Objavljena odluka Ustavnog suda važna za kreditno zadužene, ali i tužbu banaka protiv RH

Autor: Suzana Varošanec , 09. lipanj 2016. u 14:41
Foto: Patrik Macek/PIXSELL

U prvim ocjenama učinaka ustavne odluke nagađa se i da će utjecati na krutost banaka u pogledu podnošenja arbitražne tužbe protiv RH u slučaju švicarca, gdje se potencijalna šteta, ako ne bi došlo do nagodbe, procjenjuje na oko osam milijardi kuna.

"Za postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno-posljedične veze, vjerovnici moraju s dužnikom uskladiti kamatnu stopu, određivanjem parametra i fiksne marže, kao i razdoblja promjena kamatnih stopa, najkasnije do 1. siječnja 2014."

Tako je do najnovije odluke Ustavnog suda objavljene u NN br. 52 glasio do tada sporni članak 13. stavak 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju. Zakonske izmjene iz 2013. koje su išle u korist uređenja odnosa vjerovnika i dužnika i za kredite u 'švicarcu' sad se potvrđuju na Ustavnom sudu , a samo je ukidanut jedan dio odredbe koji glasi: "najkasnije do 1. siječnja 2014." Posrijedi je u biti mala intervencija u citiranu odredbu, i to zbog nepostojećeg roka za provedbu obveze: naime, ona je stupila na snagu 1. siječnja 2014., dok je na taj isti dan podlijegala i sankciji zbog neizvršenja, što je nesuglasnost s člankom 3. Ustava RH, tvrde ustavni suci. No, istim zakonskim izmjenama propisana nova obveza da vjerovnici moraju s dužnicima uskladiti parametre i uzročno-posljedične veze, kao i kamatne stope, ovom je ustavnom odlukom potvrđena.   

Od prekršajnog progona sad su odlukom Ustavnog suda izuzeti vjerovnici i njihove odgovorne osobe (banke i bankari) u razdoblju od 90 dana nakon stupanja na snagu zakonskih izmjena, konkretnije riječ je o razdoblju od 1. siječnja 2014. do 1. travnja 2014. godine. Za tih 90 dana od stupanja na snagu te Novele oni tvrde da nitko nije smio podlijegati prekršajnoj odgovornosti za prekršaj iz članka 26. stavka 1. alineje 28. Zakona o potrošačkom kreditiranju. Zapriječene su kazne za nepostupanje po mnogima drakonske – to znači i do 200.000 kuna za vjerovnika i do 50.000 kuna za njegovu odgovornu osobu, i tako u svakom konkretnom kreditnom slučaju.

K tome, u prvim ocjenama učinaka ustavne odluke nagađa se i da će utjecati na krutost banaka u pogledu podnošenja arbitražne tužbe protiv RH u slučaju švicarca, gdje se potencijalna šteta, ako ne bi došlo do nagodbe, procjenjuje na oko osam milijardi kuna. Naime, kako je izričito u novoj odluci navedeno da materijalni sadržaj norme, koja propisuju novu obvezu, zadovoljava zahtjeve za određenošću i preciznošću pravne norme iz članka 3. Ustava, na Ustavnom sudu je potvrđeno da nakon 1. travnja dolazi do prekršajne odgovornosti vjerovnika u nekoliko slučajeva koje taj zakon i propisuje.  Prvi je slučaj kad vjerovnici za postojeće ugovore o kreditu u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno-posljedične veze ne ugovore s dužnikom parametar (jednu od varijabli) te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjene kamatnih stopa. Zatim, kad vjerovnici za postojeće stambene ugovore o kreditu (kod kojih je tečaj ugovorene strane valute u odnosu na ugovoreni tečaj na dan prvog korištenja kredita aprecirao više od 20%) ne primijene zakonsko ograničenje visine kamatne stope, ili po prestanku aprecijacije ne ponude potrošaču konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR bez naknade. Također, isto vrijedi i ako vjerovnici potrošaču zaračunaju bilo kakve troškove ugovaranja i popratne troškove u vezi s tim.

Ustavni sud u svojoj odluci podsjeća kako je pogledu stupanja na snagu i početka primjene zakona i drugih propisa u Izvješću Hrvatskom saboru iz 2006. (NN 64/06.) "kako je ustavno  pravilo da zakoni stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objave u Narodnim novinama, te da je vremensko razdoblje od dana objave zakona do dana njegova stupanja na snagu (vakacija) potrebno da bi se s odredbama novog zakona upoznali i za njegovu primjenu pripremili adresati na koje se odnosi". U razdoblju vakacije, ponovo ističe, ne postoji obveza primjene zakona – jer on još nije stupio na snagu, a u konkretnom slučaju to je izgledalo ovako: vakacijsko razdoblje trajalo je 28 dana, a sama obveza nastala je 1. siječnja 2014., kad je nastupila i prekršajna odgovornost za neizvršenje te obveze. Riječ je o nepostojanju roka za provedbu obveze, koja je stupila na snagu istog dana i odmah podlijegala sankciji zbog neizvršenja. Svi ostali podnesci za preispitivanje ustavnosti odredbi vezanih uz novu obvezu vjerovnika odbijeni su, odnosno nisu prihvaćeni. 

Odluku možete pročitati OVDJE.

Komentirajte prvi

New Report

Close