"Prijavite se sada na Zavod za zapošljavanje, šalter 12. Od danas ste nezaposlena osoba", rekla mi je službenica i dodala: "Ne trebamo diplomirane novinare, imamo ih već dosta prijavljenih".
Tako su ustvari prekinuta moja očekivanja i maštanja o novinarskim izazovima u nekoj od zagrebačkih redakcija, piše Nataša Vidaković za Večernji list.
Bilo je to davne 2001. godine, ali vjerujem da se u međuvremenu ništa bitno nije promijenilo.
U mom slučaju, put prema "obećanoj zemlji" išao je puno jednostavnije jer mi je otac već živio na Floridi.
Tijekom prvog dolaska ostajem ovdje samo tri mjeseca i ubrzo dobivam posao u administraciji jedne velike osiguravajuće tvrtke.
Istina, nisam radila u struci, ali zarada je bila dovoljno dobra da mogu platiti sve svoje tadašnje mjesečne troškove života.
Onda se dogodio nesretni 11. rujan i odlučila sam se vratiti u rodni grad.
Sasvim neočekivano zapošljavam se kao novinarka u jednoj agenciji gdje su naravno počele sve moguće smicalice: od prijave na pola radnog vremena do kašnjenja plaće – i to preko četiri mjeseca.
Ne vidjevši u Hrvatskoj nikakvu budućnost, vraćam se u Sjedinjene Američke Države i sada mogu reći da nisam pogriješila.
Već nekoliko godina radim kao analitičar u tvrtki koja se bavi istraživanjem tržišta i medija.
Voljela bih nešto poručiti mlađoj generaciji: ako imate mogućnosti, idite iz Hrvatske,steknite nova znanja, naučite jezike, upoznajte druge kulture i sami procijenite gdje vam je bolje.
Što se mene tiče, zasad s obitelji ostajem na Floridi.
No, tko zna. Možda se nešto promijeni. Nikad ne reci nikad!
Cijeli članak pročitajte ovdje.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Hajd mi samo reci iz koje si županije. Ti i ja očito ne živimo u istoj drzavi.
@ithuriel,
to ti je vjerojatno rekao partijski sekretar , da mladi odlaze jer nemaju ni za kavu.
A vjerojatno i ove druge izmišljene podatke si saznao na Iblerovom trgu.
Nezaposlenih je puno manje , a veliki dio njih školovao se za zanimanja koja nikom na svijetu ne trebaju (na filozovskom faxu) , a dio se ugledao u rano umirovljene rađake pa neće raditi i čekaju penzije.
Mi Hrvatski građani imamo imovine u nekretninama puno , kao nitko , samo milion hektara neobrađene zemlje imamo.
Pa nek se ti nezaposleni vrate Doma , u Zavičaj , na napuštene rodne kuće i neobrađene oranice.
Osobno sam imao zločudni , isti tren sam hitno obrađen i snimljen i operiran i dobio kemoterapiju sve u roku 15 dana.
Dogo čekaju samo oni hipohonderi koji skupljaju dokumentaciju za penziju.
I sad jer je nekoga ubio krokodil, svi trebaju otići u Hrvatsku?
Postoji indeks sreće naroda, i vjerovao ili ne, na samom smo dnu. Što zbog rata koji je još mnogima dio svakodnevnice, što zbog disfunkcionalne politike i birokracije, preko visokih nameta, pa do činjenice da imamo 380tis nezaposlenih, vjerojatno blizu 30% radno sposobnih. Da ne pričamo o tome da ne moramo računati na penzije.
Drago mi je da je tebi sve sjajno, no put samozapošljavanja je dug i trnovit. Sjeti se svih obiteljskih obrta (od videoteka koje je pregazilo vrijeme pa do propalih trgovina koje je pregazio Konzum) koji su postojali, a sada su samo sjećanje. Začas se to okrene. Zamislimo da ti propadne obrt. Kakvim misliš da su ti realne šanse za zapošljavanje? Ako nisi neki PMFovac, ili s debelim vezama, šanse su ti kao i svima – vrlo malene.
No ovdje ne pričamo o veselim pričama. Naravo da netko tko je uspješan niti ne pomišlja na odlazak. Odlaze ljudi koji već vjerojatno 5 godina sjede na birou nakon završenog faksa, nisu zaradili ni plaće nakon što su odradili 12mj stručnog, i nemaju novca ni za kartu do Njemačke, a kamoli za pokretanje obrta. Znaju i oni da je odlazak težak, znaju i oni da je kod kuće ipak najbolje.. I treba hrabrosti i snage za otići. Nemoj misliti da nisu dobrano iscrpili druge opcije… Nikome emigracija nije prva opcija. Baš nikome. To je zadnji potez očajnih ljudi koji su izgubili vjeru u državu. I dobar dio njih i uspije vani. Uspiju se snaći, zaposliti, svladati jezik i običaje druge zemlje, othrvat se samoći i depresiji nepoznatog… A ako to sve uspiju vani, onda definitivno nije problem u njima, nego u ovoj propaloj državi gdje ni s 2diplome i 5 stranih jezika ne možeš naći posao niti u komunalcu.
A glede zdravstva… Naše zdravstvo ima velikih pozitivnih strana, ali i dalje nije besplatno. Da ti dijagnosticiraju zloćudni tumor negdje, recimo na jetri, jesi znao da ćeš čekati četiri mjeseca na red za CT? Ne moram pričati da takvi pacijenti bez kemoterapije nerijetko ni ne požive toliko…
florida : krokodil-ubio-dvanaestogodisnjaka
a prošli tjedan i dvogodišnjaka
A u Lijepoj Našoj u najgorem slučaju vas može ubosti komarac.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/florida-krokodil-ubio-dvanaestogodisnjaka/144365.aspx?mobile=false
http://www.vecernji.hr/svijet/djecaka-2-aligator-odvukao-u-lagunu-u-disneyevom-hotelu-otac-ga-pokusao-iscupati-1092335
@ithuriel,
to ti vjerojatno rekao partijski sekretar , da mladi odlaze jer nemaju ni za kavu.
O uspješnom i lakom samozapošljavanju ti mogu reći iz prve ruke , osobno sam tvrtku otvorio sa par kuna i bogatim se i obilato plaćam poreze .
A mogu ti reći sve i o skoro besplatnom zdravstvu.
Bez pretjerivanja , u Hrvatskoj je jedno od najjeftinijih i najboljih zdravstvenih usluga na svijetu.
Pitaj ljude , putuj , googlaj…
Uključite se u raspravu