Zagrebačka škola ekonomije i managemeta (ZŠEM) 12. i 13. svibnja u Splitu organizira međunarodnu konferenciju HEIC 2016. O kakvoj se konferenciji radi, koji joj je cilj te koji su globalni trendovi prisutni u visokom obrazovanju, upitali smo dr.sc. Zorana Barca, direktora ZŠEM-a. Dr. Barac je doktorirao menadžment na Sveučilištu St.Gallen u Švicarskoj s temom učinkovitog upravljanja institucijama visokog obrazovanja te kao član ZŠEM-ove Katedre za management izvodi nastavu iz kolegija Korporativno upravljanje. 

ZŠEM već četvrtu godinu za redom organizira međunarodnu konferenciju o visokom obrazovanju HEIC. O kakvoj je konferenciji riječ?
Riječ je o međunarodnoj konferenciji koja okuplja vodeće stručnjake iz područja visokog obrazovanja, kao i globalne predvodnike mišljenja kada su u pitanju kvaliteta i upravljanje visokoobrazovnim institucijama. Tema ovogodišnje konferencije je 'Inovacije i konkurentnost u visokom obrazovanju'. Imat ćemo priliku ugostiti značajan broj sudionika među kojima su čelnici međunarodnih i domaćih visokoobrazovnih institucija, agencija za unapređenje kvalitete visokog obrazovanja te članovi akademske i poslovne zajednice. Konferenciju organiziramo u suradnji s AACSB-om, vodećom globalnom agencijom koja se bavi uspostavom najviših standarda poslovnog obrazovanja i međunarodnim akreditiranjem poslovnih škola. Jedan od ciljeva konferencije je pokazati na koji način usvajanje visokoobrazovnih standarda pridonosi unapređenju kvalitete i jačanju konkurentnosti poslovnih škola. 

Kako vidite situaciju u globalnom visokoobrazovnom sustavu?
Globalno obrazovanje i njegovu perspektivu određuje niz ključnih čimbenika kao što su negativni demografski trendovi u razvijenim zemljama i rast populacije i srednje klase na tržištima u nastajanju, rastući broj međunarodnih studenata, rastuća mobilnost studenata, veliki broj konkurentskih institucija, ali i smanjenje javnog financiranja za visoko obrazovanje. Svi navedeni čimbenici, a pogotovo negativna demografska kretanja i smanjenje javnog novca doveli su do toga da je hrvatski visokoobrazovni sustav u sve jačoj konkurenciji s visokoobrazovnim sustavima Europe i svijeta.

Može li hrvatski visokoobrazovni sustav naći svoje mjesto na međunarodnoj sceni?
Hrvatski obrazovni sustav nije izolirani otok. On je već sada snažno integriran u europski pa i globalni obrazovni sustav. Mobilnost studenata i nastavnika je potpuna i ne smije se zaboraviti da obrazovni sustavi razvijenijih zemalja konkuriraju hrvatskom obrazovnom sustavu. Da bi hrvatski visokoobrazovni sustav postao međunarodno konkurentan nužno je definirati obrazovnu politiku koja će poticati jačanje upravljačkih pristupa visokih učilišta, odnosno uvođenje profesionalnog menadžmenta. Zatim, nužno je i usklađivanje visokih učilišta s međunarodnim sustavima upravljanja kvalitetom (primjerice AACSB-om, EFMD-om). Nadalje, potrebno je osigurati razvoj visoke kvalitete profesora s najvišim standardima u istraživačkom i nastavnom radu i poticati uvođenje engleskog jezika kao radnog jezika na visokim učilištima.  Također, politike migracije i mobilnosti su jedan od ključnih čimbenika prema kojima međunarodni studenti biraju obrazovnu destinaciju. Na kraju jedna od najvažnijih politika je poticanje raznolikosti u financiranja visokoobrazovnih sustava. Tek tada će institucije dobiti motivaciju da autonomno sudjeluju u konkurentskoj globalnoj utakmici.

Što vidite kao najvažniju stratešku odrednicu hrvatskog visokoobrazovnog sustava?
Hrvatska kao malo i otvoreno gospodarstvo u razvoju visokoobrazovnog sustava prije svega se mora usmjeriti na izvrsnost nastavnika i poticanje internacionalizacije visokih učilišta. Izvrsnost profesora dovest će do visoke kvalitete visokoobrazovnog sustava čime je moguće konkurirati u otvorenom EU prostoru pa i šire u svijetu. Konkurentnost institucija privući će strane studente što dalje potiče razvoj tržišta rada i gospodarstva. Primjerice, već u prošlom desetljeću značajan dio zemalja EU usmjerio je svoje visokoobrazovne sustave u pravcu međunarodne konkurentnosti što je rezultiralo s privlačenjem međunarodnih studenata. Rezultat toga je da prema podacima OECD-a međunarodni studenti čine oko 17% ukupnog studentskog tijela Austrije, Švicarske i Velike Britanije.

Što potiče međunarodnu mobilnost studenata?
Promjena globalne demografske slike zajedno s pomakom epicentra ekonomske moći prema tržištima u nastajanju dovela je do rastućeg broja međunarodnih studenata koji dolaze iz tih tržišta. Ovaj trend povećane mobilnosti je prije svega potaknut rastućom srednjom klasom u Aziji, Latinskoj Americi, Africi i Bliskom istoku. Podaci pokazuju da će broj pripadnika srednje klase u Aziji porasti na 1,7 milijarde 2020. godine i na ukupno 3 milijarde do 2030. godine. U Latinskoj Americi očekuje se rast srednje klase sa 181 milijuna na 313 milijuna do 2030. godine, na čelu s Brazilom. Srednja klasa u Africi i Bliskom istoku udvostručit će se sa 137 milijuna na 341 milijun. Također tržišta u nastajanju karakterizira relativno veći udio raspoloživog dohotka kućanstava koji se troši na visoko obrazovanje kao što je primjerice 13% u Kini, 11% u Indiji i 10% u Brazilu. Za usporedbu, udio raspoloživog dohotka za visoko obrazovanje u SAD-u i Velikoj Britaniji iznosi 2%. Nadalje, čimbenik koji generira globalnu studensku mobilnost jest konsenzus unutar studentske populacije o tome da će studiranje na prestižnim svjetskim sveučilištima rezultirati s poboljšanim mogućnostima za zaposlenje. Diploma prestižnog sveučilišta poboljšava izglede na međunarodnom tržištu rada i percipira se kao ulaznica u srednju klasu. Sva navedena kretanja rezultirala su značajnim porastom broja međunarodnih studenata širom svijeta, odnosno one studentske populacije koja studira izvan svoje zemlje porijekla. Interesantan je podatak da je tijekom protekla tri desetljeća, broj upisanih studenata izvan svoje zemlje porijekla porastao s 0,8 milijuna u 1975. godini na 4,5 milijuna u 2012. godini. Također u razdoblju između 2000. i 2012. godine, broj stranih studenata upisanih u sveučilišta izvan svoje zemlje porijekla rastao je s prosječnom godišnjom stopom od gotovo 7%.  Trenutno više od 50% međunarodnih studenata nalazi svoju obrazovnu destinaciju u sedam zemalja i to Australiji, Kanadi, Francuskoj, Njemačkoj, Japanu, Velikoj Britaniji i SAD-u. Ovaj podatak otvara mogućnosti i za manje obrazovne sustave kao što je naš.

Tko su studenti koji studiraju izvan svoje domicilne zemlje i kako ih privući?
Najveći broj međunarodnih studenata dolazi iz Azije. Podaci OECD-a pokazuju da su u 2007. godini azijski studenti činili 48% ukupnog međunarodnog studentskog tijela. Njihov udio u međunarodnom studentskom tijelu danas je oko 53%. Od studenata iz Azije najveći broj dolazi iz Kine. Drugi najveći kontingent stranih studenata dolazi iz Indije. U Europi međunarodno najmobilnihi studenti su iz Njemačke i Francuske. Neke države i institucije poduzele su značajne marketinške napore kako bi privukle studente izvan svojih granica. Dobar primjer izvoza obrazovanja su Velika Britanija s 18 milijardi britanskih funti izvoznog prihoda i Australija u kojoj je izvoz visokog obrazovanja četvrta industrija po veličini, nakon izvoza željezne rude, ugljena i zlata s vrijednošću od oko 18 milijardi australskih dolara. Također u Australiji su istraživanja pokazala da postoji povezanost između broja međunarodnih studenata i povećanja zaposlenosti. Naime za svakih 10 međunarodnih studenata kreira se 2,9 novih radnih mjesta. Nadalje svakih 10 međunarodnih studenata generira 5 dodatnih turista. Sve navedene teme su od izuzetne važnosti i kritično je da se svi interesni dionici visokoobrazovnog sustava upoznaju s navedenim trendovima kako bi što kvalitetnije donosili svoje odluke. Upravo je to najveći doprinos ove konferencije.