Kada bi vas pitali tko je Giorgio Armani što biste rekli? Do nedavno je točan odgovor bio modni dizajner, ali od sada ga možete zvati i dizajner interijera.

Armani naime pokreće biznis gradnje i uređenja luksuznih stanova od Kine i Indije pa do Velike Britanije. Poput Armanija, tako je i Bugatti otvorio trgovine odjećom, a dizajnerica Vivienne Westwood otvara restoran sa svojim imenom u Hong Kongu, piše Express.hr

Tu samo počinje jedan beskrajni niz luksuznih brendova koji su svoje ime 'prodali' svemu i svačemu od robice za bebe do namještaja.

Naime, za svaku uspješnu kompaniju je normalno da se nakon što se pokaže jako uspješna na jednom području iskuša u nečem drugom. No, ukoliko prijelaz na neki drugi biznis ne ispadne dobro, kompanija si time radi više štete nego koristi. 

To posebno vrijedi za luksuzne tvrtke, jer ulaskom na razna područja koja nemaju veze s njihovim core biznisom dovodi do toga da upravo taj core biznis, koji im je najvrjedniji, počinje vrijediti sve manje i manje.

Poslovni savjetnik Peter York kao primjer lošeg korištenja svog imena navodi Pierre Cardin. Cardin je bio među pionirima licenciranja svog brenda, pa se tako njegovo ime danas može naći na stotinama proizvoda – od košulja i buteljirane vode do konzervi sa sardinama.

Pierre Cardin, "kralj licenci" je s ovakvim pristupom poslu postao turbo bogat.Njegovo carstvo vrijedi oko milijardu i pol dolara. Barem je na toliko procijenjeno 2011. godine, ali mnogi tvrde da je vrijedi puno manje.

Cardin u svemu tome ne vidi neki problem. Za New York Times je rekao:

"Napravio sam sve. Da me netko pita da napravim toalet papir, napravio bi ga. Zašto ne?"

Cijeli članak pročitajte ovdje.