Svatko tko donosi ikakvu odluku u poduzetništvu, ili upravlja određenim resursima ili procesima, da bi postupio ispravno, mora imati jasnu predodžbu o računovodstvenim informacijama, o „tajnama“ koje se nalaze, ponekad razvidne „na prvu“ a ponekad skrivene, u financijskim izvješćima. Radi se o znanju i vještinama iz područja (uglavnom) menadžerskog računovodstva, kojima se opisuju, mjere, analiziraju i izvještavaju ekonomske aktivnosti poduzetničke organizacije. Termini kao što su aktiva, pasiva, prihodi i rashodi, novčani tijek, zalihe, zarade po dionici su neki od tehničkih računovodstvenih naziva koji se koriste u svim poslovnim funkcijama i organizacijskim nivoima, a predstavljaju jezik poduzetništva.

Menadžersko računovodstvo (Management Accounting) podrazumijeva prikupljanje i analizu informacija i podataka koje su od pomoći za donošenje odluka i upravljanje poslovnim procesima u svrhu ostvarenja zadanih ciljeva. Menadžersko računovodstvo namijenjeno je da korisnici razumiju prošlost, kontroliraju sadašnjost i planiraju budućnost na sljedeći način:

• spoznavati što se, kako, kada i zašto događalo u poslovanju u prošlosti kako bi se mogla predvidjeti i planirati budućnost
• definirati strateške namjere i strategiju poslovnog subjekta
• planirati organizaciju, procese i rezultate poslovanja u dugoročnom, srednjoročnom i kratkoročnom razdoblju
• nadzirati i analizirati odstupaju li i zašto aktivnosti i rezultati od plana i budžeta
• procjenjivati ostvarenja na više razina (strateška, operativna i taktička)
• mjeriti realizaciju preuzetnih odgovornosti
• komunicirati ostvarenja
• donositi odluke o promjenama, unaprjeđenjima i otklanjati smetnje.

Kvalitativna obilježja financijskih izvješća su: razumljivost, važnost, pouzdanost, usporedivost.

Temeljna financijska izvješća

Račun dobiti i gubitka (RDG)

Svi dionici očekuju da poslovni subjekt posluje s dobiti kako bi ostvarili svoje ciljeve i interes. Pogotovo vlasnici koji su investirali kapital u trgovačko društvo očekuju dobitak od uloženog te da će tržišna vrijednost trgovačkog društva ili vrijednosti dionica na tržištima vrijednosnica porasti iznad knjigovodstvene vrijednosti. RDG kroz razliku prihoda i rashoda, u apsolutnim vrijednostima i postocima, prikazuje (ne)profitabilnost poslovanja tijekom poslovnog razdoblja. Pojedinačno i ukupno prikazuje učinke koji proizlaze iz redovnih (poslovnih i financijskih) i izvanrednih aktivnosti poduzeća. Počiva na principu usklađivanja, koji navodi da se učinci mogu mjeriti isključivo ako su prihodi i rashodi nastali u istom promatranom periodu. Drugim riječima, princip usklađivanja zahtijeva prepoznavanje troškova potrebnih za generiranje prihoda u istom periodu kada su prihodi i nastali. Na primjer, trošak stroja prepoznaje se kao rashod (amortizira se) tijekom svog ekonomskog života (kako se koristi u proizvodnji) i ne priznaje se kao rashod u trenutku nabave.

Bilanca (BS)

Bilanca prikazuje stanje, strukturu i odnose između ukupne imovine, ukupnih obveza i vlasničke glavnice. Imovina se računovodstvenim jezikom naziva „aktiva“. Može biti kupljena ili stvorena kroz redovno poslovanje poduzeća. Direktno je ili indirektno financirana od strane vlasnika, i/ili kreditora, i/ili vjerovnika. Izvori imovine nazivaju se „pasiva“ i sastoje se od obveza i vlastitog kapitala. U skladu s primjenom metode dvojnog knjigovodstva, imovina uvijek mora biti jednaka njezinim izvorima, to jest aktiva mora biti jednaka pasivi.

Važan podsjetnik za osnivače poduzeća na razliku između imovine poduzeća i onoga što im je po vlasničkoj poziciji zaista raspoloživo za raspodjelu

Izvještaj o novčanom toku

Iskusni financijski analitičari i educiraniji menadžeri imaju pravilo čitanja financijskih izvještaja unazad, odnosno prioritet poklanjaju bilješkama uz financijske izvještaje i izvještaju o novčanom toku zatim bilanci stanja  a na posljednjem mjestu prolaze kroz račun dobiti i gubitka. Za potrebe financijske analize poduzeća najvrijednije informacije sadržane su u izvještaju o novčanom toku. Izvještaj o novčanom toku pomoću indirektne metode povezuje pozicije neto dobiti i amortizacije s apsolutnim promjenama bilančnih pozicija koje se grupiraju u tri glavne kategorije  novčanog toka i zbrojno rezultiraju vrijednošću apsolutne promjene iznosa novca na računu i blagajni:

• Novčani tok iz operativnih (poslovnih) aktivnosti – operativni novčani tok (OCF)
• Novčani tok iz investicijskih aktivnosti – investicijski novčani tok (ICF)
• Novčani tok iz financijskih aktivnosti – financijski novčani tok (FCF)
• Neto novčani tok (NCF)

Novčani tok iz operativnih (poslovnih) aktivnosti ili operativni novčani tok (OCF) prikazuje novčane učinke svih transakcija koje se ne mogu definirati kao investicijske ili financijske transakcije. U pravilu, novčani tok iz poslovnih aktivnosti prikazuje novčani tok koji rezultira iz aktivnosti koje stvaraju prihode poduzeća.

Novčani tok iz investicijskih aktivnosti ili investicijski novčani tok (ICF) mjeri količinu novca koju poslovni subjekt investira u dugotrajnu imovinu odnosno mjeri količinu novca koji poslovni subjekt dezinvestira iz dugotrajne materijalne imovine. Negativan investicijski novčani tok (ICF) ukazuje da poslovni subjekt ulaže u dugotrajnu imovinu (npr. izgradnja novih postrojenja, akvizicije poslovnih udjela ostalih subjekata, nabava kapitalne opreme). Pozitivan investicijski novčani tok (ICF) indicira da poslovni subjekt likvidira odnosno prodaje dugotrajnu imovinu i vrijednosti (npr. unovčavanje dugoročnih vrijednosnih papira, prodaja poslovne jedinice ili poslovnih udjela, proizvodnih kapaciteta).

Novčani tok iz financijskih aktivnosti ili financijski novčani tok (FCF) mjeri količinu novca koji slijedi iz strukture kapitala poslovnog subjekta. Pozitivan financijski novčani tok (FCF) indicira da poslovni subjekt prikuplja novčana sredstva iz eksternih izvora (npr. realizacija kredita kod komercijalne banke, povećanje temeljnog kapitala, izdavanje dužničkih vrijednosnih papira kao što su obveznice i komercijalni zapisi, zajmovi od ostalih poslovnih subjekata). Negativan financijski novčani tok (FCF) ukazuje da poslovni subjekt vraća novčana sredstva eksternim izvorima financiranja (npr. isplata dividendi u novcu vlasnicima poslovnog subjekta, smanjenje temeljnog kapitala, otplata kredita komercijalnih banaka, otkup vlastitih poslovnih udjela, otplata zajmova poslovnim subjektima).

Neto novčani tok (NCF) je zbroj pozicija operativnog novčanog toka (OCF), investicijskog novčanog toka (ICF) i financijskog novčanog toka (FCF). Time se mjeri godišnja apsolutna promjenu novca na kunskim i deviznim računima i blagajni. Negativan neto novčani tok (NCF) ukazuje na apsolutni kumulativni odljev (smanjenje) novčanih sredstava dok pozitivni neto novčani tok (NCF) ukazuje na apsolutni kumulativni priljev (povećanje) novčanih sredstava.

Kontrolni mehanizam  izvješća o novčanom tijeku indirektnom metodom je jednakost neto novčanog toka s promjenom bilančne pozicije novca na računu i blagajni.

Izvještaj o novčanom toku otkriva vrijedne informacije o financijskoj poziciji poduzeća i o tokovima novca unutar poduzeća. Procjena financijske pozicije poduzeća pomoću izvještaja o novčanom toku oslanja se na analizu scenarija čiji se ishodi istodobno povezuju sa svim ostalim dostupnim informacijama kako bi se dala konačna ocjena financijske pozicije poduzeća. Ne postoje jednoznačna i čvrsta pravila „dobrog“ ili „lošeg“ izvještaja o novčanom toku, on podržava sliku koju menadžment prezentira kroz bilancu i račun dobiti i gubitka.

Analize financijskih pokazatelja

Komparativno mjerenje rizika i prinosa u donošenju investicijskih, kreditnih i ostalih poslovnih odluka uzima se kao temeljni cilj analize financijskih izvješća. Navedene odluke zahtijevaju procjenu budućnosti, neovisno o tome da li se radi o mjesecu, godini ili duljem vremenskom razdoblju. Eksterni financijski izvještaji koji opisuju prošlost pružaju jednu od osnova za prognoziranje budućih zarada i novčanih tokova.

Kratkoročni kreditori i vjerovnici (na primjer: dobavljači, poslovne banke), naglasak stavljaju na iznimnu likvidnost poduzeća s obzirom da očekuju brzi povrat svojih isporuka i investicija. Dugoročni investitori i vjerovnici (na primjer: razvojne banke, osiguravajuće kuće, mirovinski fondovi) primarno su zainteresirani za financijsku i investicijsku snagu poduzeća i kvalitativne procjene pozicija dugoročne imovine. 

Financijski pokazatelji koriste za ocjenjivanje učinaka poduzeća kroz vrijeme i u usporedbi s ostalim (sličnim) poduzećima u djelatnosti, ili na  lokaciji, ili prema veličini, i slično. Omogućavaju profiliranje poduzeća, odnosno pružaju uvid u ekonomske karakteristike poduzeća, kompetitivne strategije te operativne, financijske i investicijske karakteristike poduzeća.

Šest kategorija  analiza financijskih pokazatelja mjere različite aspekte odnosa rizika i prinosa:

• Pokazatelji aktivnosti – mjere i ocjenjuju ostvareni prihod i druge financijske koristi koji proizlaze iz korištenja imovine poduzeća.
• Pokazatelji likvidnosti – mjere i ocjenjuju adekvatnost pozicija kratkoročne imovine kao izvora koji su potrebni za namiru kratkoročnih obveza poduzeća.
• Pokazatelji solventnosti – mjere i ocjenjuju strukturu pasive, odnosno  vlastitih i eksternih izvora financiranja imovine poduzeća te ocjenjuje sposobnost poduzeća u namiri svih svojih obveza.
• Pokazatelji profitabilnosti – mjere i ocjenjuju neto rezultat poduzeća u odnosu s ostvarenim prihodima i investiranom kapitalu.
• Pokazatelji ekonomičnosti – mjere i ocjenjuju odnos prihoda i rashoda.
• Pokazatelji investiranja – mjere i ocjenjuju uspješnost ulaganja u obične dionice.

Navedene kategorije su u značajnoj mjeri međuzavisne. Stoga analiza financijskih pokazatelja počiva na integriranom skupu pokazatelja svih 'kategorija'. Pri određivanju optimalnih financijskih pokazatelja često je slučaj nepostojanja referentnih veličina. U tom slučaju procjena financijskih pokazatelja ovisi o krajnjem korisniku pokazatelja. Primjerice iz perspektive dobavljača, iznimno visoke vrijednosti pokazatelja likvidnosti mogu se uzeti kao pozitivan indikator u procjenjivanju financijskog rizika, dok iz perspektivne vlasnika poduzeća iznimno visoka likvidnost može ukazivati na loše upravljanje gotovinom ili radnim kapitalom poduzeća. Relevantna referentna veličina je industrijska norma. Empirijski je pokazano da je industrijska klasifikacija glavni faktor koji objašnjava disperziju financijskih pokazatelja i da financijski pokazatelji pojedinih poduzeća imaju tendenciju konvergencije ka industrijskom prosjeku. Važeća su dva objašnjenja, prvo, ekonomske karakteristike industrije utječu na pojedina poduzeća korigirajući potencijalne devijacije od industrijske norme i drugo, uprava poduzeća usklađuje svoje učinke s onim vrijednostima pokazatelja koje predstavljaju industrijsku normu. U pravilu tri su načina kako uprava može uskladiti financijske pokazatelje poduzeća, prvi je odabirom računovodstvenih metoda, drugi je alokacijom resursa i treći je kombinacijom prva dva navedena. Industrijski prosjeci kao referentne veličine korisne za usporedbu poduzeća unutar pojedine industrije ali su neuporabivi u usporedbi poduzeća u različitim industrijama. 

Odabir računovodstvenih metoda i procjena uvelike može utjecati na veličine iskazane u financijskom izvještaju. Stoga, financijski pokazatelji nisu komparabilni u slučaju više poduzeća s različitim računovodstvenim metodama ili u slučaju jednog poduzeća koje je tijekom vremena mijenjala računovodstvene metode. Da bi se takvi financijski pokazatelji mogli adekvatno protumačiti, nužno je usklađivanje računovodstvenih metoda. Financijski pokazatelji nisu sami sebi svrha, već ishodište za daljnju analizu.

U svojoj knjizi „Umijeće ratovanja“ legendarni kineski vojskovođa i strateg Sun Tzu objasnio je zašto je za izradu i realizaciju pobjedničkih strategija ključno kvalitetno upravljanje informacijama što u poduzetništvu uključuje i informacije iz financijskih izvješća. On kaže da se do uspjeha dolazi poštivanjem sljedećih pravila:

• Sami otkrijte i odaberite mjesta  gdje ćete pobjeđivati s lakoćom, nikada ne napadajte onoga koga je nemoguće pobijediti.
• Pojavite se tamo gdje se protivnici ne mogu pojaviti, krenite tamo gdje vas najmanje očekuju.
• Pobijediti možete tek onda kada poznajete sebe, protivnike i osobine okruženja. Ako ne poznajete niti jedno od toga, bit ćete poraženi, ako poznajete samo dio, ne možete biti uvjereni u pobjedu.

Razvijajući znanja i vještine na području ekonomske analitike, primjenjujući ih u praksi pri donošenju odluka, razvijamo organizacijsku izvrsnost  i osposobljavamo se da svoje konkurente možemo nadmašiti prodajom, kvalitetom upravljanja, motivacijom ljudi i sposobnošću pregovaranja.

Svi skupljaju informacije, no uspjeh leži u njihovom razumijevanju, pravilnom selekcioniranju i principijelnoj upotrebi.

Autor: Nikola Nikšić

Poslovni dnevnik vas poziva na predavanje 17. lipnja 2016. s početkom u 9:00 sati, na kojem ćemo naučiti tajne financijskih izvještaja. Prijavite se za sudjelovanje OVDJE. Broj mjesta je ograničen.