Serijal letećeg cirkusa na domaćoj političkoj sceni je na vrhuncu. Jučerašnji prilozi početku raspleta u smjeru preslagivanja saborske većine s jedne strane, odnosno novih izbora s druge strane, uzbudljivošću ničim nisu zaostajali za onima prethodnih dana. Tihomir Orešković odlučio se zaigrati na sve ili ništa i premijersku fotelju ne puštati do zadnjeg časa, no u SDP-u su, čini se, procijenili da se igrati na tu kartu u namjeri da tako, zajedno s Mostom, osujete HDZ-ov plan preslagivanja, više ne čini izglednim kao dobitna kombinacija.

Pa su se okrenuli inicijativi za prikupljanje potpisa za raspuštanje Sabora. Iz HDZ-a su pak i jučer slali signale da su zatvorili konstrukciju za preslagivanje saborske većine, s nekim drugim saborskim taborima, nekim drugim premijerom i sastavom mogućih podpredsjednika Vlade, od npr. Drage Prgometa, Josipa Budimira, Milana bandića, predstavika 'manjinaca'… Pritom se već polako iskristalizirala i lista glavnih kandidata za novoga mandatara: uz Domagoja Miloševića i Tomislava Tolušića, čija su imena prva isplivala, na njoj je ovih dana izronio i Zdravko Marić, koji se u medijima brzo promoviran i u favorita, kao i riječka mlada uzdanica HDZ-a, Oleg Butković.

Kako se preslagivanje trenutno ipak čini izglednijim scenarijem, nekako su i propitivanja buduće konstelacije više usmjerena na profil i izglede budućeg funkcioniranja tako redizajnirane Vlade. Naravno, imajući u vidu da će i u tom scenariju nova saborska većina na kraju imati tanku prevagu u broju ruku. Ma koliko su višemjesečna mrcvarenja (do)sadašnje parlamentarne većine i naročito vrha izvršne vlasti, koja su proteklih nekoliko (tje)dana samo kulminirala u anketama među građanima, povećala preferenciju novih izbora, u nešto trezvenijoj stručnoj javnosti, koja ponajprije sagledava ekonomsku dimenziju, za preslagivanje danas ima više argumenata. Među ostalim, ili ako ni zbog čega drugog, ono zbog važnosti faktora vremena, tj. izgubljenog vremena koje nužno nose novi izbori.

"Preslagivanje omogućuje Hrvatskoj da izbjegne najgori scenarij, odnosno da se izbjegnu gubitak financijskih sredstava (naročito novca iz europskih fondova) i pad rejtinga te daljnje raspadanje institucija sustava. A da je sustav doveden do ruba funkcionalnosti, vidi se, među ostalim, u tome da danas imamo niz nadzornih odbora i uprava koji su zbog blokada imenovanja zapravo u sivoj zoni", kaže Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta. Do toga je, kaže, došlo jer su u poziciju upravljanja dovedeni ljudi koji nisu razumjeli sociologiju funkcioniranja države. "Na kraju svega potpuno su dezavuirana dva sadržajno pozitivna pojma, Hrvatskoj jako značajna, a to su reforme i stručnost Vlade. Za profaniranje prvog najzaslužniji je Most, a drugog Orešković.

Kako bilo, šteta u društvenom smislu je nesumnjiva i velika, ističe.  Slično razmišlja i jedan iskusni politekonomist koji je bio raspoložen samo za neslužbeni komentar. "Koja god kombinacija preslagivanja bila u smislu imena mandatara kojima se trenutačno barata, u ovom trenutku ona se čini racionalnom. Za nove izbore objektivno nisu spremni ni vladajući ni opozicija. A budući da je glavnina sukoba u ovoj Vladi bila primarno 'ad hominem', u novom sastavu veći su izgledi da bude operativnija i da više do izražaja dođe činjenica da su trenutna gospodarska kretanja ipak pozitivna. Jer, to se u konačnici odražava i na solidnu proračunsku dinamiku i stabilnost, a to je jako važno", kaže naš sugovornik. S obzirom na fijasko eksperimenta s dosad najneobičnijom Vladom, a imajući u vidu da razvoj događaja na političkom terenu trenutačno više vuče prema preslagivanju, sad se nekako nameću i propitivanja vezana uz održivost "političke vs. stručne Vlade" u domaćem političkom ambijentu.

Naravno, takve dvojbe potaknute su vaganjima bi li, recimo, netko ponajprije ekonomskog profila poput Marića, pa makar bio i s više širine i poznavanja društvene slike Hrvatske, bio kadar žonglirati politički podjelama. Za Lovrinčevića je pitanje konfiguracije Vlade u smislu održivosti mješavine politike i struke pogrešna dvojba. "U našem eksperimentu s Vladom na čelo koje je doveden Tihomir Orešković nije posrijedi problem jedne ili druge konfiguracije same po sebi. Tu se radi o problemu osobnosti. Pri izboru 'stručnoga premijera' očito se podrazumijevalo da poznaje kontekst, da ima sposobnost okupljanja i organiziranja timova, i da je problemski orijentiran. No, pokazalo se da su te pretpostavke ispale pogrešne", objašnjava Lovrinčević.

Nije se snašao u toj ulozi i nema spomenute značajke, a dobar dio problema je proizašao upravo iz toga. A to nije nešto što se može promijeniti. Podrazumijevalo se, dodaje taj najizravniji ekonomist u nas, i da će Most kao junior partner ustrajavati na sadržaju o kojemu se raspravljalo u razdoblju sklapanja sporazuma o suradnji, a to su u prvom redu bile reforme. No, i tu se pokazalo posve drukčije: svim drugim sadržajima, od čiste politike i kadroviranja do SOA-e, bavili su se više nego onim čime su se deklaratorno predstavljali. I u Mostu, odnosno njegovim glavnim eksponentima, kaže Lovrinčević, presudnom se odrednicom pokazala osobnost te heterogene skupine pojedinaca bez iskustva u politici i u tehnologiji vlasti. Kad se svemu tome doda specifična pozicija prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka, kaže, odlazak sva tri čovjeka s vrha Vlade nameće se kao logično i jedino racionalno rješenje. Naravno, uz pretpostavku da se može složiti nova većina.