Još uvijek ima biznisa na kojima se u Hrvatskoj može zaraditi.  Sve ide u Njemačku  Kad već ne možemo proizvesti dovoljno mrkve, luka, salate, kupusa i drugih povrtnih kultura koje su prema ekspertnim procjenama Savjetodavne službe i dalje dohodovnije od kukuruza i pšenice (ali “preferiramo” one iz uvoza), pametni pojedinci polako mijenjaju vizure hrvatskih njiva.

Odjednom na njima sve jače mirišu i kamilica i lavanda, sezonci beru jagode i šparoge na sve više domaćih hektara, a ni po smilje se više ne mora samo u “krivolov” u dalmatinski kamenjar. Nebitno je li riječ o trajnim, višegodišnjim ili jednogodišnjim nasadima, nema ulaganja od nula kuna ni s “nula” rada. No proizvođači jagodičastog i bobičastog voća, drvenastih kultura, ljekovitoga bilja, orašastih plodova… i dalje su dobitnici kad se na kraju godine podvuče crta. Kamilica je svakako “in” kultura. Nakon lanjske lošije godine, ova je iznimna po kvaliteti, a otkup zagarantiran i prije sjetve, tvrdi za Večernji list suvlasnik Herbee iz Špišić Bukovice Danijel Poslek.

Kamilica je postala glavna kultura u tom kraju, čemu govori u prilog već 350 hektara, gotovo dvostruko u odnosu na dvije godine ranije. Po hektaru se ovih dana žanje oko 800 kilograma vrhunske kamilice koja će ratarima donijeti desetak tisuća kuna zarade. Ulaganja nisu velika, jedino što svaki poljoprivrednik mora imati svoju sušaru i strojeve za branje, što su ulaganja od oko 100.000 kuna. Najzahtjevniji dio posla je kamilicu pobrati na vrijeme, u 20-ak dana kako se ne bi osula. Cijela proizvodnja završava u njemačkoj Martin Bauer grupi – i u poznatoj marki čajeva Lipton.

Prema kalkulacijama Savjetodavne službe, smilja je sve više i pod trajnim nasadima koji donose oko pet kilograma cvijeta po grmu, ukupno oko 7-8 tona svježih ili 3,5-4 tone suhih cvjetova po hektaru. Otkupna cijena varira od devet do 22 kn/kg svježeg cvijeta, dok se od proizvodnje ete-ričnog ulja dobiva i 1700 eura po kilogramu, odnosno 8 do 12 kg/ ha. Bilo da je sirovo ili prerađeno, aromatično bilje traženo je kroz farmaceutske proizvode, biljne lijekove, čajeve, alkoholna pića…

Udruženi u zadrugu Domaće blago, požeško-slavonski poljoprivrednici shvatili su i da se grah, kojega godišnje u Hrvatsku uvezemo za više od 10 milijuna eura, itekako isplati. Ove godine grah će zasaditi već na 800 ha. Kad se na kraju oduzmu svi troškovi, po hektaru je zarada i 22.000 kuna, a prodaju li ga samostalno na tržnici, i dva-tri puta više. Marijan Balić iz Ilače hvali češnjak. S njime je više rizika i financijskih ulaganja, više posla nego s ratarskim kulturama. Ovisno o kanalima prodaje, hektar češnjaka donosi i 80-ak tisuća kuna bruto dohotka.

Osjetljivo bobičasto voće, kad je riječ o jagodi, može donijeti i 230 tisuća, a borovnica i 370 tisuća kuna po hektaru. Isplati se i kruška, s kojom Hrvatska ne pokriva ni 10% vlastitih potreba, a donosi oko 28.000 kuna po hektaru, a breskva u priobalju 60-ak tisuća kuna. I orasi i lješnjaci nepravedno su zapostavljeni, dok nam Kristijan Jelaković iz Savjetodavne službe otkriva i sve veću zainteresiranost Hrvata za nasade pitomog kestena koji se šire po Istri te od Siska prema Kostajnici. Većina plantaža je na bazi kultiviranog divljeg kestena. Ta sve popularnija, k tome i bezglutenska voćka, traži manja ulaganja od jabuke, u puni rod dolazi tek u 15. godini, ali je u konačnici i dobit veća – oko 80 tisuća kuna po hektaru.