vrijednost; zemljište je blizu  aerodroma, ispod trogirske obilaznice na putu prema Segetu, između bivše vojne baze veličine 4,5 hektara i NCT-a, nadomak moru.